utorak, 14.02.2023.
...ne trči za muškarcima, ni za autobusom!....
|
Moja baka je uvijek govorila: "Kćerce ne trči za muškarcima, ni za autobusom! Doći će drugi!" Mi smo se uvijek smijali i dodavali: "Bolje trčat za taksijem, nego za autobusom jer ćeš više uštedit!!!" nije me nikad upozorila što da radim kad taksi trči za tobom? ... ....vani je prekrasno vrijeme.... a ja se sve teže krećem.... odlučila sam se s posla vratit kući pješice! To je jedno 3 km.... ravnog pravca s dosadnom uzbridicom i polaganom nizbrdicom ....uglavnom širok trotoar s drvoredom, put kojim ćete malo koga sresti .... Dan prvi: došla do pola puta kad sam shvatila da dišem punim plućima, nekako sam se ispravila i zaključila da uopće nije naporno.... tad me je počeo vrtit mozak! Ne mogu to drugačije opisat, osim da mi se mantalo od velike i iznenađujuće količine kisika koji mi se proširio organizmom. Došla sam kući sretna što mi je plan uspio iako su mi (operirana) koljena lagano počela klecat... Dan drugi: Krenila sam puna entuzijazma...gledala ljude koji su čekali autobus i pomislila kako su luzeri jer čekaju bus umjesto da iskoriste ovako lijep dan. Kraj mene prođe taksi i zatrubi, a vozač mi mahne! da ne bi izgledalo da ga zaustavljam, pošaljem mu poruku; "Ovo nabijam kondiciju! Još bi bilo bolje da trčem za momcima u taksiju!" Nakon nekih 100 m evo taksija s druge strane ceste - jesi li dovoljno hodala? - nisam! Hvala! Ne trebam prijevoz! - ajde, samo ću te dovest do vrha uzbrdice! - ali moram hodat! - hodat ćeš, ajde uđi u taksi ....viče kroz otvoren prozor, preko ceste s 4 trake i polako vozi za mnom.... - možda bi i ušla kad bi znala preć cestu! - potrči ...pređem preko ceste, poljubim ga... i kažem - samo do Koteksa...onda ću pješice - a znaš li ti da taxi može u grad? - ali ja moram hodat - moram i ja, ali ako učiniš sav taj put pješice past ćeš u nesvjest od slabosti ....zaustavi se na pazaru....izađem i glasno kažem! - nije neka vožnja i neću ništa platit! ...žena, koja je stajala na ulici, pogledala me u šoku s prijezirom.... uopće nije shvatila da sam štedljiva osoba! ...al koga briga.... glavno je što je danas bilo za ručak! Samo to zanima blogere! Za svaki ručak je glavno da je lijepo serviran i da je raznolika prehrana ...ovo je obrok pun vitamina, minerala, proteina i ostalih sitnica što se vidi po šarenilu boja na tanjuru  |
četvrtak, 09.02.2023.
....ubijanje grada...
|
Aktivizam (iz lat. activus = „činiti, aktivno“) označava intenzivno zagovaranje ciljeva ili uvjerenja motivirane osobe na različitim područjima društvenog života. (Wikipedija) Vrijeme je od histeričnog aktivizma! Želeći privući pažnju na sebe, puno njih histerično viče zbog nečeg što ugrožava njihovo psiho-fizičko bivstvovanje ili jednostavno žele privući pažnju na sebe dajući si tako smisao svom postojanju. Posljedice toga su svakog dana sve vidljivije! Stojim 50 m od glavne prometnice koja ide u centar grada, trajektnu luku. Tuda moraju proć svi autobusi, dostavni kamioni, svi oni koji idu u centar grada. Isto sam udaljena 50 m i od pazara, žile kucavice grada, centar centara…. Dakle, mogu reć da sam stanovnik centra, nisam Getanin, ali sam „iz Radunice“ ili „s Manuša“ kako se to ovdje kaže. Lijepo je to mjesto za život….ptičice pjevaju, djeca se igraju susjedi se svađaju….ništa nije moglo promaći stanaru …ni zvukovi….ni mirisi… Po noći se čula muzika iz Noćnog bara, ili s rive…. smijeh mladih koji su prolazili ulicom, hrkanje susjeda….i sve nas je to nerviralo do lockdown-a … navečer bi legla spavat, čuo se samo zvuk nekog brodskog motora iz trajektne luke i povremeni zvuk nekog automobila…. Situacija se vratila u normalu, turisti su nahrupili….možda malo više raskalašeni nego prije… stanari su se pobunili! …. Peticije, prozivanja, snimanje i slikavanje po svakom kantunu, kršenje javnog reda i mira, plakanje da je nemoguće živit u centru….grintanje, prozivanje odgovornih, prijavljivanje, deranje, ucjenjivanje …. Ništa me to baš nije bilo briga…. Nekad sam se smijala njihovoj histeriji i nemogućnosti redara da srede situacije iako su postojale razne odluke koje se očito nisu mogle provest u djelo….al' kod nas je to uvijek tako…..donose se Zakoni i Odluke koje samo zakompliciraju stvar i ništa ne rješavaju…  (Sad kad vidimo zidine nema ljudi da ih gledaju) Uglavnom prođe sezona….gradski oci uklanjaju kioske, štekate, suncobrane da bi se vidjele zidine....ostane prazan grad…. mrtav grad…. nigdje nikog ….ako po danu i sunčanom vremenu to nije grad duhova, pa noći je sigurno… Svako jutro oko 5 sati probudit će Vam kriještanje galebova, vrana ….koje u gustim jatima prelijeću preko grada…. Tada se začuje zvuk autobusa, kamiona, auta i na kraju crkvena zvona….  (Peristil u subotu malo prije 12 sati po sunčanom danu) Po gradu povremeno ima ljudi, šeta se, pije kavica…..svaki drugi kafić je zatvoren, svaki sedmi restoran je otvoren, trgovine su uglavnom sve zatvorene … popodne je manje ljudi….samo onaj tko negdje ide, ima obveze….i tad opet kriještanje galebova, golubova, vrana….samo sad je prošlo 16 sati…. Prelijeću preko kuća i traže siguran smještaj…a večer…. Večer je mirna…. Toliko je mirna da primjećujemo mir oko nas sve dok ne idemo spavat. Nema više ni onih koji krešte da je nemoguće živit u centru.... oni i tako odavno više tu ne žive....svi su se odselili, a na vratima nekih starih obrta lipo piše "31.12. THE END"  U totalnom mraku sobe s otvorenim prozorom čuješ samo svoje disanje. Tišina je tako glasna da imaš osjećaj da čuješ zvukove koji ispuštaju tvoji mišići dok se opuštaju pred spavanje… nitko ne hrče….nema prometa, čak ni onaj brodski motor odavno ne radi…. Užasan osjećaj….hvata te jeza dok ležiš u takvoj tišini …pa još pažljivije osluškuješ ….“hvala nebesima, prošao je auto Prvoboraca ulicom“ …. Koliko je sati? Ponoć, a ne možeš zaspat… Grad je toliko mrtav da se ne mogu sjetit kad sam zadnji put čula sirenu Prve pomoći! Sinoć sam se tila dignut i upalit TV da me uspava bukom da ne utonem u depresiju. Hoće li se neki, od onih preostalih stanara, kričavaca, počet bunit i prijetit da upravi da učine nešto za oživljavanje grada? ...ili će pustit da Čistoća pomete za njima i polije vodu? Nažalost, popis stanovnika kazat će da tu živi nekoliko tisuća glasača i 30-ak djece, ali u njemu se ne vidi da sami centar nema više od 200 stanovnika.. koliko je to obitelji možete jedino saznat ako navečer prošetate gradom i brojite osvijetljene ponistre....sve drugi su prazni stanovi i golubarnici.  ...njima kuća nije tijesna, jer ih nije briga za bijes stanara ....Pod krinkom uvođenja reda širi se histerični aktivizam. A ubijanje grada je samo jedna, od najbezbolnijih posljedica! |
