Hrvatske planine
19.11.2018., ponedjeljak
Izlet HPD "Petrinja" na vrh Jelenc 1442mnm-Sjeverni dio Gorskog Kotara
HPD"Petrinja" i njegovih pet hrabrih duša je u nedjelju 27.05.2018. god. odlučilo krenuti na planinu Jelenc u dijelu sjevernog Gorskog Kotara skoro na granici sa Slovenijom visinske razlike od 1442 mnm.Hrabri planinari redom Višnjica,Jasna,Slavica,Brle i Darko kao organizator i vodič.Pošli smo iz Petrinje oko 5.00 sati jer se do Platka ima što voziti starom Luizijanom a prvu kavu smo popili tek u Delnicama.Tu smo se opskrbili potrebnim namirnicama i krenuli put Rijeke do ulaska s Luizijane na put od 9,5 km do Velikog doma na Platku.Vrijeme je bilo prekrasno sunčano, toplo sa goranskim svježim zrakom pomješanog mirisima crnogorice i bejlogorice, neprocjenjivo.Prvi naš izlet ove godine na vrh koji nije toliko atraktivan kao Risanjak ili Snježnik.Od doma na Platku asvaltnom cestom idemo do šumarske rampe na makadamskom putu te dalje do prvog križanja sa drugom makadamskom cestom.Dolazimo do markacije koja nas desno uvodi na početak naše planinarske staze bukovom šumom sve do nekih stotinjak metara završnog strmijeg uspona do vrha obraslog niskom klekovinom,Vrh je gol sa nešto kamenitog terena na kojem je tuljac sa upisnom knjigom i dva žiga GPP.Pogledi se pružaju na sve strane, vidi se Risnjak, Snježnik,Guslica, Obruč i Slovenski Snježnik ali i drugi vrhovi koje nismo mogli identificirati bez karte,uglavom pogledi su prekrasni.Tu smo polijegali na travnati teren i odmarali noge od uspona.Pala je i zajednička fotografija za dugo sječanje ,neki su bili i gladni i žedni te kad smo sve obavili počelo je spuštanje niz strminu kroz kameniti dio a zatim strmo po terenu koji je bio dosta sklizak, te je bilo potrebno dosta opreza pri spuštanju.U jednoj vrtači sa snjegom ostavili smo i svoj pečat koji će nadamo se dosta dugo trajati.Nakon dva sata spuštanja dolazimo do automobila , a zatim do doma na Platku gdje nas je na terasi ispod kišobrana uhvatio i jaki pljusak.Obavezna okrijepa od napornog hodanja uz pivo i kavu te polazak kući.U Petrinju smo se vratili oko 20.30 min.Izlet je bio ljep i nadam se da će svima ostati u dugoooooom sjećanj   |
- 21:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #
06.08.2014., srijeda
Uspon na Hum i Sutvid
              |
- 21:41 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Uspon na Hum i Sutvid
|
Dok su se neki odmarali na moru a neki planinarili po Premužićevoj stazi ja sam sam boraveći u Splitu na odmoru pod navodnicima obišao vrh Visa Humn 587 mnm i Sutvid najjužniji vrh planine Biokovo od 1155 mnm ljutog krša i kamena.Uspon na vrh Hum započeo sam u Komiži ,ljepom pitoresknom ribarskom mjestašcu ,smještenom u prekrasnoj plavoj vali sa malom lučicom i plažom bez mnogo turista. Pričajući s mještanima doznao sam da planinarska staza kreće sa nove ceste prema Visu uzbrdo kroz klanac makije i klekovine kroz kamenitu a dobro markiranu planinarsku stazu.Informacija je poslužila svrsi i nakod 1 km od gradića ukazuje se smjerokaz na ulaz u stazu. Rukama sam razgrtao kupine i makiju ,i misleći da ako tako nastavim da ću odustati jer sam imao na sebi kratke hlače i majicu.Bogme dobro sam se pripremio za najteži uspon na vrh Visa.Pogledam prema vrhu , čini mi se kao da stojim na mjestu , ali bio sam uporan i riješio dilemu tako da sam pod svaku cijenu morao stići do Huma. Probijajući se prema vrhu serpentinastom ali i nekim djelovima i vertikalnom stazom konačno sam nakon 3 dobra sata hoda a možda i koju minutu više došao do vidika pod Sv. Duhom. Znao sam da je vrh blizu.Pogledi sa vrha su fantastični ,na sve okolne otoke i na ne tako daleku obalu Italije.Nisam imao puno vremena za odmor jer je trajekt polazio u 18.00 sati iz Visa pa sam se na brzinu presvukao i popio malo vode jer su se zalihe na suncu istopile te krenuo prema Visu nizbrdo kolnim putem, kojim sam za 2 sata bio na cilju. oko 16.40 sam već kupovao kartu za Split.02.08. sam opet , jer neda mi vrag mira da se odmaram na plaži i kvasim se u slanoj vodi odlučio popeti se na vrh Svevid iliti Sutvid , najjužniji vrh Biokova od 1155mnm. Dolaskom do gornjih kuća iznad Živogošća na nekih 100 mnm prestaje makadamska cesta i prelazi u planinarsku stazu iznad kuće nekog Perića koji je dao u tom napuštenom selu izgraditi ljep vidikovac došavši iz daleke Austrlije, gdje se odselila cjela familija trbuhom za kruhom.Pokušao sam nekoga dozvati, jer vidi se da ima života ali nitko se nejavlja već samo psi iz dvorišta.Krenuo sam na stazu gdje je prva markacija i pored suhozida staza izlazi na goli krš i kamen sa pokojim hrastom meduncom ne višim od 3 metra.Staza je dobro markirana prema vrhu , koja u nebrojenim serpentinama i oštrim zavojima ulazi pred kraj na vertikalu koja vodi do pod završni hrbat planine.Na jednom mjestu nekih 50-tak metara od te kamene galerije nalazi se lokva u kojoj ima vode, a služi kao napajalište za krave i konje te kao kupka za divlje svinje, jer okolo ima tragova kao u gateru.Tu je drveće nešto višlje te ima i ljepe hladovine tako da je poželjno dobro odmoriti prije završnog uspona jer se tih 300 tinjak metara golih stijena prelazi po samom suncu. Početak je zahtjevan te se treba odmah na startu dignuti na stijenu od nekih 1,5 metara a onda po kamenim gromadama rukama i nogama do samog vrha. I tek kad misliš da si stigao pokaže se još jedan uspon od 50etak metara golog krša.a tek kad to prođeš dolazi se na vrh koji je označen nabacanim kamenom, smjerokazom i kamenom gromadom na koju je ubetoniran žig Sutvida ili Svevida.Pogledi se pružaju na sve strane, do Crne Gore, Bosne, Pelješca , Mljeta i do vrha Biokova Sv.Jure.Na toj dionici sam odmarao barem 4 puta i popio 1,5 litara vode.Došavši na vrh jedva sam osjećao noge,koljena su klecala a gojzerice koje nemaju ripni su se već počele odljepljivati.Nakon presvlačenja i nešto hrane te ostatak vode krenuo sam niz strminu kamenih gromada i krša do prvotnog uspona.Tek sam tada osjetio da je priča toliko teška da ako uspijem doći do noći do auta napravio sam dobar posao.Kod onog kupališta za divlje svinje sam ostao na 1 dcl vode a sunce neumoljivo tuče i grije.cjela planina tom stranom do mora je osunčana, pomislio sam da sačekam noć, ali nisam odustao ipak je to riskantno.Kod bazena sam natočio u dvolitru vode te preljevao iz jedne u drugu kroz filter od potkošulje da odstranim dio prljavštine.Nacjedio sam oko pola litre i u to umakao krpu kojom sam se putem hladio.Nakon 2,5 sata sam jedva hodajući došao do auta pod starim kućama.Nebih želio nikoga plašiti ali ovaj vh je meni bio najteži od svih do sada prođenih.Nebih preporučio nikome da se penje po ljeti na taj vrh ali ni ujesen ili proljeće niti po zimi, penjite se kad je oblačno s vjetrom a da nepada kiša.Ako je stijenje mokro postaje nemoguća misija jer je klisko.Ako se ipak odlučite sretan Vam put junaci, ponesite dovoljno vode i veliki oprez.Par fotki u prilogu. |
- 21:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #
12.04.2014., subota
HPD"ZRIN"PETRINJA NA CRESU I LOŠINJU
Osam planinara HPD"Zrin"Petrinja krenulo je 25. 03.2014. god. u 5.00 h iz Petrinje prema svom cilju vrhovima Cresa -(Sis) i Lošinja Osorščice (Sv.Mikula).Put nas vodi prema Karlovcu preko Duge Rese na autoput Zagreb -Rijeka a zatim prema Opatiji i trajektne linije Brestova -Porozine.Trajekt nam polazi u 11.30 h i mi smo 10 min. već prije na odredištu.Ukrcaj kombija i plovidba traju oko 30 min.Prekrasan dan sa malo vjetra i nešto oblaka uz predivno plavetnilo mora i neba.Željko je vođa puta i vozač kombija .Dolaskom u Porozine krećemo put prijevoja Križić gdje parkiramo kombi i krećemo na uspon prema vrhu Sis 639 mnm.treba reći da ovo nije najviši vrh Cresa ali je najzanimljiviji (najviši vrh su Gorice od 648 mnm ali nema prilaznog puta i nije toliko atraktivan).Staza vodi sa 371 m po hrptu uz suhozid i slabo je markirana ali je dosta ugažena te se vrh nemože pogriješiti.Uspon je dosta strm jer se ide još 300 mnm za nekih 1 h ili čak i kraće ali bolje se kretati polaganije i ipak nešto vidjeti prema Riječkom zaljevu, Velebitu i Istri.Nakon uspona i fotografiranja povratak do kombija i krenuli smo put Osora gdje nas na Lošinj i dom Sv.Gaudent vodi makadamska cesta.Sreća što je bio mrak pa nismo u stvarnosti vidjeli koliko je put loš, pun rupa i velikog kamenja tako da smo svi bili u strahu da nećemo moći sa kombijem do planinarskog doma., ali Željko je prefesionalno odradio posao i nas i kombi čitav dovezao na dom.Domar nas je dočekao, odmah je pokupio iskaznice, podjelio zadatke, i pošto nema el. energije u 22.00 h morali smo na spavanje, naime el. energiju proizvodi agregat u kojem nema goriva!!.Ujutro ustajanje u 7.00h, spremanje stvari i polazak na Osorščicu vrh Sv.Mikula ili Nikola od 558 mnm.Od doma markacija pokazuje 2 h. hoda preko vrha Televrina hrbtom Osorščice. Staza je dobro markirana i vodi zapadnim dijelom otoka uz more gdje su stijene i litice strmo spuštaju tako da svakim metrom uspona strmina stijena je sve veća a pogledi prema Istri sve bolji kao i na otok Unije, te Vele i Male Srakane.Dolaskom do prastare kapelice Sv. Mikule koja je stalno otvorena i služi i kao sklonište planinarima u slučaju nevremena upisali smo se u upisnu knjigu koja je u kapelici a žig je na stijeni ispred kapele. Slikanje, štambiljanje i pokret prema Nerezinama gdje staza ulazi u submediteransku šumu borova i strmo se spušta u Selo koje se sa vrha vidi kao na dlanu.Do Nerezina nam je trebalo oko 1h. hoda možda i nešto više sa odmorom.Već je polagano počelo sunce zalaziti tako da smo morali krenuti dalje.Povratak do doma trajao je oko 2h.Te su šest planinara Zrina došli na dom oko 20.00 h. a ja i tonči smo ostali u Nerezinama jer nismo dalje mogli.Ujutro smo se našli i zajednički krenuli u cjelodnevni obilazak živopisnog i mirisnog Lošinja.Što kombijem a što pješice uređenim pješačkim stazama uz kružni obilazak otoka u dužini od 30-tak kilometara.Naravno nismo sve propješačili ali jedan dobar dio jesmo.Vratili smo se u Mali Lošinj , prekrasni živopisni gradić poznat po lječilištima i hotelima te na rivi u centru popili po kavu i pivu i krenuli kombijem put Cresa i trajektne linije Merag-Valbiska.Trajekt nam je kretao u 17.30 h te za nekih 45 min.smo već bili na Valbiski.Polazak prema Petrinji autoputom do Karlovca, stajanje kod Žganjera, piva , kava i ostale potrebe , te smo u Petrinju došli oko 22.00.h         |
- 23:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #
12.11.2013., utorak
fotke
     |
- 00:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #
11.11.2013., ponedjeljak
fotke
   |
- 23:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Fotografije sa Kalnika
|
Naši planinari na Kalniku |
- 23:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Izlet HPD "Zrin"Petrinja na Kalnik i vrh Vranilac 643 mnm
|
Kalnik postauthoriconAutor Darko Kireta PLANINARSKI IZLET HPD“ZRIN“ PETRINJA NA PLANINU KALNIK I VRH VRANILAC 643 MNM 09. studeni 2013. Vodič izleta: Darko Kireta Pošli smo iz Petrinje u 7.00 h sa Trga hrvatskih branitelja nas sedamnaest planinara. Vrijeme je bilo poluoblačno sa povremenim sunčanim razdobljima, ugodno toplo i lijepo za putovanje autobusom. Negdje na izlasku sa autoceste kod čvora Sv.Helena i mjesta Vrbovec stali smo na prvu jutarnju kavu. Domaćini baš nisu bili brzi jer su prošlu noć slavili Martinje te smo malo duže čekali na uslugu. Tu smo se zadržali oko 45 minuta te krenuli put Križevaca i sela Kalnik. Upitan je bio uspon cestom na planinarski dom pod Kalnikom koji se nalazi na 480 mnm, a smjestio se između najvišeg vrha Kalnika Vranilca te ruševina starog grada Kalnik na rubu velikih livada. Planinarski dom je dosta velika dvokatnica i jako lijepo uređena, pogotovo njezin donji dio gdje se nalazi velika prostorija za prijem planinara i gostiju, ulazni dio sa lijepim šankom i kuhinjom iza, te još jedna prostorija desno sa stolovima za sjedenje i objedovanje. Ponuda je raznolika i pristupačna od pića pa sve do gastro ponude, kuhanih jela i nekih lokalnih specijaliteta. Ispred doma je velika terasa sa drvenim stolovima i klupama odakle se pruža lijep pogled na stari grad Kalnik, sami hrbat južnih stijena Kalnika, te na nizine i brežuljke Križevačko Koprivničke županije pa sve do Papuka na horizontu. Nakon kraćeg zadržavanja na domu krenuli smo planarskom markacijom iza doma lijevo na sam vrh Vranilac. Uspon nije težak i trajao je oko 1h.Zadnjih 100 metara uspona potrebno je malo više pažnje zbog kamenenith stijena i sipara na stazi te smo to uspješno savladali i došli na sam vrh ispod kojeg se nalazi visoki odašiljač a na vrhu geodetski triangulacijski stup. Staza prolazi između vrha Peca na koji se popelo nekoliko naših planinara a lijevo još 5 min. uspona dolazi se na sami vrh Vranilac od 643 mnm. S tog kamenog stošca pruža se daleki vidik prema Hrvatskom zagorju na jednu stranu te prema Slavoniji i jugu na drugu stranu. Tu smo se zadržali nepunih 1h da si utisnemo žig vrha u dnevnike i pl.obilaznice te nakon toga istim putem krenuli prema domu. Dolaskom na račvanje staze sa poučnom stazom razmišljali smo da krenemo istom te se vratimo natrag na dom poučnom stazom koja je dobro markirana i nije zahtjevna a ima oko 2,5 h hoda. No nismo se mogli usaglasiti te smo nastavili istim putem do doma. Dolaskom na dom presvlačenje i odmor uz ručak iz ruksaka i pivo iz doma, ali i kava ili čaj i sok.Vrijeme je i dalje bilo bez kiše ali sa malo više oblaka i počeo je puhati jači vjetar. Veća grupa planinara odlučila je popeti se na Veliki Kalnik tj. stari grad i nakon 1 h vratili su se natrag na dom. Kraće zadžavanje i već je počela pomalo rominjati kišica. Spakirali smo stvari i oko 15.30 h krenuli u Križevce da bi vidjeli grkokatoličku katedralu. Nakon otvaranja katedrale od strane sestara koje se o njoj brinu ušli smo unutra da poslušamo kraće upoznavanje sa samom povješću tog jako lijepog i starog sakralnog objekta koji datira još iz 14. stoljeća a mjenjalo se kroz vrijeme. Obišli smo i muzej koji se nalazi na prvom katu katedrale u produžetku sa vrlo starim sakralnim relikvijama i predmetima, te originalnim ikonama. Taj dio kao i glavni ulaz se obnavlja i restauriraju se freske, podovi i namještaj. Sve nas je to iznenadilo i ostavilo jeko lijep i nezaboravan utisak da nešto takovo uopće postoji. Mnogi su se prvi put uopće susreli sa nazivljem katedrale, uređenjem, ikonostasom, oltarem, i opisu samog obreda koji nam je sestra iz samostana jako slikovito i temeljito opisala. Još jedan krasan doživljaj iz povijesti. Nakon toga pošli smo u centar Križevaca u gradsku kavanu i u jako ljepom objektu popili još jedno piće uz priču i utiske sa izleta. Svi su vjerujem bili zadovoljni kako prođenim i viđenim, tako i vremenom koje nas je poslužilo da bi to sve mogli i obići. Još jedan izlet, ne tako zahtjevan, ali sadržajan i lijep uz jesenski sunčan i vjetrovit a kasnije i kišni dan je prošao. Veselimo se ponovnom izletu na Kalnik. U Petrinju smo došli oko 18.30h. Petrinja, 10.studeni 2013.god. Izvješće sastavio: Darko Kireta SPVZ HPS |
- 23:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #
13.10.2013., nedjelja
 |
- 22:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #
26.09.2013., četvrtak
Takmičenje u kuhanju planinarskog kotlića
             U cijeloj priči je učestvovalo 7 plainarskih društava sa prijavljenih 14 ekipa, to znači po dvije iz svakog društva.Uz cjelodnevni program , pjesmu i ples , samo kako planinari znaju više od stotinu njih je po ljepom vremenu provelo prošlu nedjelju na prostoru oko i u samom planinarskom domu.Varijacije na temu su bile raznolike, od čobanca, srnećeg gulaša, gulaša od veprovine,čak i punjene paprike koja je bila odlična, barem meni,majstori od kotlića su se svojski trudili da ekipe skuhaju najbolje što mogu.Na kraju je sedmeročlani žiri odlučio o najboljem kotliću i pobjedničkoj ekipi, pa evo rezultata ove predivne planinarske priredbe: Planinarska društva koja su učestvovala u takmičenju: 1.HPD "Kapela"Zagreb 2.HPD "Medveščak"Zagreb 3.PD"Željezničar"Zagreb 4.PD"Matica" Zagreb 5.HPD"Sisak"Sisak 6.HPD"Žulj"Sisak 7.HPD "Zrin"Petrinja Pobjedničke ekipe su sljedeće sa dodjeljenom nagradom 1. Ekipa "Zrinčice"HPD "Zrin"Petrinja majstorica kotlića Dijana Kolić i zlatna kuhača 2. Ekipa"Luzeri" HPD "Zrin"Petrinja majstor od kotlića Darko Kireta i srebrna kuhača 3. Ekipa"Čobana(c)" HPD "Kapela"Zagreb majstor od kotlića Boris Lukač i drvena kuhača Nakon ceremonije proglašenja pobjednika i dodjele nagrada nastavljeno je u slavljeničkom tonu uz pjesmu i ples do kasnih popodnevnih sati.Naravno klopa je bila toliko dobra da je sve u tren pojedeno, a bogme se poslje toga dosta i popilo.Sljedeće godine ponovo na istom mjestu ali masovnije nego sada.Evo uz ovaj tekst i par fotki da Vam dočaram atmosferu i jednu "milenijsku"fotku. Bloger: Darko Kireta |
- 21:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Studeni 2018 (1) Kolovoz 2014 (2) Travanj 2014 (1) Studeni 2013 (4) Listopad 2013 (1) Rujan 2013 (3) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||