utorak, 29.06.2021.

...okupalo me....

Ne znam jesam li tipična ili atipična Splićanka od kolina…al' ni brat, a ni ja, ne volimo ić na kupanje.

Prošlo je vrijeme djetinjstva kad smo s ekipom išli na more za pobjeć iz kuće, od mladosti gdje smo dokona ljeta provdili na plaži igrajući karte i pogledavajući momke, doba kad je zbog zdravlja trebalo dicu vodit na kupanje da ih koliko-toliko naučiš plivat.
Došlo je vrijeme kad bi zbog svog zdravlja trebali ić na kupanje….al tlaka je…. Treba se rano dignit, da ne izgoriš na suncu…. Obuć se za plažu, po vrućini ić do mora tražeći mjesto gdje nema puno svita, a da je blizu kafiću…pa se po zvizdanu vraćat doma…skuhan i iscrpljen od vrućine… o izležavanju na suncu neću ni govorit…to mi je noćna mora koju vi s kontinenta ne možete shvatit…. Iako, kad jednom legnem na ručnik na plaži, triba mi Veli Jože da me digne…pa onda izgoriš na suncu…sve te peče…koža se guli...jeza i groza.

Postoje još neki detalji kao što su mazanje kremama… khm… ne znam što da kažem na to, al to je zadnja stvar na koju ću promislit da triba napravit…

Onda je tu važna i čistoća mora….ako nije kristalno čisto, ne treba se ni trudit ić do mora (osim do kafića) ....a nakon saharskih oblaka sve se razbistrilo...i nebo i more....



Da ima više ovakvih ka šta sam ja vidit ćete po ljudima koji šetaju plažama, uglavnom su to muškarci, ne da im se kupat….al bi još uvik rado vidili lipu ženu ili joj eventualno nešto dobacili….

Tako se svako moje ljeto svodi na eskiviranje odlaska na plažu. To znaju svi moji prijatelji….al ne odustaju… i zvoni mobitel… tih, nježan i brižan glas moje prijateljice

- Znaš, mislim da bi za tvoje dobro bilo...
- Nemoj ti mislit na moje dobro!
(odmah sam krenula napadački)
- Ali s obzirom na operirano koljeno, trebala bi (nastavlja ona tiho, strpljivim i nježnim glasom)
- Trebala bi…. Svašta bi ja trebala! (već samo postala ratoborna)
- Onda dolazim po tebe ujutro u 8! (sad je nježan glas postao zapovjedan)
- Imaš li bar neku kremu za sunčanje? Ja to sigurno godinama nisam kupovala (malo sam se primirila da ne ispada da se svađam s prijateljicom zbog kupanja)

…dođe ona po mene, autom da se ne umorim…parkira najbliže moru što je mogla da joj ne pobjegnem…. I okupah se ja!

Za nagradu mi je došao prijatelj, donjevši sa sobom dugi i topli zagrljaj, kavu u termosici, kolače iz pekare i svježe ubran cvijet



- Znaš, ne bi imala ništa protiv kupanja noću. Zašto moraš ić na plažu kad je sunce?
- Dobro, onda sutra idemo navečer na more
- Sutra je Bruni rođendan. Znači da moram birat između dva zla: kupanja i dječjeg rođendana
- Hahahahaha (nije se odavno tako gromoglasno nasmijala). I koje zlo ti je manje?
- Ne znam! Stvarno ne znam.
- Najbolje je da meni kažeš da moraš nećakinji na rođendan, a njima reci da sam te ja natjerala da ideš na morsku terapiju?
- Ne mogu toliko lagat. Njihov pas će me odat




Pismu objavljujem zbog Mirelle Meić, fjake... i stvarne atmosfere na Bačvicama kad nema turista



- 13:13 - Gukni ako si faca (17) - #

nedjelja, 20.06.2021.

...nešto nabrzaka...

Nisam osoba koja se kokolaje okolo i govorim što želite čuti.

Na moju nesreću, uglavnom čujem što želite reć između redaka i odmah Vam odgovorim da se bavite pizdarijama! A Vi ste samo željeli da suosjećam s Vama, da Vam odvratim pozornost s nečim glupim. Distrakcije svih vrsta su za mene gubljenje vremena. Ili uradi glupost da se svi možemo oraspoložit ili nađi načina da se smiriš i riješiš svoj problem.... udahni duboko.... udiši zrak dok brojiš do deset i probaj polako izdisat brojeći do 15! Teško je? i emocije su teške i 'ebena stvar! Dobijemo ih na određeno vrijeme, a živimo s njima do kraja života!

Što želim reć! Kad zadovoljimo osnovne ljudske/fiziološke potrebe, osiguramo si sigurnost, ljubav i pripadnost određenoj skupini ljudi, te dobijemo poštovanje koga god, najvažnija je samoaktualizacija!
Što je to?
Šefovsko mjesto na poslu? Lider političke stranke? Najviše ocjene u školi? Prva nagrada na festivalu? Siguran brak i vriska unučadi? Miss fotogeničnosti? influencerica?....
Ma možete si mislit!

Postojimo samo mi i ljudi koji nas okružuju. Ljudi oko nas stvaraju buku, žamor, metež....ali ako pažljivo poslušamo, možda začujemo prekrasnu melodiju. Zvuci nježnih nota u daljini prikriveni kricima onih koji žele svim snagama da ih čujemo.... ometači, tražitelji smisla u besmislu vrište ili se glasno smiju pokušavajući tako pokazat svijetu da je njihova sreća velika, da su ispunili sebe, svoj život stvarima koje ih čine boljima u očima drugih... ne shvaćajući da se život sastoji od sitnica, al te sitnice nisu stvari već trenutci... trenutci koji nam oduzimaju dah....koja nam ispunjavaju pluća toliko da žele iskočit iz kože....a srce udara ritam melodiji koja pjeva u našoj glavi, dok miris sretnog trenutka mami osmjeh na lice.



...tada ljudima oko sebe govorimo besmislice....mislite da sam čudna? Koga briga! Kažem ono što mi je na duši...kažem ono što mi je u takvom trenutku smiješno, iako nema nikakvog smisla....a najčešće, kažem nešto protiv sebe...pričam Vam o svojoj gluposti, nespretnosti ... sve zbog toga da Vas ne bi uvrijedila govoreći Vam o Vašoj gluposti i gramzivosti...

...netko mi je prokomentirao da me ljudi vole jer sam samokritična, ali ti "ljudi" nikako da shvate da provociram njihovu samokritičnost...da ih učim da ne budu patetični....patetika je izvor svih zala ....prihvaćanje trenutaka je čista sreća i svrha postojanja!

Ovo nije tužan post....ovo nije romantičan post... ovo nije patetičan post... ovo su nabrzaka nabacane riječi sa smislom kojeg mnogi ne shvaćaju ... pa slobodno recite da sam čudna....

....svi Vi koji pišete znate reći da su sve prave ljubavi tužne! Nije istina! Sve prave ljubavi su sretne....a sve što je jednom započelo negdje i nekad mora i završit! To je život....svi se rađamo i umiremo....sve na svijetu nastaje i nestaje.... samo ljudi znaju to prenosit kao svoju osobnu tragediju ... uzdisat... ronit suze ... bojat se za sebe i licemjerno se brinut za one oko sebe ...a ja? .... dok ovo pišem razmišljam kako sjedam u auto, a pogled mi pada na čokoladu i bocu vode u vratima... tiha nježnost .... sitnica ... ljepota života ....svrha postojanja!

...shvaćate li sad zašto mi treba samoća? Treba mi tišina da ne propustim melodiju svog života.... treba mi mir da primjetim svoj nemir... malo osame da uživam u proživljenom... jer kako god se život sastoji od trenutaka, proći će za tren, a da to nismo ni primijetili ...pa ne gubite ni časa ....



You remain my power, my pleasure, my pain
To me you're like a growing addiction that I can't deny


P.S: oni koje sam uvrijedila ovim tekstom nek' se zamisle.....haug!


- 14:51 - Gukni ako si faca (29) - #

utorak, 15.06.2021.

....allo....allo....

Kako pozdraviti nekog preko mobitela? Uglavnom kad nas netko nazove vidimo tko je.... a ukoliko se radi o broju koji nam nije memoriran tad najčešće s druge strane čujemo pozdrav koji uzrokuje automatsku reakciju

- Dobar dan!
- Kako ti znaš jel mi dan dobar ili nije? Da mi je dobar sigurno se ne bi tebi javljao na telefon!


....

- Dobar dan! Pri telefonu Domagoj!
- ništa ne kupujem!
- ništa ni ne prodajem. Želio sam Vam samo reći da ste osvojili besplatan....
- GRRRRRRR.....maknite moj broj iz svoje evidencije!


....uglavnom, po bon tonu, opće prihvaćen kulturan pozdrav više nije dobrodošao!

- Kako se ti javljaš na telefon? - upitao me sin
- Prezime je! Kako Vam mogu pomoći
- ne zezaj me
- ne zezam te. Kad kažeš tko je na telefonu, čovjek poslije zna tko mu je dao informaciju!
- daješ besplatne informacije?
- za to sam plaćena.
- hoćeš reć da te ljudi nazovu i ti im kažeš....
- ja im kažem prezime, a onda oni traže gđu Elycu! Zanimljivo je što nitko ne čuje prezime. Ukoliko se javim s "Elyca je..." onda me traže po prezimenu. Nitko ne čuje prve dvije riječi!
- zar tebe nisu učili da telefon služi samo zato da nešto prodaš!
- meni telefon služi za dat nekome informaciju i onda oni na kraju meni požele ugodan dan. Ja ih ne trebam ni pozdravit!
- još ćeš platit kaznu za dilanje OIB-a?
- OIB je javan broj i nije kažnjivo ga dilat. JMBG je tajni broj, i meni ga ljudi daju dobrovoljno!
- ma nemoj me zezat. Ne mogu vjerovat da besplatno dilaš informacije dok....


...i tad mi zazvoni mobitel... na ekranu ime i prezime jednog ravnatelja



- evo sad ćeš vidit kako ti se mama javlja na telefon!

....uzimam mobitel te oštro kažem
- Ovog Vašeg bivšeg učenika treba umlatit. Naprosto ga treba dobro istuć da malo dođe sebi!
- hahahaha gđa Elyca. Nije neki problem. Dogovorit ćemo se. U čemu je problem?
- pokušava me naučit kako se javljat na telefon!
- pa meni možete i ovako....hahahaha... popravili ste mi dan


....još jedan dokaz da "dobar dan!" stvarno ne znači da je dan dobar. On je dobar samo ako onome s druge linije strane popraviš raspoloženje

A kako se Vi javljate na mobitel?





- 17:40 - Gukni ako si faca (14) - #

utorak, 08.06.2021.

....poziranje....

Zašto imam fotoaparat i zašto ga uvijek nosim sa sobom?



...ne volim pozirat..
...ne znam se namistit ispred objektiva...
....osjećam se glupo dok se smješkam za slikavanje...

Za tako nešto moram se jako dobro zabavljavat ....
mora me se uhvatit nabrzaka...
a iza aparata treba biti netko u koga imam beskranično povjerenje ....

.... nevjerojatno da sam do prije 10 godina na 20 m vidjela da je aparat okrenut put mene te bi ga vješto izbjegla. To je bio i razlog da je gradski paparazzo pokrenuo lov na mene... a ja sam im odgovarala "protumjerama" ...



Iz istih razloga nisam nikad davala ni izjave za medije. Za to se treba počešljat!
Ipak, jučer me uhvatila nikotinska kriza i tona novinara kojih sam se jedva čekala riješit



...jutros zvonjava mobitela i komentari
- iskačeš iz paštete!
- hoćeš reć da je konačno nešto pozitivno po medijima?
- odgovarala sam pitanjem

...kažem popodne sinu da pogledamo to o čemu svi komentiraju....

- ubit će me frizerka! - vrisnem
- kamera svima dodaje 5 kg. Bogme tebi nije imala gdje dodat headbang - prokomentira sin

ZAKLJUČAK! Sve ću Vas slikat i stavit na blog!!!!


i za @kupusa... (ima ovakvih slika koliko voliš)





- 19:56 - Gukni ako si faca (5) - #

subota, 05.06.2021.

Obrazovni sustav

Slušam na dnevniku kako je dobro za našu zemlju da se više od 70 % učenika školuje u strukovnim zanimanjima. Pa tako mora bit po Zakonu. Uvijek me zaprepasti koliko su u roditelji, učenici, službenici, pedagozi i svi ostali kojih se to tiče, neinformirani o osnovama obrazovnog sustava u našoj zemlji.

….e pa, smjestite se udobno, uzmite olovčice u ruke i hvatajte bilješke….

Sustav srednjeg obrazovanja traje od 3 do 5 godina i obuhvaća
- gimnazije
- strukovne škole
- umjetničke škole

O gimnazijama ne treba ništa govorit tu se sve zna, umjetničke škole isto tako, ovdje ću Vam pokušat objasnit sve o strukovnim školama (osim onima koji se tiču medicine)

Strukovne škole mogu trajat
4 godine - uglavnom ih zovemo „tehničke škole“, „ekonomska“, „ugostiteljska“, „upravna“….
3 godine – tad govorimo ili o industrijskim ili o obrtničkim školama

Opće je poznato da se nakon četverogodišnjih škola stječe pravo na polaganje Državne mature, dok nakon trogodišnjih škola učenici nemaju takvo pravo (još!) - a kako mogu do do toga pročitajte u nastavku.



Strukovne škole imaju obvezu praktične nastave a ona može biti ili po klasičnom ili po „dualnom“ sustavu ili po JMO modelu. Što to znači?

Ukoliko se učenik školuje po klasičnom ili dualnom ili industrijskom načinu školovanja, tada se radi o „neformalnoj praktičnoj nastavi“. Škola ti kaže da ideš negdje, ti odeš i vratiš se s papirićem na kojem piše da si dobio 5, oni to upišu u svojoj evidenciji i svi sretni i zadovoljni. (bila sam i ja zadovoljna kad mi je kćer donosila petice s praktične nastave, a nisam imala pojma odakle joj jer nije izašla iz prostora škole) - praktična nastava traje oko 200 sati godišnje (a često i preko ljeta zbog preopterećenosti nastavnim planovima i programima)

Ukoliko se učenik školuje po „jedinstvenom modelu obrazovanja ili JMO“ (koji uzgred budi rečeno postoji u RH od 1.7.1994 godine) tada su pravila igre skroz drugačija. Naime, mora imat 900 sati praktične nastave godišnje od kojih nekih 25 % može biti u školskim radionicama (tehnološke vježbe…), a ostale isključivo u licenciranim radionicama.
Najprije Komora provjerava uvjete gospodarskog subjekta koji može primit učenike, stručnu spremu, zaštitu na radu, prostor i opremu i sva moguća čudesa…. Zatim gospodarstvenik potpisuje Ugovor o naukovanju s roditeljem budućeg učenika (to je ozbiljan dokument koji se verificira na 4 mjesta) i tek tada se može reći da je izvršen upis u školu.

Ova ćete zanimanja prepoznat po tome što kraj naziva zanimanja imaju oznaku JMO

Prednost ovakvog usvajanja znanja je ogromna. Najprije se učenici socijaliziraju u radnom okruženju, lakše usvajaju teoretska znanja jer ih odmah primjenjuju u praksi, nema preopterećenosti nepotrebnim sadržajima, a zapošljavaju se odmah nakon završetka školovanja. (uz iznimke koji potvrđuju pravila)



Nakon završenog školovanja polažu Naučnički ispit (dokument priznat u EU), a koji im ujedno omogućava da nakon 2 godine radnog iskustva pristupe Majstorskom ispitu (to Vam je bivši VKV) - tek za usporedbu, svi ostali, bez obzira na završenu školu, moraju imat 4 godine iskustva za pristupanje Majstorskom ispitu.

Osim što najčešće ostaju radit tamo gdje su bili na praktičnoj nastavi, država im pruža mogućnost BESPLATNOG nastavka školovanja u četverogodišnjem (srodnom) zanimanju, nakon kojeg ostvaruju pravo polaganje Državne mature. I TO STVARNO FUNKCIONIRA!

Kad kažem Država mislim na Ministarstvo gospodarstva koje svake godine djeci upisanoj u JMO trogodišnja zanimanja daje stipendiju (sad je bila 18.000 kn godišnje). Uvjeti za dobivanje takve stipendije je da su upisani u JMO program, da su građani Republike Hrvatske i da prolaze s 2.5. Osim ovog novca trebali bi dobit i naknadu od poslodavca kod kojeg su na praktičnoj nastavi.

Al' nije u novcima sve! U gospodarstvu se praktična nastava organizira na način da jedan majstor može imat najviše tri naučnika. Znači da se Majstor može posvetit svom naučniku koji provodi 2 do 3 dana u tjednu po 8 sati kraj njega.

Normalno, kao i svi drugi, oni imaju razna takmičenja, ERASMUS programe ....tako da, za vrijeme školovanja, nema kraja aktivnostima, putovanjima, zabavi.

I u čemu je onda kvaka? Pa u tome da naši roditelji još uvijek misle da je najvažnije da im dijete ide u četverogodišnju školu, jer je to lakše, a zaposlit će se i tako preko veze.



( pogledajte malo "neodglumljenu" i nenajvaljenu provjeru poduke učenika u gospodarstvu (prvi mjesec naukovanja u III razredu)

Svuda u svijetu roditelji potiču interese svoje djece i gledaju kako da im omoguće da obogate svoje interese… svuda u svijetu djeca se potiču na stvaranje, rad svojim rukama, volontiranje… svi se brinu da im olakšaju život i da budu sretni… jedino ih se kod nas ništa ne pita jer „mi znamo što je dobro za njih!“


Prepravljen tekst iz 2018 godine...

Oznake: JMO


- 21:02 - Gukni ako si faca (22) - #

četvrtak, 03.06.2021.

....znate li me?....

... informacije nam ispadaju iz glave...iz ušiju.... zalipile su nam se za kosu kao nametnici.... zato što to i jesu....nametnici.... u kontejnerima smeća prepunim informacijama, rijetko ćeš nać neku koja ne smrdi....

....s jedne strane imamo medije koji prenapuhavaju stvari da bi ostvarili zaradu....a s druge strane imamo pojedince koji prebacuju svoje probleme na nas...jer oni su jadni i nemoćni i treba im pomoć.... prenošenje odgovornosti za svoje postupke.... uglavnom pneumatska betonska bušilica kojom nam bužaju lubanju....

...kad sam se lani pobojala da ću ostat bez posla, shvatila sam da to i nije neki problem. Otvorila bi obrt za vruću liniju pa bi oni koji zovu da bi kukali, pritiskali me da riješim njihov problem.... platili razgovor više nego da su zvali najskuplju prostitutku iz Monte Carla!.

....malo je među živima onih koji s toplinom izgovaraju moje ime u svakoj situaciji u kojoj se ono spominje .... (o kako mi fale.... - eto da i ja malo zakukam)
Faca mi je davno rekao da se u životu nemam čega bojati jer da sam ja jedina osoba kojoj svatko, ali baš svatko, odgovara na pozive, pa da tu činjenicu lako mogu unovčit. Smijala sam se ovoj izjavi....iako sam vjerovala svemu što govori... sve češće u zadnje vrijeme kad mi netko kaže "kako ne znaš za Peru...Matu..." ...odgovaram sa "Što ga imam znat? Zna li on mene?"


...".iza svake uspješne žene stoji njeno znanje i rad, a iza svake neuspješne žene stoje njena obitelj, djeca, prijatelji" (Meša Selimović, 2022 godina ili Face, 1463 godi. ili je ovo rekao Nikola Tesla 2019-te?)


...s vremena na vrijeme i meni treba pomoć! Treba mi frajer! .... a treba mi i osoba koja radi određene poslove i ima jednu od dvije vrste diploma ... zanemarimo prvu izjavu i koncentrirajmo se na drugu jer stvar je hitna, a ne volim baš tražit tuđu pomoć. Trebalo mi je točno 13 sec... da ovo izrecitiram tipu koji me zvao na kavu.... a njemu isto toliko da riješi problem! ...to je izgledalo ovako



- Gđa Elyca, idemo na kavu?
- ne hvala! Konačno nisam na poslu i rado bi popila kavu s Đorđijem. Ne mogu vjerovat da ovo govorim, ali baš mi fali ekipa Muppetovaca
- super! Treba li Vas negdje odvest ili nešto?
- treba mi tip s diplomom ..
.(neću reć kojom....nije česta diploma)
....pogleda u mobitel .... nazove

- halo di si? Imam inspekciju ovdje. Hitno dođi! Ok. čekam te!

.... u manje u po minute otvaraju se vrata. Na njima tip... visok... zgodan...jedno ili dva desetljeća mlađi od mene

- gđa Elyca ovo je ...(kaže ime i prezime) Ona ima za tebe jednu ponudu
...tip mi pruža ruku i ponavlja svoje ime
- ponovi joj još jednom ime da te upamti
(ma šta me briga kako se zove)
- ma neću pamtit, neka mi gospodin da broj mobitela pa ćemo se sve dogovorit
(diktiraju mi broj...ja ga tipkam u mobitel)
- još jednom recimo ime i prezime da budemo sigurni, nema ona što pamtit
(utipkam zahvalno broj, jer stvarno nisam niti ime upamtila)....nazovem utipkan broj
- evo, zovem Vas, sad možete i Vi mene memorirat..
- meni ste Vi već memorirani
- reci gđi Elyci još što da čuje kako govoriš i upamti boju glasa


....hahahahahhahaha.... da ne povjeruješ..... dok god ima onih kojima sam draga....bit će i zabave u mom životu

...i Đorđi je bio sretan što me vidi ... pričali smo baš o ovoj pismi i o vremenu dok nismo skupa pili kavu




....a konobar se samo pojavio iza mojih leđa s kavom u rukama...bez da me išta pitao..... jel se ovo život nastavio tamo gdje je stao prije godinu dana?

P.S. sve

- 17:38 - Gukni ako si faca (13) - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>