20.10.2006., petak
Pirahă
|
Ovo će vas vjerojatno sve prilično uzdrmati. Mene je čak i pomalo rasrdilo, a isprva sam čak mislio da je šala. Piraha je pleme od kojih 150 ljudi kraj rijeke Maici u Brazilu. Ono što je kod njih fascinantno je zapravo - sve. Evo činjenice. Vežite se. Jedina su etnička skupina ljudi na Zemlji s ovim nedostatkom. Imaju slabašne pojmove o tome što bi moglo biti "nekoliko", "nešto" i "puno", ali im se to isprepliće i rijetko to koriste. Nemaju nikakvih numeričkih odnosa u gramatici, kao što svaki jezik, tako i hrvatski ima: npr. "sve", "svaki", "svi", "najviše", itd. Pri testiranju od strane znanstvenika, neki odrasli nisu mogli nikako shvatiti koliko nečega ima (uopće, ne mogu shvatiti da nečeg može biti - nekoliko), a djeca su brže učila i shvaćala male cijele brojeve. Pleme se, shvativši da bi to znanje moglo biti važno, zabrinulo kad su ih znanstvenici pitali o međuplemenskoj robnoj razmjeni, te da li ih možda okolna plemena potkradaju, pa su zamolili jezikoslovce da ih nauče najjednostavnijoj matematici, no niti nakon 8 mjeseci snažnog učenja nisu mogli naučiti da osnovu matematike, da je 1+1=2. Dakle, nemaju riječ majka, otac, sestra, brat, djed, baka, itd., nego jednu jedinu riječ kojom označavaju najbliže krvno srodstvo. Ne razumiju niti se sjećaju da imaju baku, djeda. Sve dalje od primarne obitelji im je potpuno nepoznato. Definitivno vide boju, oči su im u redu, ali nisu je svjesni. Lingvistički i psihološki razlikuju samo svijetlo i tamno, s tim da su ti naši pojmovi samo grube aproksimacije. Situacija je slična kao i s brojevima. Pri opisivanju predmeta, znaju reći samo da je nešto slično nečemu (recimo, nešto je drvoliko, vodoliko, travoliko, krvoliko), ali ne znaju što je boja. Nemaju nikakve potrebe za umjetnosti je ne znaju apstraktno razmišljati. Kad su ih zamolili da nacrtaju ravnu liniju, trebali su im objasniti pojam "ravnog" (jer ga nemaju), a liniju nisu nikako mogli nacrtati, što je bilo popraćeno uz težak napor i koncentraciju, uzdisanje i zavijanje. Nemaju padeža, odnosa, brojeva, ukratko, imaju izuzetno jednostavni i što je još gore, slabo funkcionalni jezik s vrlo malo fonema. Nemaju svojih imenica, nego su ih posudili iz Nheengatu-a. Osim toga, jezik im se nije ništa promijenio niti nakon više od 200 godina kontakta s drugim plemenima. Izgovor se razlikuje između dva spola. To je jedini jezik na cijeloj Zemlji koji nema kondicional (ni sadašnji ni prošli) iz tog razloga što nemaju neki preveliki osjećaj za vrijeme. Zato ne kažu "Kad bih mogao doći, uzeo bih koplje." nego "Ja dolazim, ja uzimam koplje." Komuniciraju što mumljanjem, zvuždukanjem, pjevanjem, što govorom. Ne vjeruju da stranci mogu razumjeti njihov "savršeni jezik" čak ni kad lingvisti sasvim lako započnu razgovor. Nemaju nikakvo kolektivno sjećanje na događaje u prošlosti. Ne razmišljaju o budućnosti, tek "žive" u sadašnjosti. Individualno sjećanje imaju. Nemaju niti ikakvo pismo. Nemaju mitove ni priče. Ne maštaju, samo žive. Jedan je znanstvenik jednom odveo mladu djevojku iz plemena jer se zaljubio u nju (navodno). Kad su se nakon nekoliko godina vratili, pleme nije ni primijetilo da djevojke nije bilo. Prema strancu su se ponašali kao da ne postoji. Sastoji se od plašenja zlih duhova ogrlicama, koje su nekakav umjetnost ima samo utilitarnu ulogu, bez ikakve apstrakcije i "lijepog". Nemaju više-manje fiksni period spavanja, koji nalaže prirodni zakon, nego dnevno u par navrata drijemaju 15 min do 2 h. Čak i kad u plemenu ima hrane, redovno izgladnjuju sebe i djecu, smatrajući to odlikom svoje vrsnosti. Svoja vlastita imena često mijenjaju jer smatraju da im tijela stalno preuzmaju duhovi mijenjajući im osobnost. Misle da imaju najbolji jezik i najbolju kulturu na svijetu. Sebe zovu Hi'aiti'ihi', što bi značilo "pravi", "vrsni", "izvrsni", "najbolji". Zbog toga nema previše straha od izumiranja ovog plemena (koje nije ni civilizacija) jer se ne žele miješati, već se samo rasplođuju unutar skupine. Sigurno mislite da lažem. Na Internetu ljudi čak svuda govore da je ovo patka. Ali ne lažem. Nije patka. Pleme je dokumentirano i proučava se desetljećima. Ovi kulturološki simptomi me podsjećaju na autizam. Jednostavno ne shvaćam kako netko ne može imati pojam broja. Pa majka kad rodi jedno dijete, pa kasnije još jedno, pa zna da ih ima dva. Dođu druga djeca, "ima ih". Više ih je. Što je s prstima na ruci? Što je s "imao sam bobice, X njih sam pojeo"? Postoje pokusi koji su dokazali da ptice shvaćaju količinu, da "nečeg ima nekoliko", a primati mogu i brojati, te povezuju apstraktni pojam broja s količinom. No ovdje imamo slučaj gdje ljudi ne da ne mogu zapamtiti više od nekog broja, oni jednostavno ne razumiju što je broj niti to ikako mogu naučiti. Osobno to nalazim stravičnim. Nadalje, to neimanje sjećanja, ama baš nikakve povijesti, osim onoga što se pojedincu dogodilo, je zapanjujuće. Ti ljudi samo žive, kreću se kroz život ne misleći o njemu. To je karakteristika životinje. Pa nadalje, pojam boje, obiteljskih odnosa, priča, mitova. Ne razumijem kako se moglo dogoditi da im to sve nestane? O čemu Pirahe uopće međusobno pričaju? Na forum.hr-u na kojem sam postavio thread o ovome, ljudi su doslovno blenuli i počeli s pitanjima: Jesu li Pirahe uopće sposobni za život izvan trenutnih uvjeta? Opstaju li zbog dobrodušnosti okolnih plemena koja se prema njima odnose kao na glupom mlađem bratu/sestri, pa ih tijekom povijesti iz samilosti nisu napadali, tek im ponekad "ukradu nešto"? Znanstvenici lome glave nad ovim fenomenom. Pokušavaju shvatiti zašto se ta sociološka katastrofa uopće dogodila. Pirahe definitivno jesu Homo Sapiens L. kao i svi mi na Zemlji. Također, osnovna civilizacijska svojstva su definitivno imali, jer svi su ljudi nastali iz istih skupina. Praljudi su imali umjetnost. Ovi je nemaju. Moje je mišljenje da je posrijedi nekakva genetička greška nastala zbog rasplođivanja unutar male zajednice, te čudan društveni ustroj. Kako su prolazila stoljeća, u jednom razdoblju su se počele ispoljavati anomalije, te je moguće da je pleme ostatak koji je ostao nakon što su drugi odlazili. Ne znam. U svakom slučaju, prosječna reakcija osobe koja sazna za ovo je nevjerica, negodovanje, smijanje, sprdanje, u kojem god slijedu. Što vi, dragi bloggeri, mislite o ovom fenomenu? |
