za sve krasne višemisečne igre u mračnon podrumu sa sestron i susjedima
za poremećaje na plućima i zarađene kronične alergije
za konstantni miris svića
za odlaske u bolnicu na vađenje 3 najveće epruvete krvi
za smrzavanje
za gelere koje smo skupljali i razmjenjivali
za sve groteskno-sablasne najave svakakvih vrsta opasnosti preko Radia Zagreb
za liganje i dizanje u starim dekama punima grinja
za strah od neba
za poremećene dječje crteže, nacionalističke ili ne
za snove o bradonjama s noževima u ledenici u podrumu
za strah za tatom u gardi
za didu i tatu koji su gurali betonske blokove i vriće pijeska pred prozore da bi bili sto sigurniji
za mamu koja je pod uzbunom priko mosta trčala po spizu u grad
za babu koja je s tugom gledala svoj vrt prije glavnog povlačenja u sklonište
za didu koji isprva nije s taton tia slagati blokove, nije virova u raspad Jugoslavije nakon SSSR-a
za sav stres koji smo svi podnili
za diabetes prijateljice
za narušeno zdravlje roditelja
za izbombardirane kuce, zgrade, nebodere, crkve
za novčanu krizu
za panično mijenjanje prezimena mojih susjeda
za bižanje drugih susjeda i detoniranje njihove kuće od strane trećeg susjeda
za strah od sirena, bilo kakvih sirena
za tugu mame za taton
za granatu koja mi je pala 10m od kuće, čiji san bljesak gleda s prozora prije nego san pa ispod stola
za metež u podrumu na najnovije vijesti o tenkovima u Škabrnji koji su isprobali "ljudsku cestu"
za evakuaciju u Rijeku, Medulin... Bez tebe vjerojatno nikad ne bi posjetia rt Istre
za onaj plač jedne curice koja je u hotelu Belvedere pala čelon na staklenu bocu i razbila lubanju (i njena sestra, ako ikako nađe ovaj blog, neka mi se javi)
za šetnje po Medulinu bez tate
za umiranje kućnih ljubimaca zbog stresa
za trzavo stiskanje uz babu svaki put kad padne "jaka"
za pišanje u istu crvenu posudu u koju je pišalo cilo susjedstvo
za veselje u evakuacijskom busu kod Senja, kad smo skoro pali u more
za prokuhavanje vode iz potoka
za objašnjavanje didi što je to VBR
za kasarne u gradu odakle se raketiralo po kućama i zgradama
za drhtanje ruku iako smo bili dica
za šištanje granate
za moguću situaciju jednog dana, di ću se, ako cujem sirenu, izbezumiti od panike
za korištenje vode iz Vruljice misto pitke
za puno prijatelja koji više nisu imali svoju kuću
za korištenje pojma "redukcija" u redukciji vode, premda nisan zna što redukcija znači
za prekide struje
za najglasniji zvuk što sam ikad čuja
za strah od male knjižice s opisom što žrtva granatiranja mora znati za spas iz opustošenog grada
za slabu socijaliziranost zbog stresa
za paniku na slike bradonja s crnim zastavama u Vukovaru što su pivali o klanju
za žaljenje što san izgubia jednu krasnu metaliziranu plavu frenju u Medulinu
za jaukanja, vriskove i zvuk padanja zemlje po krovu malo nakon eksplozije
za porušene parkove di smo se igrali
za paniku kad bi na televiziji čuja jednu operu pri kojoj bi pokazivali slike masovnih grobnica
za živčanost kad se sjetim kako sam pazia na sestru u izbjeglištvu
za strah od mraka
za u osnovi... čudan i nekako sjeban život
...
Za sve ovo, siguran sam, ide ti nagrada.
Post je objavljen 14.03.2006. u 03:42 sati.