nedjelja, 27.12.2020.
....srce od čokolade....
|
....ne znam u kojem je trenutku božićni panj došao u našu kuću..... vjerujem da to ima veze s boravkom mog oca i njegove rodice u Francuskoj.... uglavnom Buche de Noel je najveća zvijezda ručka. ....tuki unatoč... jer je već tu .... panj ne vidimo do pola sata prije ručka.... tada bi, pok. teta Ilka ušla u kuću i vikala "evo bije"* ....radila je ona panj na razne načine, od kesten pirea ili od keksa....ali uvijek su na njoj bile 2 šiške niz Franjevačkog samostalna u Imotskom koje je godinama čuvala kao nacionalno blago. ....ne znam u kojem sam se trenutku počela takmičit s njom..... pa bi Božićni ručak često čekale dvije "bije".... ..nakon ručka.... koji se može nazvati "tuča za sve živo na stolu" .... dok bi pobacani po kaučima i teraci hvatali zrak i snagu za deserte .... moj otac bi se počeo derat - ajdemo ....pilanje drvaaaaaaaaa .... svi bi dotrčali.... gladni.... željni "pilanja" ....kao najsvjetlijeg trenutka tog dana.... čak smo se i svađali tko će donijet "biju" na stol....al' glavni radnik u pilani bio je moj otac....  ....nema više tete Ilke.....nema ni mog oca.....a ove godine "nije bilo" ni pravog Božića.....svatko na svoju stranu.... ...kolači su se napravili....ali zašto prekinit tradiciju? ..... evo ga...ovogodišnji panj ...  ....bez pretjeranih ukrasa.... tek simbolično posut snijegom.... da se ima dojam pilane.... ....ali kad smo ga počeli pilat.... iz njega je ispalo srce...  ...bija nam poručuje da nas voli..... ....zaključak izvucite sami! *bija - cjepanica |
srijeda, 23.12.2020.
...opet je lipo kao nekad....
|
...njoj je dosadno i baca meni rukavicu u lice s kolačima?.... di su ona lipa vrimena kad se nije smilo slavit Božić? Kad se to radilo skrivećki? Nije bilo skraćenog radnog vremena na Badnjak, neradnog dana....svi smo išli u školu... uvik je to bilo popodne....a onda bi trčali doma jer je već pao mrak, a treba napravit bor dok mama ili baka mlate macom bakalar da omekša, otac priprema bor za kićenje i rasipa iglice posvuda .... nije sve palo na leđa jedne osobe, svi su radili i trebalo je sve bit gotovo u 2-3 sata....a trebalo se i okupat....  ....nervoza kod roditelja jer radimo nered dok bacamo staklene kuglice po boru.... jedna uvijek padne i razbije se u tisuće komada....a kuća je taman uređena za Božić.... veselimo se prskalicama, a otac vrišti da su preblizu iglica od bora pa ćemo zapalit kuću...onda oni šećerni ukrasni bomboni za bor.... nikad neću zaboravit kad smo došli kod nonice na Badnjak, a ona je ukrasila bor šećernim bombonima umotanim u sjajni papir i čajnim kolutićima koji su crvenim trakicama bili privezani za bor.... kad smo joj pojeli ukrase, jednostavno je stavila prave ukrase....  ....e da....bakalar ....večera, ponoćka.... fritule.... a ujutro je škola i trebaš bit uredan i naspavan..... ....tad se, opet poslije posla ...škole... okupljala obitelj oko ogromne pečene tuke....francuska, hladetina, salate, kolači....i božićni panj.... svaka teta je nešto donijela ...ili je dobila zadatak da donese.... a ujutro opet posao...škola...što god ....kao da se ništa nije dogodilo....osim što je počelo vrijeme ljubljenja po ulicama... ....e sad se Božić mora slavit....svi su po trgovačkim centrima...po kafićima....sa smiješnim šeširićima na glavi da svijet vidi da oni slave....tulumare tako po cijeli dan po gradu....pjevaju i vesele se po ulicama kao da kuće i nemaju....a ukoliko je netko od ukućana čuvao tradiciju, slomio bi se pripremajući ono što su nekad danima sve žene u obitelji radile... mjesec dana ranije kiti se bor, peču kolači, postavljaju slike na blogove....Fejs... instagram da se vidi kako se slavi.... nek narod zna...neka svi znaju!  ....konzumerizam nam je pojeo Božić.... ... ove godine kaže meni kćer: "Napokon jedna godina Božića gdje poklanjanje mog izostanka je stvarno poklon!" ....zaželili smo se mirnog, obiteljskog Božića u pidžami... bez bakalara iz restorana ....bez vriske i trčanja okolo....bez trgovačkih centara....kuvanog vina na Pjaci.... pa u duhu vremena pravimo bor...  ...pečemo kolače koji nisu tradicionalni....al nama se eto jedu...  .... pripremamo bakalar za Badnjak....  ....a sutra kako nam dođe.... Čestit Vam Božić ljudi i blogeri.... P.S. Molim AnnaBoni da moj dio pavlove donese na moju adresu :-P ....poštujući epidemiološke preporuke... |
nedjelja, 20.12.2020.
....slatkarije....
|
....vrime je od kolača! ....uživam jest i radit kolače....zbog toga sam danima kupovala sve što mi treba, i ono što mi ne treba....ako bi mi slučajno nešto drugo palo na pamet.... ....jučer sam brojala dane do Božića da počnem radit kolače koji mogu duže stat.... a danas više nisam imala strpljenja.... radila ih danas ili sutra, svejedno je....ništa im se neće dogodit.... ....za izradu domaćih kolača najbolje je orahe i bajame samljet s onim starinskim mlincem.... ali on ima onu vidu za učvrstit ga na radnu površinu, koja "kida" drvo...pa ga je nezgodno zavidavat na novu kuhinju ili na novi stol. Ništa zato....imamo mi dasku. Zavidamo mlinac za dasku, jedan drži dasku, drugi melje i za čas smo gotovi. I bili smo s orasima....al bajami su malo tvrđi.... prva tri mlinca su nekako i išla.....a tad je sve odletilo u zrak!  ...bez nervoze sam uzela fotoaparat za obilježit prvi dan pečenja kolača  ....savršeno su is-pali.... hoćete recept?  ....ako nekome treba zasladit kuću....samo se javite.... ...a Vi? Jeste li počeli peć kolače? |
četvrtak, 17.12.2020.
...polurođendan....
|
....naporan dan na poslu! Gledam na sat nije još ni 10.....a meni se čini kao da je već prošla cijela vječnost. Naznaka glavobolje me tjera da se dignem i skuham kavu.... ...dok sam tako napravila odmak od posla, jedna gospođa, s otoka, pričala je kako je jako nezgodno ženi jest na ulici...a svaki restoran ima dostavu. Gdje ćeš naručit dostavu dok čekaš trajekt? Kako jesti sendvić kad na brodu moraš nosit masku.... počeli smo karikirat takve situacije .... ali nam je dala temu za razmišljanje, pa smo par sati poslije nazvali jedan restoran da nam dostavi ručak. Zamolim gazdu da nam posudi pribor za jelo da ne jedemo plastičnim priborom. Dođe momak s rukavicama na rukama, s maskom na licu, sa složenim kutijama....svaka kutija piše koje je jelo, a na njoj u foliju zamotan topli kruh za jednu osobu, te pribor za jelo najprije zamotan u salvetu, a onda u prozirnu foliju.... ne može bit sterilnije nego je.... tad izvadi kutiju s tortom i kaže mojoj kolegici: - ovo je za slavljenicu! - koju slavljenicu? Nemamo mi slavljenicu! Pogriješili ste dostavu! ....trk do mene - slušaj, jesi li ti naručila tortu? - tortu? - pa falija je dostavu! Ovo nije dostava za nas! Zovi pa provjeri ...zovem ja restoran: - ejjj. falili ste dostavu! Ovdje nema ni jedne slavljenice! - nismo falili dostavu! Uživaj!!! ....hahahaha... tako sam ja...u ovoj novonormalnoj situaciji....dekretom proglasila da mi je rođendan.... ne rođendan već polurođendan! .... ili pola godine od mog rođendana!  ...očito je da sama trebam ukrasit tortu, ali nemam s čim....ali eto, vrijeme zabave je prošlo pa sam se vratila svom poslu....dok je torta radila za mene Tko god je vidio tortu pitao je "kome je rođendan?" a svi su odgovarali "Elici!" ...malo po malo počeli su mi dolazit ljudi i čestitat rođendan....a tad su počeli stizat i pokloni  ....u tom trenu sam priznala da mi je rođendan bio prije 6 mjeseci.... samo bi se nasmijali i čestitali bi mi Božić.... ....pokloni nisu bili baš tako mali....dobila sam i šal....  ....baš je lipo slavit polurođendane! Jel' to ovo novo normalno o kojem govore? |
nedjelja, 13.12.2020.
....respect!....
|
....srijeda jutro gledamo slike iz Kokorića....užasnuta sam.... poplava je situacija na koju mi nismo navikli! .... Da je more poplavilo....ok.....al ponornice da nekoliko metara poplave kuće.... to nama nije nešto poznato....  ....kuham si kavu, brzo će sastanak kad evo Ante....pitam ga za kuću od Miljenka - nije do njega došlo. Potopilo je 6 kuća, a on je malo dalje - ali 3 m vode... - i raste... ....ulazi Antonio.... mijenja se tema.... ....ulazi Stjepan da pita za Kokoriće...kad će odjednom Antonio - a mogli smo tim ljudima štogod skuhat? - kad? - pita Stjepan - a ja sam ribar. Znači da se kuva riba, a to ti je onda petak - ne mogu u petak imam već obveze - ne možete negdje samo tako doć i kuhat! Trebalo bi zvat, javit, pitat.... - upliće im se Ante - al tu su HGSS po cijeli dan i ti ljudi bez struje, kuće.... ....prolazi Ivan....hvata dio razgovora i dobacuje - ako treba što kupit, recite! ....uzimam kavu iz aparata! Skuhana je.... eto toliko je trajao taj dogovor! ... ....petak je već poplavljeno 26 kuća... ....subota osvane slika....    ....kuha se rižot od kozica....  - donili smo previše. Kuhamo i večeru! - javlja Antonio  ....gregada.... ....brudet u kotliću....  - u kotliću? - to je kad u meni proradi malo one moje vlaške krvi pa ispadne brujet u kotliću. Al bi'a je za prste lizat. Stjepan Slišković je stvarno među najboljim kuharima sa kojim sam do sada imao prilike kuhati. - hahahaha..... da "vlaška krv" ..kotlić s brujetom... arbune sijete u lito...a berete ih u zimu? To su oni "arbuni od kamena? - skoro - odgovara mi Antonio  ....to su oni.... kvraguc....zaslužuju reklamu (iako nikakve koristi od reklame danas).... Antonio Šunjić, predsjednik Ceha ribara SDŽ, ribarski obrt Marijan i Stjepan Slišković, predsjednik Ceha ugostitelja SDŽ, Konoba Galinac  "Bilo je stvarno lipo učinit bar nešto za te ljude. Sve se pojelo i svi su bili zadovoljni." - komentirao mi je Antonio (Photo by Antonio Šunjić) |
