Moja baka je uvijek govorila: "Kćerce ne trči za muškarcima, ni za autobusom! Doći će drugi!" Mi smo se uvijek smijali i dodavali: "Bolje trčat za taksijem, nego za autobusom jer ćeš više uštedit!!!" nije me nikad upozorila što da radim kad taksi trči za tobom? ... ....vani je prekrasno vrijeme.... a ja se sve teže krećem.... odlučila sam se s posla vratit kući pješice! To je jedno 3 km.... ravnog pravca s dosadnom uzbridicom i polaganom nizbrdicom ....uglavnom širok trotoar s drvoredom, put kojim ćete malo koga sresti .... Dan prvi: došla do pola puta kad sam shvatila da dišem punim plućima, nekako sam se ispravila i zaključila da uopće nije naporno.... tad me je počeo vrtit mozak! Ne mogu to drugačije opisat, osim da mi se mantalo od velike i iznenađujuće količine kisika koji mi se proširio organizmom. Došla sam kući sretna što mi je plan uspio iako su mi (operirana) koljena lagano počela klecat... Dan drugi: Krenila sam puna entuzijazma...gledala ljude koji su čekali autobus i pomislila kako su luzeri jer čekaju bus umjesto da iskoriste ovako lijep dan. Kraj mene prođe taksi i zatrubi, a vozač mi mahne! da ne bi izgledalo da ga zaustavljam, pošaljem mu poruku; "Ovo nabijam kondiciju! Još bi bilo bolje da trčem za momcima u taksiju!" Nakon nekih 100 m evo taksija s druge strane ceste - jesi li dovoljno hodala? - nisam! Hvala! Ne trebam prijevoz! - ajde, samo ću te dovest do vrha uzbrdice! - ali moram hodat! - hodat ćeš, ajde uđi u taksi ....viče kroz otvoren prozor, preko ceste s 4 trake i polako vozi za mnom.... - možda bi i ušla kad bi znala preć cestu! - potrči ...pređem preko ceste, poljubim ga... i kažem - samo do Koteksa...onda ću pješice - a znaš li ti da taxi može u grad? - ali ja moram hodat - moram i ja, ali ako učiniš sav taj put pješice past ćeš u nesvjest od slabosti ....zaustavi se na pazaru....izađem i glasno kažem! - nije neka vožnja i neću ništa platit! ...žena, koja je stajala na ulici, pogledala me u šoku s prijezirom.... uopće nije shvatila da sam štedljiva osoba! ...al koga briga.... glavno je što je danas bilo za ručak! Samo to zanima blogere! Za svaki ručak je glavno da je lijepo serviran i da je raznolika prehrana ...ovo je obrok pun vitamina, minerala, proteina i ostalih sitnica što se vidi po šarenilu boja na tanjuru |