Osam planinara HPD"Zrin"Petrinja krenulo je 25. 03.2014. god. u 5.00 h iz Petrinje prema svom cilju vrhovima Cresa -(Sis) i Lošinja Osorščice (Sv.Mikula).Put nas vodi prema Karlovcu preko Duge Rese na autoput Zagreb -Rijeka a zatim prema Opatiji i trajektne linije Brestova -Porozine.Trajekt nam polazi u 11.30 h i mi smo 10 min. već prije na odredištu.Ukrcaj kombija i plovidba traju oko 30 min.Prekrasan dan sa malo vjetra i nešto oblaka uz predivno plavetnilo mora i neba.Željko je vođa puta i vozač kombija .Dolaskom u Porozine krećemo put prijevoja Križić gdje parkiramo kombi i krećemo na uspon prema vrhu Sis 639 mnm.treba reći da ovo nije najviši vrh Cresa ali je najzanimljiviji (najviši vrh su Gorice od 648 mnm ali nema prilaznog puta i nije toliko atraktivan).Staza vodi sa 371 m po hrptu uz suhozid i slabo je markirana ali je dosta ugažena te se vrh nemože pogriješiti.Uspon je dosta strm jer se ide još 300 mnm za nekih 1 h ili čak i kraće ali bolje se kretati polaganije i ipak nešto vidjeti prema Riječkom zaljevu, Velebitu i Istri.Nakon uspona i fotografiranja povratak do kombija i krenuli smo put Osora gdje nas na Lošinj i dom Sv.Gaudent vodi makadamska cesta.Sreća što je bio mrak pa nismo u stvarnosti vidjeli koliko je put loš, pun rupa i velikog kamenja tako da smo svi bili u strahu da nećemo moći sa kombijem do planinarskog doma., ali Željko je prefesionalno odradio posao i nas i kombi čitav dovezao na dom.Domar nas je dočekao, odmah je pokupio iskaznice, podjelio zadatke, i pošto nema el. energije u 22.00 h morali smo na spavanje, naime el. energiju proizvodi agregat u kojem nema goriva!!.Ujutro ustajanje u 7.00h, spremanje stvari i polazak na Osorščicu vrh Sv.Mikula ili Nikola od 558 mnm.Od doma markacija pokazuje 2 h. hoda preko vrha Televrina hrbtom Osorščice. Staza je dobro markirana i vodi zapadnim dijelom otoka uz more gdje su stijene i litice strmo spuštaju tako da svakim metrom uspona strmina stijena je sve veća a pogledi prema Istri sve bolji kao i na otok Unije, te Vele i Male Srakane.Dolaskom do prastare kapelice Sv. Mikule koja je stalno otvorena i služi i kao sklonište planinarima u slučaju nevremena upisali smo se u upisnu knjigu koja je u kapelici a žig je na stijeni ispred kapele. Slikanje, štambiljanje i pokret prema Nerezinama gdje staza ulazi u submediteransku šumu borova i strmo se spušta u Selo koje se sa vrha vidi kao na dlanu.Do Nerezina nam je trebalo oko 1h. hoda možda i nešto više sa odmorom.Već je polagano počelo sunce zalaziti tako da smo morali krenuti dalje.Povratak do doma trajao je oko 2h.Te su šest planinara Zrina došli na dom oko 20.00 h. a ja i tonči smo ostali u Nerezinama jer nismo dalje mogli.Ujutro smo se našli i zajednički krenuli u cjelodnevni obilazak živopisnog i mirisnog Lošinja.Što kombijem a što pješice uređenim pješačkim stazama uz kružni obilazak otoka u dužini od 30-tak kilometara.Naravno nismo sve propješačili ali jedan dobar dio jesmo.Vratili smo se u Mali Lošinj , prekrasni živopisni gradić poznat po lječilištima i hotelima te na rivi u centru popili po kavu i pivu i krenuli kombijem put Cresa i trajektne linije Merag-Valbiska.Trajekt nam je kretao u 17.30 h te za nekih 45 min.smo već bili na Valbiski.Polazak prema Petrinji autoputom do Karlovca, stajanje kod Žganjera, piva , kava i ostale potrebe , te smo u Petrinju došli oko 22.00.h
|