|
za pocetak samo da vam se ispricam sta me nije bilo ovako dugo. necu ovoga puta govoriti kako nisam imala vremena ili me skola zaokupila. nisam imala volje...ovih dana mi nije bas bilo bajno, ali o tom po tom. ovaj post ce biti malo duzi i ako nemate zivaca citat u redu je ali znacilo bi mi da ga procitate. i ako koga zanima pred kraj ce biti prvi dio price koju pisem (nesto tipa naruto fan fiction) pa skrolajte do dolje. XD
oni koji su citali zadnji broj brava vjerovatno ce znat o cemu se radi. u casopisu je izasao fotostrip o emo ljudima pod naslovom ,,placi emo,,. kad sam procitala strip nisam znala da li da se smijem ili da placem koliko je jadno. recimo da ovu situaciju gledam iz dva gledista. jedno je da je tako nesto dobro jer na neki nacin promovira emo subkulturu sto znaci da ce nas mozda biti vise uskoro. a drugo je da je prica napravljena tako lazno da mi je doslo da im posaljem pismo sa upitom da li su ti likovi pravi emo ljudi ili su ih onako nabavili negdje. ma ugl...da ne pricam puno poledajte sami...xexexe XD
iako onaj lik (mislim da se zove Danijel) nije los...ahhahahah
e sad jedna losa vijest... otac mi se vratio prije nekih 2-3 tjedna doma i nije ni proslo 2 dana kad me mater pozvala nasamo da popricamo. kaze da ce se njih dvoje razvest. moji roditelji ionako nisu bili vec odavno u najboljim odnosima. vecina vremena koje su provodili se svodila na svadju i prigovaranje. uzasno je to slusat svaki dan.....uopce ne znam sta da mislim o njihovoj rastavi niti kako bi trebala reagirat na sve ovo. ako se ponasam tuzno onda me napadaju da sam cudna, na drogama i sl, a ako sam sretna onda me mrko gledaju saljuci mi telepatski poruku ,,kako mozes biti sretna pa mi se rastavljamo?!,,....uh...zao mi je sta je sad zavrsila skola jer mi je tesko stalno biti doma i trpiti tu netrepljivost i nervozu za ruckom, zajedno s njima u prostoriji itd...najvise mi je zao radi sestre... njoj ce biti malo teze objasniti. uglavnom predali su papire za razvod a otac ce se preseliti u rijeku polovinom prvog mjeseca. ah...
mislim da je vec svima dobro poznato da je napokon dosao i taj dugoocekivani kraj polugodista XD
meni jos uvijek ne ide u glavu da napokon mogu pustiti mozak na pasu i posvetiti se svojoj animaciji i biti kreativna, razmisljati, dugo spavati, odmarati, manje putovati busom, vise izlaziti vanka....=)
pa ovim povodom SRETNI PRAZNICI SVIMA! lol
sutra nam je u izvidjacima u splitu proslava za betlehemsko svijetlo. nama su iz odreda isli marin, ivo i sven ( u pratnji speje i klodija). isli su u bec pokupiti betlehemsko svijetlo (svijetlo sa svijece koje se onda prenosi dalje od doma do doma). kazu da je bilo predobro i da su upoznali hrpu ljudi. nego, ivo daj drugi put ponesi kapu i rukavice XD
i tako povodom toga sutra imamo pripredbu i djeljenje poklona pa se moram pohvaliti da i ja nastupam. ja glumim osobu kojoj je sve tlaka i tesko u zivotu i uzasno je lijena. ehehheh
samo usput da kazem - organiziramo humanitarnu akciju za siromasne i one bez doma pa tko se zeli prikljuciti neka procita malo vise o tome u boxu, bila bi vam zahvalna.
eheheh a sad opet jedna dobra vijest. ljudi ja sam opet in love!! ajme uh uhvatilo me i ne pusta. necu vam reci tko je, mozda nesto vise o tome kad i bude nesto konkretnije ali za sada samo da znate
xexexex
XD
i za kraj jos cu vam stavit prvi dio price koji sam obecala na pocetku posta. glavni lik je yakashi a o njemu saznajte vise kroz moju pricu =)
Yakashiju Konaku je bilo tek 16 godina, a život ga je iznenadio već toliko puta da ni on sam nije znao da li postoji još išta što ga može dočekati nespremnog...
...vjetar je lagano puhao ugodno ublažavajući isijavanje sunčevih zraka. Lišće je polagano žutjelo i opadalo sa drveća, a ljetna euforija je sve više tihnula u dječjim srcima. Bio je to prvi dan škole, a za mladog Yakashija je to značilo samo nove muke. Pošto nikada nije imao šansu okusiti kako je to imati pravu obitelj, stalni dom i nekoga tko će te voljeti nije se nadao da će biti išta drukčije i ovaj put. Preseljenje u novi grad je za njega značilo samo pamčenje novog raspreda ulica i novih lica kojih se treba kloniti. Ljudi su ga oduvijek mrzili i on je s vremenom zamrzio njih. Oni su njega mrzili radi njegove čudne osobnosti i radi toga što je otpadnik, a on je njih mrzio jer su oni mrzili njega. Jedina osoba koja mu je ikada išta značila bila je Ronnie, njegova bivša i sada pokojna cura. Uspomene na nju su bile previše bolne, ali kao jedino donekle lijepo siječanje na život su ga opsjedale s vremena na vrijeme i izjedale mu um. Grčio se od boli dok su mu se pred očima nizale slike ne tako davnih događaja...slike Ronninog tijela kako beživotno leži pred njim dok on bespomočno stoji kao kip. Nikada nije mogao shvatiti zašto ljudi imaju potrebu nauditi jedni drugima, zašto ljudi mrze jedni druge i zašto ga ne mogu jednostavno ostaviti na miru nego mu iz dana u dan naglašavaju koliko je bezvrijedan i glup! Bio je to prvi dan škole i on je znao da se mora suočiti sa novim ljudima i novom sredinom. Uistinu nikada nije bio grub prema drugima niti započinjao svađu. Ljudi su jednostavno imali nešto protiv njega.
****
U učionici je bilo vrlo tiho. Čulo se samo lagano šuštanje olovaka koje su pisale po papiru. Bilo je manje učenika u razredu nego u zadnjem u kojem je bio. To mu se svidjelo. Na neki način ga je smirila činjenica što ima više ženskih u razredu nego muških. One su oduvijek bile mirnije i nisu se htjele petljati u nevolje. Iznenada mu je papirić doletio u glavu. Nije se obazirao jer je znao da će se samo uvaliti u nevolje ako se okrene. Doletio je još jedan papirić. Opet se nije okrenio. Za njim su sljedili jos treći i četvrti. Ovo mu je pomalo išlo na živce. Ako samo još jedan papirić doleti okrenuti će se. Kad odjednom – bum! – doletjela mu je gumica ravno u glavu.
-Hej pa šta je tebi?!
- Pokušavam privući tvoju pažnju. A šta si ti toliko u svom svijetu da ne možes ni primjetiti da te zovem da se okreneš?!
Yakashi se zagledao u dječakove oči. Bile su tako lijepe, okrugle i očaravajuće modre. Nikada do sada nije vidio tako duboke i lijepe oči. Kao da su reflektirale njegovu dušu. Mislio je da će se utopiti u nima.
-Haloooo, blento! Zemlja zove?!...
-Hah?
-Jesi ti pri sebi?
-Da. Zasto si me zvao da se okrenem?
-Ma...
-Vas dvojica prekinite priču istog trena ili će te biti izbačeni sa nastave! – prekinuo ih je strogi glas profesorice. Yakashi se istog trena okrenuo na svoje mjesto. Iako se svojski trudio ostatak nastave pratiti što profesorica govori i shvatiti to na pameti mu je stalno bio dječak iza njega. Stalno si je postavljao pitanje ,,Što on želi od njega?,,.
|
