srijeda, 24.07.2019.
...Krivo je jugo...
|
Romanopiscu, kad prezentira svoje djelo, ne pada ti na pamet postavit pitanje: "jel' to tvoj roman?" Ali ukoliko se radi o našoj književnici koja živi u Njemačkoj i piše na njemačkom jeziku, onda se za prijevod njenog djela to pitanje može postavit .... ...krenimo iz početka!....  Na promociji knjige u Splitu, "Krivo je jugo" okupilo se veselo društvo njenih poznanika, zaljubljenika u njena djela, prijatelja... a Nataša je pričala o odnosima jedanaest osoba i jednog psa (naglašavala je da ne zaboravimo psa) u izuzetnim okolnostima izolacije na Braču koja kulminira kad zapuše jugo.  ...pročitala nam najdraži ulomak...  ...i tad je iz publike došlo zanimljivo pitanje: - koliko je taj roman koji čitaš tvoj? - moj je roman pisan na njemačkom jeziku. Kada sam dobila prijevod bojala sam ga se pročitat. Nakon dva dana počela sam čitat i shvatila da neke riječi iz prijevoda uopće ne koristim u hrvatskom jeziku. Razlika je u vokabularu koji se upotrebljava u Zagrebu od onog u Splitu i na Braču. Počela sam ga ispravljat. Nisam znala smijem li to radit, ali izdavačka kuća na to nije imala primjedbi. Poslije toga, mogu reći, da sam pisala knjigu na hrvatskom, ovako bi ona izgledala! ...tada je počela pričat probleme s prijevodima prve knjige gdje se prevoditeljica na engleskom toliko zanijela u radnju da je počela prepričavat što je pisac želio reči, objašnjavati osjećaje junaka ..."ja nikad ne dajem objašnjenja!" .... toliko je napravila vlastitih intervencija u tekstu da je dobila posve drugu knjigu! Pričala je kako joj je lako bilo provjeravati prijevode jezika kojima barata ali da pravi problemi postoje s prijevodima na mongolski jezik, na kineski gdje ne možeš otkriti ni gdje piše ime glavnih junaka. ...bilo je zanimljivo slušat priče oko prevoditelja i prevođenja, a knjiga.... za nju već postoje brojne preporuke ...(potražite ih na Google) ... moj primjerak nije na posudbu  Nataša Dragnić, rođena u Splitu, magistrirala književnost u Zagrebu, te završila školu za diplomate u Zagrebu i Berlinu. Od 1994. živi u Erlangenu i tu predaje njemački, francuski, engleski i hrvatski. Dakle, radi se o Splićanki s njemačkom adresom, koja ljeta provodi na Braču. Njezin prvijenac "Svaki dan, svaki sat" (Jeden Tag, jede Stunde, 2011., hrvatsko izdanje 2012.) već je prije objavljivanja doživio velik uspjeh i prijevod na 28 jezika! (do tada smo mi brojili) ....nakon toga piše Immer wieder das Meer (2013.- nije prevedeno kod nas), pa Krivo je jugo (Der Wind war es, 2016. - upravo je izašao prijevod na hrvatski jezik) a najnovije djelo joj je Einatmen, Ausatmen (2017.). Dobitnica je više njemačkih i talijanskih književnih nagrada. |
nedjelja, 21.07.2019.
...u Radunici....
|
...pad temperature omogućio nam je da isključimo klime i širom otvorimo prozore! ... ...dok sam tjerala sina da izvuče Tarju ispod stola i odnese je u kadu ....čula se trka djece po ulici... smijali su se glasno ...kao da bježe jer su napravili neku psinu .... malo zatim zvuk kotačića kufera i pozdravljanje ljudi... Radunica! Stara gradska četvrt, u kojoj se kamene kuće naslanjaju jedna na drugu, prozori gledaju jedan u drugog, četvrt u kojoj neke ulice nisu šire od metra, u kojima se svatko svakom javljao i pozdravljalo, četvrt u kojoj su se djeca puštala na ulicu da ih tamo čuvaju oni koji sjede i dokoličare, odavno je prepuštena apartmanizaciji...  ...smjenjuju se stare i nove fasade....ali se kuće ne mogu udaljit jedna od druge...  Nekako smo naglo postali civilizirani, zaboravili smo kako izgleda prvi susjed, svi su se zaključali iza novih vrata i krenuli zarađivat novce.... kažu da je prije dvi godine tu bilo trećina apartmana u gradu  ...kako god se gradilo i dograđivalo, uvijek se pazilo da ima zelenila...  ...čak i tamo gdje nema gdje bit...  ...jer ostala je navika razmjene informacija na ulici...  ....a sad....kad su svi otvorili svoje ponistre opet se čuje tko što radi.... stranci se pozdravljaju na svim jezicima.... djeca se igraju.... englezica pjeva blues dok dinsta ručak.... susjeda se tušira i vježba glas za Rigoletto....bratova djeca su istresla ogromnu kutiju lego kockica na pod i smiju se...u susjednoj kući netko trči preko drvenih skala....  ... i svi oni ljudski "zvukovi" ...uzdasi... hrkanje... izmiješani s mirisima dinstanja.. kave... udarcima žlica.. povlaćenja stolica i tiramole, škripanja kreveta i stvari... Vratila se Radunica u neka lipa vrimena u kojoj se ništa nije moglo sakrit... a sutra, kad sunce opet upeče, svi će zatvorit ponistre, upalit klime i vratit se u "civilizaciju" ...  ...živi dobri duh Radunice iz onih starih vremena.... samo sad na nešto više jezika....  ....pa ne smeta ni buka kareta na balinjere |
petak, 19.07.2019.
...kad na lipi rodi...
|
...poznato je da je Split grad u kojem se rađaju i nastaju muzički talenti ...al' nitko se ne pita zašto je to tako? ... vjerojatno zato jer u Splitu na stablima.... po parkovima... rastu  ...gitare!....  ...ovo je očito plodna godina za novu generaciju onih koji dolaze...  |
srijeda, 10.07.2019.
...pješice autobusom...
|
...vraćam se busom s posla.... autobus novi, skoro prazan, radi klima.... tišina je... ...na idućoj stanici ulaze novi putnici...bez riječi...nitko ne pozdravlja... umorni su valjda od posla..ispita... .... iz Brune Bušića ulazi na Poljičku...  ...visoka plavuša ulaz i glasno razgovara na mobitel....svi je gledaju...ometa nam mir...gladni smo...idemo na ručak...15,05 je... - zvala sam taksi pa mi je rekao da ne može vozit do grada i da nazovem za 10 min! ...je sad sam u autobusu.... ne, taksi je rekao da ne može od gužve u grad.... pa kako ću... ...odjednom čujemo vozača kako razgovara na mob - kome ću onda to prijavit? ... nikoga nije briga.... koji broj da zovem? Ajde bog - rekli su mi da zovem ovaj broj. Na Poljičkoj sam cesti i neopisiva je gužva.... nije to za Vas? Koga je za to briga? ... koji broj? Ok..Bog! ... pa on razgovara na mobitel u vožnji? I tad shvatim da stojimo na mjestu - Dan! Na Poljičkoj sam cesti i neopisiva je gužva. Zvao sam toga i toga pa su mi rekli da zovem Vas! Kako Vas nije briga? Pa koga je briga za promet, putnike, vozače? ...autobus krene i staje na stanici između dvije bolnice! Opet uzima mobitel i zove - Pa dobro, hoće li netko od onih što rade rasporede izać u grad da vide kakva je gužva? Ako skrenem u Dubrovačko bar ću spojit dva dijela grada, al bi netko trebao obavijestit putnike!.... Nisam nervozan, ni agresivan, najlakše mi je sjedit u autobusu i ništa ne radit....ne! Nije nikakva nesreća, gužva je! Kako nitko osim mene nije zvao? Samo ja? Koja sam ja budala! ...u autobusu nešto mijauče.... svi se gledaju... gdje je mačka? Eno je u jedne šinjorine.... mijaukanje potakne komunikaciju među nama - neće do Pazara? - ako bude skrenio u Dubrovačku izaći ćemo odmah i preć cestu za u drugi bus! - ma da je htio u Dubrovačku već bi skrenio desno ...15:20 sati ....stajemo na stanici ispred bolnice - idete li do Općine? - idem, samo ne znam kad ćemo tamo stić! - nisam Vas pitala kad ćemo stić, nego idete li do tamo! - izvinite. Idemo do Općine, al stvarno Vas upozoravam da do tamo nećemo tako lako doć! ....djevojka iznervirana sjedne...autobus krene... - mogli ste bar upalit klimu - dovikuje netko - klima radi! - odgovara putnik s kraja autobusa - nemojte mi sad dobit infarkt makli smo se od bolnice i više Vam ni Bog neće pomoć - odgovara vozač i pokušava krenit naprijed.... pokušava....s desne strane mu je šleper s prikolicom (!?) s lijeve po cesti parkirani auto s - hahahahaha - riknio autobus? - hahahahaha - veselje u autobusu - pa normalno kad autobusi nisu predviđeni za vožnju metar po metar - komentira jedan putnik - gospodo, mislim da nema ništa od vožnje - obavijesti nas vozač i otvori vrata 15,26 ... taman na ulazu u benzinsku stanicu ... vrijeme vožnje 21 min... pređeno 468 m ... idemo kući pješice ...  ...normalno da se stvaraju čepovi kad se svi sa strane pokušavaju priključit prometu ... ovaj autobus stoji na zeleno...jel gospoda na dnu prolaze kroz crveno  ....da je gužva zbog sezone - to mi je jasno.... da je gužva jer se ljudi vraćaju s posla - neka bude tako iako nema domaćih tablica.... al' što rade kamioni i šleperi na najprometnijoj cesti u ovo doba dana?   ....dolazim do pazara...kad tamo svi na gomili.... i pješaci ...autobusi... auti....  15,35 sati....stigla kući pješice... pređeno 313 m... ...pa zar nema nigdje onih bobija ili policije....ma bila je to baš vesela vožnja...a i glad me prošla... .Split, 10.07. od 15 do 15.30 sati |
utorak, 09.07.2019.
Majstori
..danima sam na nekim promocijama…. Promocije pjesme, knjige, diplome, promocije majstora… Što promislite kad čujete riječ „majstor“? Drž' vodu dok majstori odu? Majstor s mora? Bravo majstore! – e ova izjava ide u dva smjera… ili hvalimo ili se rugamo. Majstor! Titula koja postoji u šahu, u istočnjačkim sportovima….. Majstor! Titula koja svoje korijene ima u tradiciji hrvatskih zanata. Pravila su bila jasna: majstor – pomoćnik – šegrt. Oni su članovi Ceha - strukovne organizacije sa strogim pravilima, u koje nije mogao svatko ući. Sve do konca 19-og stoljeća bili su privilegirani zbog svog znanja, statusa…. a tada su počeli polako nestajat… Preživio je termin „majstor“, "meštar" i najveći hrvatski nacionalni brend „Šegrt Hlapić“. Ipak, zadnjih 25 godina, vraćaju se majstori na mala vrata. Polažu se majstorski ispiti i dobivaju se diplome.  Tko ih polaže? Oni koji imaju uvjete… Oni koji su spremni stat ispred komisije i suvereno prezentirat svoje vještine.  Polažu danima...rade projekte....gotove proizvode...  ...umjetnička djela...  ...brinu se za našu ljepotu...   ... sigurnost...  ...rastavljaju i sastavljaju auta.... izrađuju Vam cipele, šivaju odjeću......rade vaše naočale.... a i logo mog bloga....  Oni imaju autoritet! Imaju veliko znanje koje prenose na mlade..  Oni stvaraju nove ljude....dobre, stručne i poštene... Oni su tihi....samozatajni .... ne žele se eksponirat ...iako katkad i to moraju zbog svoje obitelji, djece...  Oni su poštovaoci i čuvari tradicije  (Ana Marušić - Majstor mljekar, zahvaljuje se na promociji Majstora u Zagrebu) A što to znači za nas i našu zemlju? Oni su nam garanti dobrog proizvoda i usluge! Nositelji razvoja! Da je lako, majstor bi bio sva'ko! Svatko za sebe može reć da je majstor ovog ili onog... ali rijetki imaju papir na kojem piše njihovo ime ... Slike su s promocije Majstora u Splitu i Zagrebu |
