nedjelja, 21.07.2019.
...u Radunici....
|
...pad temperature omogućio nam je da isključimo klime i širom otvorimo prozore! ... ...dok sam tjerala sina da izvuče Tarju ispod stola i odnese je u kadu ....čula se trka djece po ulici... smijali su se glasno ...kao da bježe jer su napravili neku psinu .... malo zatim zvuk kotačića kufera i pozdravljanje ljudi... Radunica! Stara gradska četvrt, u kojoj se kamene kuće naslanjaju jedna na drugu, prozori gledaju jedan u drugog, četvrt u kojoj neke ulice nisu šire od metra, u kojima se svatko svakom javljao i pozdravljalo, četvrt u kojoj su se djeca puštala na ulicu da ih tamo čuvaju oni koji sjede i dokoličare, odavno je prepuštena apartmanizaciji...  ...smjenjuju se stare i nove fasade....ali se kuće ne mogu udaljit jedna od druge...  Nekako smo naglo postali civilizirani, zaboravili smo kako izgleda prvi susjed, svi su se zaključali iza novih vrata i krenuli zarađivat novce.... kažu da je prije dvi godine tu bilo trećina apartmana u gradu  ...kako god se gradilo i dograđivalo, uvijek se pazilo da ima zelenila...  ...čak i tamo gdje nema gdje bit...  ...jer ostala je navika razmjene informacija na ulici...  ....a sad....kad su svi otvorili svoje ponistre opet se čuje tko što radi.... stranci se pozdravljaju na svim jezicima.... djeca se igraju.... englezica pjeva blues dok dinsta ručak.... susjeda se tušira i vježba glas za Rigoletto....bratova djeca su istresla ogromnu kutiju lego kockica na pod i smiju se...u susjednoj kući netko trči preko drvenih skala....  ... i svi oni ljudski "zvukovi" ...uzdasi... hrkanje... izmiješani s mirisima dinstanja.. kave... udarcima žlica.. povlaćenja stolica i tiramole, škripanja kreveta i stvari... Vratila se Radunica u neka lipa vrimena u kojoj se ništa nije moglo sakrit... a sutra, kad sunce opet upeče, svi će zatvorit ponistre, upalit klime i vratit se u "civilizaciju" ...  ...živi dobri duh Radunice iz onih starih vremena.... samo sad na nešto više jezika....  ....pa ne smeta ni buka kareta na balinjere |
