14.03.2006., utorak
Fala ti za nezaboravno djetinjstvo
za sve krasne višemisečne igre u mračnon podrumu sa sestron i susjedimaza poremećaje na plućima i zarađene kronične alergije za konstantni miris svića za odlaske u bolnicu na vađenje 3 najveće epruvete krvi za smrzavanje za gelere koje smo skupljali i razmjenjivali za sve groteskno-sablasne najave svakakvih vrsta opasnosti preko Radia Zagreb za liganje i dizanje u starim dekama punima grinja za strah od neba za poremećene dječje crteže, nacionalističke ili ne za snove o bradonjama s noževima u ledenici u podrumu za strah za tatom u gardi za didu i tatu koji su gurali betonske blokove i vriće pijeska pred prozore da bi bili sto sigurniji za mamu koja je pod uzbunom priko mosta trčala po spizu u grad za babu koja je s tugom gledala svoj vrt prije glavnog povlačenja u sklonište za didu koji isprva nije s taton tia slagati blokove, nije virova u raspad Jugoslavije nakon SSSR-a za sav stres koji smo svi podnili za diabetes prijateljice za narušeno zdravlje roditelja za izbombardirane kuce, zgrade, nebodere, crkve za novčanu krizu za panično mijenjanje prezimena mojih susjeda za bižanje drugih susjeda i detoniranje njihove kuće od strane trećeg susjeda za strah od sirena, bilo kakvih sirena za tugu mame za taton za granatu koja mi je pala 10m od kuće, čiji san bljesak gleda s prozora prije nego san pa ispod stola za metež u podrumu na najnovije vijesti o tenkovima u Škabrnji koji su isprobali "ljudsku cestu" za evakuaciju u Rijeku, Medulin... Bez tebe vjerojatno nikad ne bi posjetia rt Istre za onaj plač jedne curice koja je u hotelu Belvedere pala čelon na staklenu bocu i razbila lubanju (i njena sestra, ako ikako nađe ovaj blog, neka mi se javi) za šetnje po Medulinu bez tate za umiranje kućnih ljubimaca zbog stresa za trzavo stiskanje uz babu svaki put kad padne "jaka" za pišanje u istu crvenu posudu u koju je pišalo cilo susjedstvo za veselje u evakuacijskom busu kod Senja, kad smo skoro pali u more za prokuhavanje vode iz potoka za objašnjavanje didi što je to VBR za kasarne u gradu odakle se raketiralo po kućama i zgradama za drhtanje ruku iako smo bili dica za šištanje granate za moguću situaciju jednog dana, di ću se, ako cujem sirenu, izbezumiti od panike za korištenje vode iz Vruljice misto pitke za puno prijatelja koji više nisu imali svoju kuću za korištenje pojma "redukcija" u redukciji vode, premda nisan zna što redukcija znači za prekide struje za najglasniji zvuk što sam ikad čuja za strah od male knjižice s opisom što žrtva granatiranja mora znati za spas iz opustošenog grada za slabu socijaliziranost zbog stresa za paniku na slike bradonja s crnim zastavama u Vukovaru što su pivali o klanju za žaljenje što san izgubia jednu krasnu metaliziranu plavu frenju u Medulinu za jaukanja, vriskove i zvuk padanja zemlje po krovu malo nakon eksplozije za porušene parkove di smo se igrali za paniku kad bi na televiziji čuja jednu operu pri kojoj bi pokazivali slike masovnih grobnica za živčanost kad se sjetim kako sam pazia na sestru u izbjeglištvu za strah od mraka za u osnovi... čudan i nekako sjeban život ... Za sve ovo, siguran sam, ide ti nagrada. |
