srijeda, 27.06.2018.
...povratak smušene...
|
- opet nisam ništa napisala na blogu! ... - što te muči? - ništa .... - da nisi u depresiji? - ma koja vražja depresija.... nemam vremena! - to ti nikad nije bio izgovor za nepisanje bloga - kao da se cili svit dokopao mog broja! Otkrili su me...i ne mogu doć sebi od njihovog potezanja "za rukav" - je je....hoćeš reć da si popularna. Koga briga za tebe? - u svakom slučaju ne računam na nikog od onih koji računaju na mene! - na njih nikad nisi ni računala! Ajde reci nešto novo - šta? - pa kako si proslavila rođendan! - pićem na zidiću! I odmah sam znala da ću platit buletu jer nisam nikog zvala na rođendan - piće na zidiću je zabranjeno! - u tome i jest čar! Radila sam sve zabranjeno i jela sve zabranjeno! A kako nisam službeno slavila rođendan, proslava je trajala danima! - kako ćemo mi to znat ako nije na blogu? - sad zbog toga neću moć spavat! - ne smi se govorit "neću" - ok...neČu! ... zamolila sam jednog kuhara da me prebaci negdje. Čovjek je rekao da mu nije problem. Kad sam otvorila vrata od auta....ispred mene prizor  - jesi li ove godine puhala svjećicu? - nisam....hvala ti! ... oduševljena čestitkom.... puhnila sam u poklon i privezala pojas... sve je bilo kao iz bajke do prvog semafora kada je s autom skrenio pod pravim kutom....a kolač je počeo klizit....a ja ga hvatat... ... uhvatila sam nekako pola kolača u zraku, a preljev od šumskog voća pao mi je u krilo... po nogama... po borši.... po meni ga je bilo više nego na samom kolaču... ....ajme žalosti...ajme srama ...  ...par dana poslije jedan drugi me zove da uzmem pitu koju je ispekao specijalno zbog mene...  ... kuhar koji me vozio dva dana prije baš je slavio rođendan i poruči mi - mogla si meni donijet jedan da probam - a šta će onda meni ostat? - pa ti i tako od jednog kolača napraviš dva! Provozaj ga, ako ne znaš drugačije! ... onda sam vidjela da je odnio vrag šalu.... i zvala ljude na izlet i ručak...  ...bogme je jadan platio buletu....  ....al je ostao vječno sačuvan na slikarskom platnu...  ...a dalje mi je sve mutno....  ....eto.... a kako ste mi Vi? Jesam li i Vama falila??? |
četvrtak, 14.06.2018.
...Plavo stablo....
. ... na livadi ispred Doma mladih...utopljeno u drvored....i okruženo vriskom djece.... ...plavo stablo se vratilo doma....  ...pod budnim okom gradonačelnika koji je sve kontrolirao (a nije progovorio ni riječ) ....  ....uživala je ekipa na zidiću...promatrajući naše stablo,...  sin Vaska, Mario Lipovac pozdravio je svu ekipu...  ...i zaželio im dobru zabavu pod stablom ....  Plavo stablo Vaska Lipovca postavljeno je 2011., nedaleko njegovog ateljea, u Vukovarskoj ulici, u čast njegovog 80-og rođendana. Izradili su ga tada u Brodosplitu. Niti 4 godine poslije uklonjeno je.... maknuto...rastavljeno.... iščupano ...što god....da bi se napravile garaže i mali trgovački centar .... (gradnja nije nikad došla dalje od dizanja već postojećeg asfaltnog sloja) ....tada svoj spas nalazi u Zagrebu gdje je postavljen ispred Klovićevih dvora  gledala sam ga, ovu zimu iz daljine i razmišljala kako li mu je u mračnoj i hladnoj snježnoj noći .... ....e pa jučer se vratilo doma.... hvala Vam ...dobro ste ga čuvali....nije mu ispao ni listić....neki čak kažu da je propupao... ....eto tako sam sinoć... na zidiću ....(s pićem iz trafike)... u dobrom i veselom društvu.... proslavila svoj rođendan ...i povratak Plavog stabla... |
srijeda, 06.06.2018.
....dobro jutro Cetinjska krajino....
|
....svako jutro na jednom zidu na Fejsu osvane status "Dobar dan stanite mirno digla se kraljica samo san malo grintava" ...i odmah iza toga novi status "Dobar dan Cetinska Krajino a i bliza i dalja okolico"  ....isto tako, svako večer na istom zidu na Fejsu osvane status "Laka noc grintuljo gora od D" ...a odmah iza toga i novi status "Laka noc svim prijateljima a i neprijateljima" ...ne čitam tuđe statuse...zapravo...rijetko ih čitam...samo one koji se pojave na naslovnici.... ipak...ima tome više od godine dana da sam odgovorila na ovaj Cetinska krajina i poželila dobar dan cijeloj krajini .... ...a ispod kraljice bilo je komentara i komentara - je da se sad ne bi dizala... - koliko još moram stat mirno? ....redali su se komentari ...svi su umirali od smijeha.... dok odjednom meni nije sinilo da sam ta "kraljica" i "grintulja" možda ja? ... prokomentiram kraljicu u stilu "kao neću bit grintava kad još nisam kavu popila" ... tako je počelo ....zafrkancija oko ova dva statusa za mene....ili ozbiljni pozdravi ispod ozbiljih pozdrava ... više od godine dana svi oni koji su komentirali nisu znali tko je "grintulja" i "grintava kraljica" ....  ...priključila se i moja prijateljica 3D .... i njoj je ispod u komentarima ostavljao poruku "Laku noć D. čuvali te anđeli" ...već smo se počeli svi pitat tko je taj čovjek...znali smo mu ime i prezime ..., bez obzira na činjenicu da ne komuniciramo....što on nije ništa pisao...kroz to dugo vrijeme smo iz kratkih crtica u komentarima saznali puno o njemu, njegovoj ženi, unucima... statusu... ....sve dok prije mjesec dana nisam napala Nikicu da je zakasnio s buđenjem... u "grintavom" komentiranju on meni napiše: "a da ti meni javiš kad si se probudila?" .... tako on dobije moj broj mobitela... nije znao da sam već dogovorila izlet u Sinj ...i da mi je zbog toga trebao njegov broj.... - doći ću di god hoćeš u 2 minute - rekao mi je kad smo ga pozvali na kavu i onda je predložio mjesto susreta "na ćoši kraj crkve!" ...prošetao nas je kao pravi domaćin preko cijelog Sinja....pokazao nam mjesto  ...i počastio pravom kavicom....  - i onda što kažeš? Jesam li puno grintava? - ma nisi ni malo. Znao sam to odma. .... koliko god upoznavanja preko neta nisu dobra... koliko god nikad ne znamo tko je s druge strane i što taj misli.... postoje dobronamjerni ljudi koji čitaju tuđe statuse i shvate što radiš, s kojim problemima živiš i kako se s njima boriš...kako smatraju da nije na njima da se miješaju, pronađu neki način da ti uljepšaju život... ....sad su svi na Fesju saznali tko je "grintava kraljica" ...jer su se odmah pojavile i slike....pa možda nema tako zabavnih i šaljivih komentara...ali ja ....kad mi je teško....upalim fejs i pogledam ....dal negdje na jednom zidiću... stoji poruka samo za mene... ....dobro jutro Cetinjska krajino.... tu kuca jedno samozatajno i veliko srce..... ....ma znate vi to... a zna i ova grintulja. ...ponekad nismo ni svjesni koliko neka mala gesta može nekome drugome puno značit.... ....biti čovjek postalo je totalno nenormalno ...razgalila sam Nikicu ovim tekstom.... jer on zapravo i ne zna kako radi velike stvari ...tako male... a tako velike.... Tekst je objavljen 6.6.2013 |
subota, 02.06.2018.
...ne razumim....
|
...često, na poslu, moram pitat osobu koja dođe do mene, što ima završeno od škole.... to tad' izgleda ovako - koju ste školu završili? - tehničku - dobro, al koji smijer? Što ste točno završili? - elektro - elektro što? - ne znam! Gdje to mogu vidit? - piše Vam u svjedodžbi od mature...tamo ispod ocjene - pogledam, pa Vam se javim! ....ja to ne razumim! jednostavno...naprosto...ne razumim kako je netko mogao ić 4 godine u školu a da ne zna gdje se upisao, za što se školovao i što je završio? ...toliko je to učestalo da kad mi netko kaže "elektro" dobijem ospice ....  ...razumim da se nakon srednje škole rijetko viđamo....razumim i to da se neki razredi nikad nisu sastali nakon završene škole, razumim da smo zaboravili imena nekih profesora....dogodovštine.... a potpuno sam razumila one koji su zavidili...nama...maturantima...svih gimnazija....koji smo se okupili za proslavit 40 godina mature...pa nije ni čudno da su novinari, još danima poslije, bili zainteresirani za taj događaj....a gdje god smo došli....ljudi su nas sretno pozdravljali s - evo naših maturantica!  .... ta rečenica i osmjeh na licu onih koji su je izgovarali, budila je ono dite u meni... opet sam imala 18.... ... a proslave mature su kako kad.... 5 godina se ne slavi jer u naše vrime nije bilo normalno završit bilo koji faks u toliko malo vremena, unatoč zahtjevu "godina za godinu ili van!" ...studirali smo od 7 do 11 godina  ....na proslavama 10-godišnjice mature hvalilo se tko je što završio, tko se gdje zaposlio... za 20 godina mature svatko se hvalio napredovanjima na poslu i djeci... s 30 godina se načela tema unuka, vikendica, auta, statusa....a za 40 godina ništa nije bilo važno...ni status, ni novac, ni unuci....bilo je važno samo da smo to mi, da smo se prepoznali nakon toliko vremena i da dijelimo zajedničke uspomene.... ...moj razred je bio najgori po vladanju, a najbolji po rezultatima.... svi smo bili svjesni činjenice, da ma koliko god se međusobno ne podnosili....koliko god nismo dijelili iste interese, da smo zajedno jači i da ćemo samo zajedno moći veselo uživat... ...i taj dan.... na proslavi... bili smo jedno tijelo kao i onda prije 40 godina... zvali smo se nadimcima....djevojačkim prezimenima... i svi su bili sretni zbog toga.... - Luki jesi li to ti? - srećo moja, upravo smo ti zaposlili bivšeg momka! - ali ima još koji da je živ? - kako nema? Živ je živcat! Ti meni šalješ poruku za ručak, a on dolazi tražit posao. Kažem mu ja da znam da ti je bio momak i da upravo tipkam s tobom...pa da ne brine, zaposlit ćemo ga - i šta čovik na to? - a ništa...bilo mu je malo neugodno!  ...gledaju se slike s izleta...maturalnih putovanja...prepričavaju se dogodovštine... - Pero, sićaš li se ti da smo skupa s Nazorom pituravali školu? - ne, al se sićam kad smo je zapalili - a sićaš li se ti Ela kad smo kod tebe slavili rođendan, a tvoja mama je rekla da nema alkohola! Da nema alkohola? - ne! Al' se sićam da smo joj svaki dan trošili 20 dkg kave ...i da smo bez prestanka igrali na karte dan i noć - a kako sam od tebe uvik prepisiva matematiku i tek me u trećem razredu uhvatilo? - jesi li ti ili Mijo pojeo papirić? ..... razgovori ne prestaju.....svatko priča dio naše zajedničke uspomene.... osmijeh s lica ne silazi....brige su ostale negdje drugo.... - zašto nisam bila na 20 godina mature? - ne znam - ajme Mira šta si propustila...igrali smo na balote....jeli jegulje... - i nismo ništa slikali...idemo se slikat... - ček samo da - Prkička evo ti ogledalo - kako znaš da hoću popravit šminku? Ženo božja ka da smo jučer izašli iz škole. Znaš što mislim  ....stvarno je sve isto kao nekad... osim - daj Piki sjedni na pod, na svim slikama iz gimnazije ti sjediš na podu - sjeo bi ja i sad, al se ne bi više mogao dignit ....stvarno ne razumim one koji ne znaju koju su školu završili! Gdje su oni izgubili najbolje godine života? Kako moraju bit isfrustrirani bez ovakvih sjećanja .... |
petak, 01.06.2018.
...spajanja....
|
najvažniji sport našeg radnog naroda je "spajanje" dana između praznika da se dobije produženi vikend! ...danas su svi spojili ovaj petak... ...istovremeno nas brine kronična nestašica radne snage.... pa dok svi izvoljevaju i spajaju....poslodavci muku muče kako da riješe problem... ...neki su se dosjetili .... pa pozvali sve do kojih su mogli doć.... tako je i naša blogerica, Tarja, danas na poslu!  ....da vidim tko će popodne prigovorit Tarji kad umorna dođe s posla i legne sa mnom na kauč? .... ...da vidim junačinu koji će meni prigovorit što sam pustila Tarju na kauč do sebe? ... P.S Tarja radi do 17 sati i ima pravo na 3 piš pauze ...a obrok joj servira poslodavac P.S.2 kad bi oni "predstavnici naroda" bili ovako brižni, ne bi nam mladost bižala iz zemlje :-( |
