Bezbrižni dani leškarenja, kupanja do ne izmoglosti, ispijanja koktelčića pod palmicom, lumpovanja svake večeri te nakon toga spavanje do 2 popodne odavno su iza mene. A ja nikako da shvatim da sam sada tu. U svom starom životu, u svom starom gradu, sa starim svakodnevnim situacijama i starim obavezama koje sam prije ljeta tako olako prebacila za jesen uz moto "lako ću ja to tada".
Bez problema mogu konstatirati da me opako dere postljetna depresija. I bilo bi sve super, divno i krasno kada bih ja tu svoju depricu mogla isfuravati uz neku muzikicu, besposličarenje i kukanje prijateljicama na kavicama. Umjesto toga ja se moram koncentrirati kao nikada u životu, skupiti svu moguću i nemoguću snagu i cijelu svoju energiju usmjeriti na učenje. I to ne jednog nego TRI ispita za koje ne znam koji je gori od kojega. Sva tri su mi za uvjet, naravno. Ako to riješim maknut ću nekoliko tereta sa svojih leđa jer ću time upisati četvrtu godinu, zadovoljiti sebe što to napokon privodim kraju a i ono najbitnije smirit ću starce. Ako uvijeta ne bude i ovo prije navedeno, naravno, bit će sve suprotno. Osjećam da sam pod strašnim stresom. Osjećam to i psihički a i fizički. Nakon što sam prije dva dana skoro dobila slom živaca, počupala pola kose, isplakala more suza i istresla se bezrazložno na najdražu osobu u životu, jučer sam sjela i sama sebi rekla - ne ide to tako! Moje je da dam sada sve od sebe a ostalo prepustim profesorima, sudbini, sreći i pomolim se da mi se zvijezde dobro poslože te dane kada imam ispite :). Znam, ako ne uspijem, u kući će biti kao da je smak svijeta malo uranio, ali opet s druge strane ima puno gorih stvari koje se čovjeku mogu dogoditi od toga da ne da uvjet. Zar ne?
Kako god bilo, držite mi fige. I to već sutra. i Prekosutra. Dolaze prvi ispiti.
P.S. naravno da se u sve ovo morao uklopiti i PMS :((((
Post je objavljen 09.09.2007. u 15:32 sati.