četvrtak, 03.06.2021.
....znate li me?....
|
... informacije nam ispadaju iz glave...iz ušiju.... zalipile su nam se za kosu kao nametnici.... zato što to i jesu....nametnici.... u kontejnerima smeća prepunim informacijama, rijetko ćeš nać neku koja ne smrdi.... ....s jedne strane imamo medije koji prenapuhavaju stvari da bi ostvarili zaradu....a s druge strane imamo pojedince koji prebacuju svoje probleme na nas...jer oni su jadni i nemoćni i treba im pomoć.... prenošenje odgovornosti za svoje postupke.... uglavnom pneumatska betonska bušilica kojom nam bužaju lubanju.... ...kad sam se lani pobojala da ću ostat bez posla, shvatila sam da to i nije neki problem. Otvorila bi obrt za vruću liniju pa bi oni koji zovu da bi kukali, pritiskali me da riješim njihov problem.... platili razgovor više nego da su zvali najskuplju prostitutku iz Monte Carla!. ....malo je među živima onih koji s toplinom izgovaraju moje ime u svakoj situaciji u kojoj se ono spominje .... (o kako mi fale.... - eto da i ja malo zakukam) Faca mi je davno rekao da se u životu nemam čega bojati jer da sam ja jedina osoba kojoj svatko, ali baš svatko, odgovara na pozive, pa da tu činjenicu lako mogu unovčit. Smijala sam se ovoj izjavi....iako sam vjerovala svemu što govori... sve češće u zadnje vrijeme kad mi netko kaže "kako ne znaš za Peru...Matu..." ...odgovaram sa "Što ga imam znat? Zna li on mene?" ...".iza svake uspješne žene stoji njeno znanje i rad, a iza svake neuspješne žene stoje njena obitelj, djeca, prijatelji" (Meša Selimović, 2022 godina ili Face, 1463 godi. ili je ovo rekao Nikola Tesla 2019-te?) ...s vremena na vrijeme i meni treba pomoć! Treba mi frajer! .... a treba mi i osoba koja radi određene poslove i ima jednu od dvije vrste diploma ... zanemarimo prvu izjavu i koncentrirajmo se na drugu jer stvar je hitna, a ne volim baš tražit tuđu pomoć. Trebalo mi je točno 13 sec... da ovo izrecitiram tipu koji me zvao na kavu.... a njemu isto toliko da riješi problem! ...to je izgledalo ovako  - Gđa Elyca, idemo na kavu? - ne hvala! Konačno nisam na poslu i rado bi popila kavu s Đorđijem. Ne mogu vjerovat da ovo govorim, ali baš mi fali ekipa Muppetovaca - super! Treba li Vas negdje odvest ili nešto? - treba mi tip s diplomom ...(neću reć kojom....nije česta diploma) ....pogleda u mobitel .... nazove - halo di si? Imam inspekciju ovdje. Hitno dođi! Ok. čekam te! .... u manje u po minute otvaraju se vrata. Na njima tip... visok... zgodan...jedno ili dva desetljeća mlađi od mene - gđa Elyca ovo je ...(kaže ime i prezime) Ona ima za tebe jednu ponudu ...tip mi pruža ruku i ponavlja svoje ime - ponovi joj još jednom ime da te upamti (ma šta me briga kako se zove) - ma neću pamtit, neka mi gospodin da broj mobitela pa ćemo se sve dogovorit (diktiraju mi broj...ja ga tipkam u mobitel) - još jednom recimo ime i prezime da budemo sigurni, nema ona što pamtit (utipkam zahvalno broj, jer stvarno nisam niti ime upamtila)....nazovem utipkan broj - evo, zovem Vas, sad možete i Vi mene memorirat.. - meni ste Vi već memorirani - reci gđi Elyci još što da čuje kako govoriš i upamti boju glasa ....hahahahahhahaha.... da ne povjeruješ..... dok god ima onih kojima sam draga....bit će i zabave u mom životu ...i Đorđi je bio sretan što me vidi ... pričali smo baš o ovoj pismi i o vremenu dok nismo skupa pili kavu ....a konobar se samo pojavio iza mojih leđa s kavom u rukama...bez da me išta pitao..... jel se ovo život nastavio tamo gdje je stao prije godinu dana? P.S. sve |
