sanjaš da si zvuuuk

nedjelja, 16.09.2007.

svašta nešto

Danas se osjećam jako bezveze. Osjećam se upravo onako kako se osjećam i svaki drugi put kada mi je dan prije ispita. Glava mi je ogromna, sinusi me bole, imam osjećaj da ništa ne znam (i pri tome ne glumim štrebericu koja je sve nabubala ali joj je to da ništa ne zna najjača fora). Zapalila bih cigaretu a ne mogu, prošetala bih se po kvartua ne mogu jer trenutno nemam s kim, slušala bih muziku ali trenutno nemam živaca ni za to. Jedva čekam da sve prođe.

Neki dan sam bila na jednom biznis partyu. Bilo je ako ništa drugo, drugačije. Smiješno je zapravo vidjeti kako se oni koji imaju 10 godina više od mene zabavljaju, što im je fora i koja muzika ih raspamećuje.
Došao je i On. Dečko s kojim se ponekad znam pogledavati dok radim na snimanju, onako bezazleno, da ubijem vrijeme. Simpatičan je. Ovo je prvi put da sam ga vidjela u normalnom, neradnom izdanju. Hm...pa i nije baš nešto. Bolji mi je u radnoj odjeći ;). Nismo pričali jer smo se mi taman spremali na odlazak kad je on došao. Zapravo ne znam niti o čemu bi mogli pričati. I tako.

Bila sam u kazalištu. Bilo je lijepo.

Sinoć sam s Ljubavi bila kod frenda koji je bio sam doma. Pili smo fantu od naranče i igrali društvene igre. I baš je bilo super.

Najljepši događaj vikenda, a i cijelog tjedna bio je u petak. Nakon kazališta smo išli kod Njega doma. Večera u krevetu. Sex i grad. Spavanje. Pusa za dobro jutro i najljepši osmijeh. Baš sam bila sretna.

| ...Coment... (2) | ...Print... | !!! |

srijeda, 12.09.2007.

Različiti svjetovi

Ovih dana jako dobra prijateljica iz srednje škole treba roditi. Druga je uredila potkrovlje svog roditeljskog doma i tamo se preselila sa svojim dečkom. Žene se iduće godine. Treća je u braku već godinu dana. I više. Za sada, nekim čudom, još nema djece. Četvrta je također imala sliče ambicije ali su se dogodile neke tužne stvari u njenoj obitelji tako da je to sada zadnja stvar na koju bi mislila. Sve rade, sve su zaposlene koke.

A ja? Gdje sam ja? Isto tamo gdje sam bila i kada smo završile srednju školu. Na istom fakultetu već 4 godine, sa istim dečkom već 4 i pol godine i dalje živim s roditeljima. I to mi je super. Zadovoljna sam sa svime. Dobro, osim fakulteta na kojem sad malo ide uz brdo, malo niz brdo. Ali sve u svemu, globalno gledajući uživam i ništa mi ne fali. Imam dobro društvo s kojim izlazim svaki vikend, s kojim idem na mora, na vikendice, na nove godine, imam prekrasnog dečka i jako kvalitetnu vezu. Sa ove 22 godine, zaista radim sve što vole i rade mladi :). I ne bih se mijenjala s nikim.

Ali dok sjedim na kavi s nekom od gore navedenih, nakon određenog vremena osjećam se loše. Jer kao prvo više nemamo zajedničkih tema. Dok ja pričam o izlascima, pijanstvima i tulumima one pričaju o tome kako su kupile super luster na akciji u pevecu ili gdje već, kako ne mogu jesti to i to u trudnoći, kako se nikako ne slažu sa svojom svekrvom, kako im se zapravo ne da seksati ali eto daju tek toliko da njega zadovolje. Što se tiče lustera i tih pizdarija ajde još se i mogu nekako uljučiti, razumijem to uzbuđenje oko uređenja stana i to mi je zapravo super i pomoći ću koliko mogu i dati savjet. Što se pak seksa tiče zaista ne znam šta bih rekla!! Jesu li to zaista one moje lude cure koje sam nekada poznavala koje bi uživale u svemu što im život pruža a u seksu pogotovo?!? Pa to nam je bila glavna tema uvijek. A sada, to im je postalo tek kao dio stavke bračnog ugovora koju moraju poštivati inače ih njihov voljeni neće više htjeti.
Kako god bilo, sigurna sam da to više nisu one moje stare cure i da vjerovatno više nikada to neće ni biti. One su ubrzale svoj životni film.

Jedino što me iz svega toga smeta (osim što sam na neki način izgubila svoje stare zajebanice) je to što dok na toj istoj kavi sjedimo mene gledaju s visoka - kao ajoj ti si još mala studentica koja radi povremene poslove za neku siću. Pa kako to da još nisi vozački položila? Zar ti svaki vikend ideš van? Kako ti se da? Ajme mi smo to odavno prerasle.
Pa onda pitanja vezana ze mene i Ljubav. Pa vi ste već dugo zajedno kako to da se niste bar zaručili?

E pa drage moje da - još sam mala studentice (nadam se da to neću biti još predugo :) ), ne nisam položila još vozački jer nemam novaca da si ga sama financiram, a starce neću žicati jer mi je to totalno glupo. Da svaki vikend idem van i znam se tako jako zapiti, kao kad smo skupa išle van. Jebi ga, ja to još nisam prerasla. I da nisam zaručena, jer mi jebeni prsten na ruci zaista ništa ne znači, puno više od tih sranja znači mi ono što od Njega dobivam svaki dan. A kada dođe vrijeme bit će i zaruka i zajedničkog življenja i svega :). Idemo iz dana u dan. Bez velikih planova. Jer tako nam je do sada najbolje išlo.

Drage moje, cijenim vas i volim beskonačno, ali eto, izgleda da smo postali različiti svjetovi. Možda nam se životni putevi opet negdje poklope. Do tada će se sve svoditi na ispijanje kavice 2 puta mjesečno.

| ...Coment... (3) | ...Print... | !!! |

nedjelja, 09.09.2007.

kada je sve tako sivo

Bezbrižni dani leškarenja, kupanja do ne izmoglosti, ispijanja koktelčića pod palmicom, lumpovanja svake večeri te nakon toga spavanje do 2 popodne odavno su iza mene. A ja nikako da shvatim da sam sada tu. U svom starom životu, u svom starom gradu, sa starim svakodnevnim situacijama i starim obavezama koje sam prije ljeta tako olako prebacila za jesen uz moto "lako ću ja to tada".
Bez problema mogu konstatirati da me opako dere postljetna depresija. I bilo bi sve super, divno i krasno kada bih ja tu svoju depricu mogla isfuravati uz neku muzikicu, besposličarenje i kukanje prijateljicama na kavicama. Umjesto toga ja se moram koncentrirati kao nikada u životu, skupiti svu moguću i nemoguću snagu i cijelu svoju energiju usmjeriti na učenje. I to ne jednog nego TRI ispita za koje ne znam koji je gori od kojega. Sva tri su mi za uvjet, naravno. Ako to riješim maknut ću nekoliko tereta sa svojih leđa jer ću time upisati četvrtu godinu, zadovoljiti sebe što to napokon privodim kraju a i ono najbitnije smirit ću starce. Ako uvijeta ne bude i ovo prije navedeno, naravno, bit će sve suprotno. Osjećam da sam pod strašnim stresom. Osjećam to i psihički a i fizički. Nakon što sam prije dva dana skoro dobila slom živaca, počupala pola kose, isplakala more suza i istresla se bezrazložno na najdražu osobu u životu, jučer sam sjela i sama sebi rekla - ne ide to tako! Moje je da dam sada sve od sebe a ostalo prepustim profesorima, sudbini, sreći i pomolim se da mi se zvijezde dobro poslože te dane kada imam ispite :). Znam, ako ne uspijem, u kući će biti kao da je smak svijeta malo uranio, ali opet s druge strane ima puno gorih stvari koje se čovjeku mogu dogoditi od toga da ne da uvjet. Zar ne?
Kako god bilo, držite mi fige. I to već sutra. i Prekosutra. Dolaze prvi ispiti.

P.S. naravno da se u sve ovo morao uklopiti i PMS :((((