utorak, 09.08.2011.
...tko je tu negostoljubiv?....
...ulazim u nedavno obnovljen ...jedan od najpoznatijih Splitskih hotela... promjene su dobre... iako smo katkad nostalgični ...naročito ako se radi o hotelu u kojem su organizirani maturalni plesovi...ulazak u hotel...iako je isti i na istom mjestu...prekrasan je i veličanstven...jedra i dalmatinska atmosfera...  .  ...ali unutrašnjost hotela....iako puna oblika... čudnih fotelja i još čudnijih stolova... s pitarima posvuda u kojima su posađene masline... i s recepcijom koja izgleda kao aerodrom.... premoderno... preraskošno... prestakleno.... ali tko sam ja da sudim...i odem na recepciju da pitam za seminar... oni idu na obelisk posred sale i tu stvarno sve piše... - uranila sam! Mogu li negdje popit kavu, ali da se može zapalit? - gospođo kafić ima terasu, idite u kafić! gore je na katu ...penjem se kameno staklenim stepenicama... kad kafić zatvoren ... to mi je skroz čudno.. da recepcioner ne zna da kafić otvara u 9 ... al ja se ne mogu zbunit u hotelima... ima i restoran... nije 9 sati... još se servira doručak... uđem ja bez pardona ... dok sam prolazila preko restorana razmišljam...dal da se švercam i lijepo doručkujem...ili da budem pristojna?.... terasa je ogromna... povezana je s kafićem...koji je očito zatvoren...jer svi gosti sjede na suncu i doručkuju... jedna konobarica stoji ispred jednog tipa koji doručkuje... očito se kokolaju (zavode) ... gledam gdje ću...ona me primjetila...jer nekako čudno šeta očima okolo... al ne trza na mene... stojim ja tako... al se ne dam... kad se ona odluči pomaknit i doć do mene: - mogu li negdje popit kavu? - are you speak english odgovori ona ljubazno s osmjehom na licu, ali gleda lijevo od mene...pa preko mojih leđa da vidi dali sam sama - ne! htjela bi popit kavu i zapalit cigaretu! - izbacim ko iz topa...nekako refleksno.... koji vražji engleski usred Splita u Splitskom hotelu???... hoću li s njom probat pričat na mote ili da je samo ignoriram i pravim se blesava? - are you a visitor of the hotel? - ma nisam, tu sam na savjetovanju ...ona me odvede za jedan stol, makne perune i nože - how would you like your coffee? - običnu, expreso i pepeljaru (kvraguc! nisam smila reć expreso, trebala sam tražit tursku pa nek se misli) ...donese ona kavu...al bez pepeljare, jer nije razumila...al je vidila mene s cigaretom - imate li vatre? ...čutke mi upali cigaretu i donese pepeljaru! i vrati se gospodinu koji je doručkovao.... malko su oni pričali i shvatim ja... on je menađer...talijanac... mala zavodi šefa... a on drži (na talijanskom) predavanje jednom tipu kako treba složit stolove u kafiću i da ono što se sinoć dogodilo ...da se ne smije ponovit.... ... pijuckam ja kavu...postaje mi zabavno...kad uđe visok momak ... srdačan, pozdravlja goste kao da su kućni prijatelji...raspituje se kako su spavali... dal im je jučer bilo lijepo...sviđa li im se... oni sretni komuniciraju s njim... a ja ga guštam gledat i slušat...jer momak ima težak dubrovački naglasak... pratim svaki njegov pokret...i da sam inspektor...ocijenila bi ga s + 5... prilazi mu gđa englezica...nešto mu grintavo diktira... on čisti stolove... ulijeva ljudima kavu ... srdačan konobar s nivoom osoblja de lux kategorije hotela... ...vadim još jednu cigaretu,...kad će on do mene - evo gospođo, samo sekundicu, ja ću vam upalit ...momak očito ne šeta očima okolo kao njegova šefica...al sve vidi pitam za platit...dojuri englezica s računom u futroli i s POS aparatom jer je za očekivat da ću tih 15 kn .... platit karticom  ...odlazim ja na predavanje...mislim se...ma sve je lipo... svaki prostor ima zidne tapete s drugom biljkom...ili su masline preko cijelog zida...ili smokve...ili levanda...al ovi pitari sa stablima??? ...i sve puno stakla...hladno..... još i konobarice tako strane i hladne...ne znaju ni "dobar dan" kazat ...konobari puni šarma (je...je...ručala sam poslije...jela sam sabljarku) raspituju se o jelu... pokušavaju neobavezno čavrljat i stat na raspolaganju.... ... ne bi ništa ni rekla ni komentirala da nije članka iz Nacionala . Industrija negostoljubivost "Svojedobno je jedno istraživanje pokazalo da više od 30 posto hrvatskih konobara/ica ne pozdravlja svoje goste. U slučajevima kada to i čine, vrlo često to ne čine prema razrađenim pravilima koje industrija gostoljubivosti zahtijeva, pa im se tako zamjera da su “pretihi, nejasni, da ton njihova glasa ne odaje dobrodošlicu, da gosta ne gledaju u oči, da se ne smiješe niti gostu posvećuju dovoljno pažnje”." http://www.nacional.hr/clanak/113664/industrija-negostoljubivosti ..čudno...odmah sam se sjetila engleske konobarice u Splitskom hotelu...i njenog sijevanja očima ... i pitam se... jasno mi je da vlasnici kapitala zapošljavaju strance da štite njihove interese... jasno mi je da su šefovi stranci... bilo bi mi jasno da imaju i strane konobare, al bar ih kod nas ima dovoljno (bar bi trebalo bit) i sigurno su jeftiniji od stranaca, a očito i srdačniji... i kako to da sam ja imala upravo obrnut utisak o konobarima za razliku od novinara? ... i kako se toj ženi isplati radit u Splitu preko ljeta?... |
