četvrtak, 26.11.2009.
...Strahovi nakon razvoda…ženski razgovori uz kavicu
|
Svaka žena…pa i ja…ima nekakvu urođenu sklonost da provede život uz muškarca…za muškarca…neka to radi ovako…druga onako…svaka ima svoj način… Neki će se od Vas složiti sa mnom…neki ne…al ima ih ovdje koji će to i „stručno“ dokazati ili pobiti …nije važno… Žena koja iz više trudnoća, rodi dvoje djece…koja je debelo u 40-ima…kad se nakon razvoda pogleda u ogledalo, ne može se prepoznati. Gleda u stranca…ispred sebe vidi staru, oronulu …naboranu, zapuštenu …slomljenu ženu…dok joj iz očiju izbija bezgranična tuga i bol zbog neuspjeha …promašenog života …i opet strah…UŽAS …i panika zbog sutrašnjeg dana.. u kojem već ne zna ni kako će kupiti kruh… 1. i što sad? – pa zasući ženo rukave…idemo u nabavku, pitaj za svaku cijenu, kalkuliraj, imaš znanja, poduzetna si, problemi se rješavaju svaki dan po jedan…po prioritetima ili kako dolaze 2. kako sad? – pa smireno i polako….dopusti si malko depresije, udahni duboko, ispravi se, potrči 3. hoću li moći? – pa kad u se kvarili kućanski aparati? Uvijek kad nije bilo nikog u kući…i uvijek si sama rješavala probleme ….teško se emancipirat….kad si navikao na podršku muškarca…. i tada počnu depresije djece… zatvarali su se u svoje sobe i nisu htjeli razgovarat sa mnom… jedno 3 mjeseca sam po cijele dane sjedila ispred zatvorenih vrata od kćerine sobe i govorila joj ono što sam željela da čuje i ono što ono nije željela da joj kažem … - kad se ovo dogodi zaboravite na neoprano suđe i šporku robu…pošaljite sve kvraguc…i sjedite ispred zida koja djeca dižu i govorite…. pričajte…. smireno i polako, ne dižući glas …niti dva mjeseca poslije izgledala sam kao curica….doduše trebalo mi je skoro godinu dana da shvatim da nemam celulita, a još toliko da ustanovim da muškarci to na ženama uopće ne vide…. - kako nešto napravit riješila sam nakon par mjeseci kad sam brusila prozore i bojala ih (da se ne raspadnu)…a dvojica muškaraca su mi s ulice vikala: „Ne gospođo tako, to vam treba najprije…“ – nisu ni završili rečenicu, ja sam već bila na ulici, gurala im kist u ruke i rekla: „Ajde penji se gore i pokaži mi kako“ - …najveći je strah zbog toga što si svjestan da sam donosiš odluke….zaboravio si negdje usput da je to oduvijek bilo tako J) …ipak kad se riješiš svih tih strahova i problema….kad shvatiš da ti i ne treba puno novaca da budeš prpošan, debeo, sretan i veseo…ostaje ono što je meni najteže padalo….samoća…. strah od samoće je nevjerovatan… i onaj koji me je najteže pogodio…i zaludu uvjeravanje mojih prijateljica da mi je sad dobro…. to je nešto što jednostavno nisam mogla podnijeti….dok se nisam okuražila! …a muškaraca ko u priči….ono što me najviše šokiralo je jagma oženjenih muškaraca za mnom…naročito onih s kojima sam okružena na poslu…to je bilo nešto naprosto nevjerovatno….(srećom sam se ovih instinktivno odmah riješila) …do slobodnog se tipa jednostavno ne može doć…:-((...)… i trebalo mi je 2 godine da shvatim da njima „nije stalo“ …e pa meni je ipak bilo stalo…al' samo do nekih ljudi… zašto ovo danas pišem?... zato što smo emancipirane više nego mislimo da jesmo…i ova „urođena sklonost“ da živimo uz i za muškarca je samo dimna zavjesa koju su nam ugradili negdje u mladosti da ne vidimo da. Muškarci žive uz i za nas… . i što sad?....gdje su svi ti pusti strahovi???...pa uvijek su tu kraj nas… uvijek smo živjeli s njima…u braku ili sami…oni su uvijek isti…i uvijek ih rješavamo na isti način… Ne kažem da se trebamo razvodit...uvijek treba pokušat spasit što se spasit da...ali nemojte se bojat razvoda...i to je za ljude (a naročito za žene :-))))) Da se opet rodiš, da možeš ispočetka ne upoznat' ove ljude koje znaš svak je od nas bio na svoj način greška svak od nas Mi svijetlimo i neka te ne bude strah ne mogu dobacit do nas dok svijetlimo |
nedjelja, 22.11.2009.
...psećje meditacije....
|
Subota...negdje iza 22 sata.... Sjedi dobro prežderana ekipa „prasaca“ u mom dnevnom boravku…sve neke face…osim njih dvoje….gđa Cvita..….i stari…i od svih poštovani profesor s Visa. ...ah da....ovako se kuhalo za "prasce" :-))) ...nego da li sam Vam ikad rekla da Vas lolim??? (blink blink)  .  Oni dvoje uživaju u našim glupostima…ne optužuju…čak katkada i sudjeluju u raspravi, al onako skromno i neupadljivo….sretni što smo tako slobodni ispred njih…i samo se smiju…gđa Cvita ne može doć do riječi…al kad profesor otvori usta….svi zašute…niko ni da zucne i slušaju s poštovanjem…. …odjednom profesor progovori….priča neku dogodovštinu…a svi mi zašutimo…a moj histerični pas odjednom počne lajat ka blesav … …tu smo već satima…nismo ni primjetili psa do ovog trenutka…i svi odjednom počnu vikat na njega - daj ušuti…miruj tamo…što ti bi… …zgrabi mi ga brat…i profesor završi priču… nakon 5 minuta ista scena…. nakon 15 minuta pas samo dođe do profesora i počne lajat na njega a da čovjek nije ništa ni pokušao reć….i tako jedno po sata počela se ja ispričavat što imam tako neodgojenog i čangrizavog psa…uzela ga u krilo i mazila jedno 15-ak minuta…a onda opet zaboravila na njega… a pas…kad je primjetio da ga više ne mazim…ode odmah ispod stola…stane ispod profesorovih nogu i počne lajat - daj Cvita ti ga lupni nogom…tebi je bliže – viče moj Brat - vi niste normalni pustite psa… viču ostali…a ja ka domaćica uzmem psa i stavim ga na kauč… između mene i Borgija …pas se malo vrpoljio…a ovaj nevoljko digne ruku i poklopi psa po glavi….vidila sam tu scenu krajičkom oka, al sam mislila kako je neko riješio problem…i nek se on bakće malko…ne moram ja sve …ja se mora samo smijat…i prođe tako neko vrijeme…kad shvatim da pas ne mrda. Stanem i pogledam bolje. Borgi drži ruku psu na glavi, raščepušao ga je cilog…dlake na ušima su mu posvuda…pas ima zatvorene oči i neku glupavu facu…kao da je pojeo kiseli krastavac…ili kao da je gucnuo malo kave bez šećera… …gledam pažljivije…ništa se na njemu ne mrda… - kretenu, ubio si mi psa! – dreknem - nisam! - ma pogledaj ne mrda i ne diše! - diše! ….gledam pažljivo…a ono stvarno, ako se zabuljiš možeš primjetit da stvarno diše… - ma šta mu radiš? - bioenergija - pusti ga…vrazi te svi nosali - a kad sam tebi masira ruku onda ti je bilo dobro? - pusti ti mene i moju ruku, vidiš da se ja ovdje derem, a pas mi ne trza. Srićom nije mačka jer bi te izbacila iz kuće - zašto? - pa zato što kažu da su pasi pozitivci, a mačke da privlače negativne vibracije - da je mačka ovdje, mačka bi prela, vjeruj mi - a šta će moj pas radit kad ga pustiš? - a bit će ti malko hiperaktivan…odoše oni sat dva poslije…a pas cvili stenje i „šporka“ se nasred dnevnog boravka….nikad to nije napravio….mislim nije napravio od kad je bio štene… - pas ti je bio na tretmanu sinoć - kakvom tretmanu – pita kćer - pa kod bioenergetičara - a zato ona nije skakala sinoć kad me vidila. samo je na jedvite jade digla desnu šapu i iskrenila se na leđa - sigurno još uvijek meditirala! …ne znam još poantu ove scene….ali je to stvarno trebalo vidit…i žao mi je što nisam slikala… pokušali smo iscenirat fotografiju za ovu prigodu…al nam nije baš uspjelo ...Tarja je vjerojatno promislila: NE OPETTTT! :-)  . P.S: Zulu...propustio si njihovo smijanje i gluparenje ....i što je najluđe...sexualne insinuacije...a sve je započelo točno 5 min nakon što su probali Medni liker....pila ja i ja...mislim, pomirisala sam čep...i tad je situacija kulminirala :-)) . |
četvrtak, 19.11.2009.
....magla svuda...magla oko nas.....
|
..sinoć je policija zatvorila višekilometarsku Vukovarsku ulicu za promet..... tuga....bilo je užasno teško prolazit tom ulicom...srce se stegne....  .... i budim se jutros...kad se ne vidi ništa.... magla?  nestao je Marjan....izgubio se u magli....  ...vama je možda ovo normalno....al mi baš i nismo navikli na maglu... i čekam bus...Ranka nešto priča...ja ne mogu otvorit usta.....samo vrtim tužno očima.... ...autobus kasni 15 minuta...i ona je već bijesna....maše rukama...vrišti....ulazimo konačno u bus...ja na prva...ona na zadnja vrata...gledam ja di je..ne vidim je...i onako sanjalački sjednem na slobodnu stolicu...i gledam krajolike u magli kroz prozor.... niti 5 minuta poslije bus stane...otvore se sva vrata... gledam još uvijek okolo...i ne reagiram...odjednom vrisak s ulice: - Elice izlazi smjesta van iz busa! ...gledam u Ranku...automatski je slušam...dižem se i izlazim... - pa zar ti ne vidiš da gori bus??? Ne treba nikakva strategija ze tebe ubit najranije ujutro. ajmo, trči kasnimo na posa! - ne kasniš nigdje kad si sa mnom - konačno sam progovorila...al zalud...ona je tako potrčala da ju više nisi mogao uhvatit ...a ja zaljubljeno gledam u maglu...  ...baš mi paše ova siva boja.... Ranka uzbuđeno priča dogodovštine s dolaska na posao...magla, kašnjenje, gori bus i Elica koju za to sve skupa nije briga - pa dobro, kako je onda ona ipak stigla prije tebe na posao?- začuđeno će kolegica - zato jer onaj koji će prvi, taj će zadnji - odgovaram ja - nego kao da sam obukla džemper naopako - a jesi malo- odgovara Ranka - kako malo? Ili jesam ...ili nisam! - pa ne bi te danas više tila vrijeđat, pa ti kažem da je džemper samo malo krivo obućen ....evo i sunca....odo ja.... byyy... a tako je bilo lijepo maštat u magli :-))  . |
utorak, 17.11.2009.
....Ministar kurvaluka u nenajavljenoj posjeti...
|
Jučer je bio zadnji dan prijave kandidature za Predsjedničke izbore. Zašto je to važno?...pa jer su već počele neke zakulisne radnje...Kako?...pa ovako! Jedna je uhoda sa svog mobitela otipkala SMS poruku: "I dobro, kad će ta kafa?" ...te je poklopila mobitel i stala brojat: 1...2....3.. aha! na drugom kraju svijeta...moj se mobitel oglasio: Stigla je nova poruka! Pročitajte ju ODMAH!!!! ...i uzmem ja mobitel...čitam gore navedeni SMS...i brže bolje nazovem: - pa di si ti? - u Stobreču! i trebalo ti je točno 3 sekunde da me nazoveš! - ajme meni jadna mi majka...šta ću sad? - a dolazimo do tebe za 15 minuta! ...brže bolje uzmem lokalni telefon...nazovem kolegicu i kažem.... - sad će mi doć Ministar! - ann?????? ....meni stranka u uredu...ne mogu je izbacit...kad odjednom Ministarska prethodnica dolazi....sijeva očima lijevo...desno...provjerava stanje u kancelariji...a za njom ...uzdignute glave... ulazi... nonšalantno.... GOSPODIN MINISTAR ...i unatoč svinjama koje lete okolo po zraku...pruža ruku...i odma ljubi... ...dok sam ja odradila stranku....dotle je Ministar razgledao stanje u mom uredu....provjerio je gdje stoji vještica koju je donio ruda ....raspravljalo se o cilindrima.... dojurila je kolegica pitat jel šta treba....sastavio se zapisnik s zaključkom: - Ukoliko ne uspije onda ćete je GRebat ponovo! ...i odveli smo cijelu svitu na medvedića s borovnicom i njokima...nakon čega je uz kavu, gospodinu Ministru serviran autohtoni splitski kolač Baklava! ....još očekujem reakcije ovog posjeta...i nadam se da je Ministar zadovoljan stanjem u Predsjedničkom uredu... P.S. kako nemam prigodnu muziku, a od panike nismo stigli ni slikat....objavljujem slikice SNIJEGA u Dubrovniku 17.10.2009. godine....slikano je s mora i slikavao se Gruž! ...a gđa Ministrica je tvrdila da ne sniježi :-))  . Crnka i plavuša se voze u autu i ostanu bez benzina. - Zašto smo stali? - pita plavuša. - Ostali smo bez benzina - odgovara crnka. - Vidiš kako si ti pametna, ja bih i dalje vozila - reče plavuša. Bus Sjede dvije plavuše na autobusnoj stanici i dođe bus pa upita jedna: - Oprostite, mogu li ovim busom do Črnomerca? - Na žalost, ne možete, odgovori vozač. A druga će plavuša: - A ja? Motor Plavuša polaže vozački ispit: - Znate li kako radi motor? - Mogu li reći svojim riječima? - Naravno. - Brrrm...brrrrmm...brrm! |
subota, 14.11.2009.
...čuvajte se šestka 14-og....
jer poslije petka 13-og…dolazi …uglavnom šestak 14-ti! …negdje u sitne noćne sate… - danas petak 13-ti?...ne…ne…već je 14-i! preživili smo! …lipo…lipo…ka da je neka fora preživit petak 13-ti???.... nego meni se čini da mi mašina satima već pere robu…al' o tome ću misliti sutra!...ma koje sutra? već je došlo sutra…ok..o tome ću mislit kad se ujutro probudim!.. …i negdje iza 10 sati…otvaram oči….mamurna…kao nakon cjelonoćnog bančenja…ajme…kako sad to???... dižem se polako…rastežući se….silazim u kuhinju….stavljam đezvu na špaker…palim… palim… palim… i odo upalit laptop…. pogledam put špahera..on ne gori???...vratim se upalit plin…nema! tko će sad čekat da se kava skuha na struju???? pogledam put mikrovalne…Nessica??? ma NEEEEEEEEEEEEEEE….. upalim ploču na struju…i stavim kuvat kavu…a sebi u mikrovalnoj napravim čaj…i sjedim ja i pijuckam čaj od šumskog voća…..pa onda kavu…a mašina za robu???...ajme puna je vode… odo se prošetat…to je najbolje kad se nagomilaju problemi….nisam ni kročila nogom na rivu…kad prijatelj s nekom NLO ženskom….neugodno mu je…Aha! tu si tico….promislim…i vratim se doma (sa spizom)…upalim pećnicu za stavit peć krumpire….nešto počela tipkat po laptopu i mislim se kako baš lijepo mirišu krumpiri u pećnici …kad ono…nakon više od po sata shvatim da su krumpiri na šanku…a peće se samo ulje….a nezahvalan sin…nije mu dosta pećeno ulje za ručak…on bi još nešto??? …ma neću vas više pilat…..nego ću samo pokušat nabrojit: 1. ne radi mašina za robu puna neoprane robe i puna vode 2. nestalo je plina 3. boli glava 4. susret na rivi 5. bankomat neće da mi otipka jednu brojku od PIN-a 6. u Kirigina nema danaca (kolač) 7. srela bivšeg susjeda 8. zaboravila stavit peć krumpire Stavila sam peć neki kolač od jabuka….trebao bi bit gotov u 18 sati…. molim Vas da me podsjetite na tu činjenicu… a dan još nije gotov….ako sam preživila petak 13-ti…ne vjerujem da ću šestak 14-ti!  .  ....slikano je pri brzini od 140 km/h . ...nešto mi gori???...ajmeeeeeeeeee |
petak, 13.11.2009.
…nemojte sa mnom na mote…ja plavusha :-))...
|
vrijeme radnje: ovo doba godine Mjesto radnje: promjenjivo Glavni glumci: standarni pljusak se spustio putem pa nismo svi stigli istovremeno…U trku ulijećemo u konobu…kad tamo gazda igra karte…svi stolovi puni…svi kartaju… - treba li Vam šta? - ma nismo svi stigli, može kava dok čekamo? - a nećeš jednu s ljubavlju? – kaže razočarano - ma di ću tražit ljubavi od tvog sina???  …i nije nam dugo trebalo da i mi počnemo kartat - ….samo pazi da ide 3 – 2 – 1… -ok..ok – odgovarala sam…i uredno ašem ubijala tricu! - a šta mi niste rekli da da je trica jača? kojem je budali pao na pamet da je trica jača od asa? – grintala sam do besvjesti - a da ti možda nije trebalo reć 1-2-3? - a koju sam ovu igru igrala? Recite mi da znam poslije ispričat! - trešetu! - yes! trešeta (pamtim) …. onda ide konobing…. i idemo opet….briškula u šestero! - ovdje dvica ne igra! – pitam znatiželjno i tiho - NEEEE!!!! Ovo je briškula! presječem karte, izvadim zadnju i okrenem je ispod špila. 3 baštona - kako si to presjekla karte? to se tako ne radi? – napad od kolege iz Splita prodane duše Zadru - ti ćeš meni reć da se tako ne radi. - ma ne sijaće se tako - ma dobro je presjekla, može i tako! – glas sa strane me pravda - nemoj ti meni govorit kako ću sjeć, ja iz pokeraške obitelji! - ma ne sijeće se tako – i uzima tricu da je stavi u kup - ostavi tricu di je, dobro je presjekla – opet se bore za moje stavove Šibenčani - ma kad se tako ne sijeće - neš ti meni govorit kako ću presjeć karte kad su me ka malo dite dizali iz postelje da presjećem špil jer bi tu odma bio đoker - ok ok – i podjeli on karte - šta imaš? pita me suigrač s druge strane stola…a ja vrtim niječno glavom...nemoćno sliježem ramenima - šta sad imaš??? - nemam pojma …odjednom on počne dizat obrve i oblizivat usne vrhom jezika…ja ga pogledam i skrenem glavu - Elice, psttt…pssst – zovne me i opet mrda ramenima…namiguje…i oblizuje se jezikom - hoćeš da te trisnem? – vrisnem bijesno - šta ti je? – gleda me u čudu i ponavlja - ma prestani jer ću te trisnit – sad sam već na rubu da izazovem incident - ma ovo su ti mote za karte - a kako se motira As? - pošalješ mi pusu - Boris….pusaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa – raširim ja ruke i dreknem preko cijelog stola - DAJ sakrij te karte u dekolte gledaju ti karte oba dvojica - ma šta mi imaju gledat karte kad sam im glasno rekla …i cijelu sam večer Borisu izjavljivala ljubav…samo 2 puta nisam imala asa…što je on tužno prokomentirao - samo čekam da mi Elica pusu pošalje, a ono ništa  naši protivnici zvani: MI…nisu imali šanse protiv nas „VI“…kao što se vidi iz priloga …a ja idem na kondicione pripreme za idući susret …jel dobro vježbam mote za briškulu???? …samo da još naučim strane riječi: konj, fanat, briškula… Zanimljivo je igrat briškulu u šestoro...nisi ni podijelio karte, a već je kraj igre...ipak...toliko je tu dogovaranja...motanja....kibiciranja....svađanja...uvjeravanja.... da jedno dijeljenje traje pola sata. Na kraju je Boris bacio karte na stol i rekao.. - bacite karte! Izgubili ste. - nismo, igraj tamo - vikali su protivnici - ma oni vam imaju 62 punta - rekao je gazda koji je sve to "ubrao" u prolazu ...uživajući u svađanju...nisam ni znala da muški, automatski zbrajaju punte...čak i u igri koju ne igraju Ujutro za doručkom...dok je pio kavu...Boris je sretno skočio i rekao mi: - ajme je smo ih lipo dobili. Onaj tvoj kralj bio je dobitna konbinacija. Kad si bacila kralja....bla bla ...ja sam mislila da je večer prije malko popio...al koliko god vina da je popio...on je točno znao tko je imao koju kartu u preko 10 partija???...ljudi moji ...jel to moguće??? |
srijeda, 11.11.2009.
...konobing....
|
Konobing je jako težak ...što fizički...što pshički rad. Pojednostavljeno...ekipa, iz raznih krajeva (preciznije iz 4 Županije)...dogovori datum, nađe negdje konobu...radi....jede...degustira svoje vino ...i vodi znanstveno naučnu raspravu....pri svemu se vode zapisnici...i dogovaraju idući konobinzi.... već 9 godina se bavimo konobingom....katkad kuhamo sami...katkad nas služe....ali nikad se još nije dogodilo da smo na konobingu radili istu stvar dva puta ...od puštanja zmajeva na sa vrha Brača....maškara u Bosni...učlanjivanja u stranke da bi nam se dalo jest (taj je bio čak i politički opasan konobing)....edukacije o raznim stvarima...piDŽama partyia....trke sa živim škampama po stolovima...... Ovo je do sad neobjavljivana slika na mom blogu...o Konobingu iz Zablaća...4 grofa probaju vino...i odmor ratnika nakon napornog rada  . ....zatim se svi sijećate konobinga od prošle godine...iz Poljičke republike...i slika hotela s 2 mjeseca  .  ...s WC-om u pećini....i sa sobama s NLO ležaljkama....  ...i tako dolazimo do ovogodišnjeg konobinga u Drveniku, kraj Makarske...točnije u Konobi Bukara  . nemojte se ljutit što reklamiram čovjeka...al nakon prošlogodišnjeg stola s pjatima nepoznatog porijekla i sumnjive čistoće...treba ovom čovjeku reć i ime....jer nas je dočekao postavjen stol, kao u najluksuznijem restoranu....a sam vlasnik je kuhao puru u kuhinji potpuno opremljenoj po HACCAPu...obukavši za to originalnu kuharsku uniformu kao da je upravo izašao iz kuhinje hotela s 10 zvjezdica....nakon malko slanih inčuna...  .  promislila sam kako ćemo ostat gladni...al nije važno...bitno je da smo prava ekipa....tip nam je servirao nešto što sam prvi put u životu vidila...a kamo li jela ...Hobotnicu na buzaru s purom.... onda nam je pripremio pravi roštilj na vatri s vječitim pitanjem: ČIJI JE VEĆI? (mislim na kozice...a šta ste vi promislili?)  .  ....dobili smo ovaj tanjurić...uz napomenu da nas još slijeduje i slani krumpir... - zaboravite slani krumpir - uskočio je odma Boris - umjesto njega ubacite još ovih krumpirića malko na gradela (i pokaže na kozice) ...bili smo jako pristojni i fini....do nekog trenutka...kad su nas sutradan dočekali ćevapi (koji su usput kupljeni u Neumu)...tada smo već prešli na svojeprsno-konzumiranje hrane....jer nas je guzosadnja maslina totalno icrpila ...zaboravila sam na odličan sir....riblju juhu ....doručak po posebnim narudžbama....teletinu ispod peke nakon napornog rada u polju..... ZAKLJUČAK: Konobing je jako naporna i vrlo edukativna preokupacija. Osim što je obogatila mene i sve nazočne...doprinjela je i razvoju svekolikog hrvatskog pučanstva, jer su već svi počeli usvajat nove termine: konobing i guzosadnja! ..a sad se idem malko odmorit....a bit će toga još! jer je još jedan težak i naporan konobing iza mene  . ....ah da....i bosanski ćevapi....servirani kod nas....nemaju limun!!!!  |
subota, 07.11.2009.
....guzosadnja masline!.....
|
...i ide pjesma ovako?... "Elica sadila masline nešto je ubode! A mislila je da je trava" .... ma zezam se.... ideja je odlična...vrhunska.... bila sam malko...negdje...al to je priča za sebe... ...i za uspomenu i dugo sjećanje...dok drugi beru masline, mi smo zajedno posadili jedno stabalce ... al' Elica je lijena i ne želi šporkavat noktiće....pa samo gleda dok drugi kopaju...jer najprije treba pripremit rupu...  .  ...pa se onda stavlja gnjoj...kozji....da bi maslina što bolje uspjela...a tu je velika vrijednost mojih noktića koji su bezuspješno pokušali odgropat čvor na vreći... ...u tako pripremljenu rupu.....stavlja se sadnica masline......  .  ...i tada Elica zauzima pozu za slikavanje....da ispadne velika faca, jer je posadila maslinu....i gle čuda.... zemlja se pod njenim nogicama naglo "otrgla kontroli"....pa je ...poštovana Vam blogerica pala na svoj "najmekši pozadinski dio"....te s njim odlomila zemlju ....koja je (taman kako to i priliči) zatrpala korjen sadnice  .  Ovaj način guzosadnog sađenja masline vrlo je brz i efikasan .....i izaziva oduševljenje kod prisutnih .... Želim ovoj maslini broj: 2C 1 dug i sretan vijek.....i puno lipog ulja :-)))) |
četvrtak, 05.11.2009.
...grint...grint....
|
Danas mi ništa ne ide od ruke…moj tekst „trenutak“…je izgubljen tu negdje u bespućima interneta….vratit će se on…kad li tad li….a u međuvremenu razmišljam o novoj kategoriji na ovom portalu: Dežurno grintalo! zašto ne bi mogla…bar danas…bit …dežurno grintalo???? ….uzimam mobitel energično u ruke …zavrtim broj….i začujem s druge strane….nježno - alllooooo - dal' ti mene voziš ili vozaš? (poprilično oštro) - pa vozim te i vozam (nježno) …nego ja idem autoputem.. - znači vozaš me - tako je! ….ulazi mi šefica …stane ispred mene..i žena koja se nikad ne dere…počne bjesomučno vikat na mene: - baklava je autohtoni splitski specijalitet ma što god ti mislila o tome i neću nikakve primjedbe i komentare u svezi toga. TIŠINA! Ne zanima me što si Splićanka…idi doma i radi baklave! ….sad se već češkam po glavi…koji je ovo kufer?...da nije vrijeme za kavu?...žena je izbezumljena… i jednostavno se istresla na meni jer sam splićanka???...to već spada u neki mobbing???? …kad dolazi druga…blijeda ko kreč…glupo se smješka - sorry Elice! - što sam sad napravila? - Ugledni je Splitski ugostitelj, nakon što je postavljeno pitanje da se napravi autohtoni splitski kolač, sretno skočio sa stolice i uzviknuo: Nemojte se brinit. Ja ću napravit baklavu! - pa on je i ugledni građanin ovog grada…poslovni čovjek….  .  …zvoni mobitel….(a zaturen tekst još uvijek ne mogu pronać)… - šta si ti mene ono pitala? da li te vozim ili te vozam? - da! - da li si riješila pitanje vozača? - ma sad ću…polako …rano je još - ok, onda te ja i dalje vozam! ….ajmo dalje do budale…ili ajmo dalje za iste pare…svejedno je…. Vaše dežurno grintalo! . ...a čija je baklava????..... |
nedjelja, 01.11.2009.
....dobila sam nagradu!....i ne znam da li me ona više usrećila ili rastužila.....
|
Upravo sam obavještena da sam na jednom portalu dobila nagradu... tj. knjigu: "MUŠKARČINA NA KAUČU"  ....i opet sve ostaje mrtvo slovo na papiru :-((.... da li iko zna razliku između riječi i djela? da li ja previše tražim kad samo želim muškarca na kauču kojeg ću tetošit i pazit? ....a zauzvrat ću dobit.... ah da... osim prazne limenke piva...sve drugo je nemoguća misija.... ...uglavnom...kad dođe knjiga....gotovi ste.... bit će puno puno citata :-)) Mr. Bean - Mr. Bombastic |
