četvrtak, 26.11.2009.

...Strahovi nakon razvoda…ženski razgovori uz kavicu

Svaka žena…pa i ja…ima nekakvu urođenu sklonost da provede život uz muškarca…za muškarca…neka to radi ovako…druga onako…svaka ima svoj način…

Neki će se od Vas složiti sa mnom…neki ne…al ima ih ovdje koji će to i „stručno“ dokazati ili pobiti …nije važno…

Žena koja iz više trudnoća, rodi dvoje djece…koja je debelo u 40-ima…kad se nakon razvoda pogleda u ogledalo, ne može se prepoznati. Gleda u stranca…ispred sebe vidi staru, oronulu …naboranu, zapuštenu …slomljenu ženu…dok joj iz očiju izbija bezgranična tuga i bol zbog neuspjeha …promašenog života …i opet strah…UŽAS …i panika zbog sutrašnjeg dana.. u kojem već ne zna ni kako će kupiti kruh…

1. i što sad? – pa zasući ženo rukave…idemo u nabavku, pitaj za svaku cijenu, kalkuliraj, imaš znanja, poduzetna si, problemi se rješavaju svaki dan po jedan…po prioritetima ili kako dolaze

2. kako sad? – pa smireno i polako….dopusti si malko depresije, udahni duboko, ispravi se, potrči

3. hoću li moći? – pa kad u se kvarili kućanski aparati? Uvijek kad nije bilo nikog u kući…i uvijek si sama rješavala probleme

….teško se emancipirat….kad si navikao na podršku muškarca….

i tada počnu depresije djece… zatvarali su se u svoje sobe i nisu htjeli razgovarat sa mnom… jedno 3 mjeseca sam po cijele dane sjedila ispred zatvorenih vrata od kćerine sobe i govorila joj ono što sam željela da čuje i ono što ono nije željela da joj kažem … - kad se ovo dogodi zaboravite na neoprano suđe i šporku robu…pošaljite sve kvraguc…i sjedite ispred zida koja djeca dižu i govorite…. pričajte…. smireno i polako, ne dižući glas

…niti dva mjeseca poslije izgledala sam kao curica….doduše trebalo mi je skoro godinu dana da shvatim da nemam celulita, a još toliko da ustanovim da muškarci to na ženama uopće ne vide….

- kako nešto napravit riješila sam nakon par mjeseci kad sam brusila prozore i bojala ih (da se ne raspadnu)…a dvojica muškaraca su mi s ulice vikala: „Ne gospođo tako, to vam treba najprije…“ – nisu ni završili rečenicu, ja sam već bila na ulici, gurala im kist u ruke i rekla: „Ajde penji se gore i pokaži mi kako“

- …najveći je strah zbog toga što si svjestan da sam donosiš odluke….zaboravio si negdje usput da je to oduvijek bilo tako J)

…ipak kad se riješiš svih tih strahova i problema….kad shvatiš da ti i ne treba puno novaca da budeš prpošan, debeo, sretan i veseo…ostaje ono što je meni najteže padalo….samoća…. strah od samoće je nevjerovatan… i onaj koji me je najteže pogodio…i zaludu uvjeravanje mojih prijateljica da mi je sad dobro…. to je nešto što jednostavno nisam mogla podnijeti….dok se nisam okuražila!

…a muškaraca ko u priči….ono što me najviše šokiralo je jagma oženjenih muškaraca za mnom…naročito onih s kojima sam okružena na poslu…to je bilo nešto naprosto nevjerovatno….(srećom sam se ovih instinktivno odmah riješila) …do slobodnog se tipa jednostavno ne može doć…:-((...)… i trebalo mi je 2 godine da shvatim da njima „nije stalo“ …e pa meni je ipak bilo stalo…al' samo do nekih ljudi…

zašto ovo danas pišem?... zato što smo emancipirane više nego mislimo da jesmo…i ova „urođena sklonost“ da živimo uz i za muškarca je samo dimna zavjesa koju su nam ugradili negdje u mladosti da ne vidimo da. Muškarci žive uz i za nas…

i što sad?....gdje su svi ti pusti strahovi???...pa uvijek su tu kraj nas… uvijek smo živjeli s njima…u braku ili sami…oni su uvijek isti…i uvijek ih rješavamo na isti način…

Ne kažem da se trebamo razvodit...uvijek treba pokušat spasit što se spasit da...ali nemojte se bojat razvoda...i to je za ljude (a naročito za žene :-)))))

Da se opet rodiš, da možeš ispočetka
ne upoznat' ove ljude koje znaš
svak je od nas bio na svoj način greška
svak od nas

Mi svijetlimo
i neka te ne bude strah
ne mogu dobacit do nas
dok svijetlimo

- 09:13 - Gukni ako si faca (27) - #

<< Arhiva >>

Arhiva

<	studeni, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Komentari On/Off

Opis bRloga??

.......

"Onome tko je izmislio blog treba dat Nobelovu nagradu! Svi su našli misto di mogu srat do mile volje, a ja ih ne moram ni slušat ni čitat!" moj sin, 26.4.2009. u 13,13 sati

....

...priznajem!...:-))

"...to platit će netko
ni kriv ni dužan
kad ruku mi da....

....

...nekog gnjavin više...nekog manje...
Tril
JJ
ministrica
irida
alkion
plaća piće
kockasti
Yok
suncokret
Kengur
Koraljna
di su rafioli?
pop
Tarja
begizmi

...i puno ljubavi...

Zdravi i veseli bili!!!

Moja zabrinuta mama
"Ajme dite moje, gledala sam na TV-u kako u Engleskoj varaju dicu i odvode ih u sotoniste..."
"Ma mama, po tome su sve babe kod nas sotonisti! Nose samo crninu, kolju kokoše i deru se za mladima "Đava te lipi nosaaa!"

Mala Vještica: Moja mama kasni tako sa stilom, da to nisu istine!

...i jedna kavica s...

Dell Online Store Coupons

Sanjaj da te sanjam :-)

Svjetlo sa tamom,
oblak sa modrinom,
vatra sa križem što se ruši,
suza sa okom koja plače
ti spavaš sa mnom,u mojoj duši.

Čamac sa morem,
kruh sa vinom,
pjesme sa grlom presječenim,
ruža sa sjenom u tvom krilu
ti spavaš sa mnom,negdje u meni.

Jedro sa vjetrom,
snijeg sa planinom,
jesenje magle s nespokojem,
trava sa rosom,otok sa morem,
ti spavaš,spavaj milo moje.

Usna sa usnom,
srebro sa zlatom,
usnula ptica ispod granja.
Probudiš li se,probudit ću se
i zato sanjaj...da te sanjam...

Zvonimir Golob

....waaaaaaaaaaaaaa...

I ništa te kao ne boli

Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.

Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.

I ti si kao sretan.

Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.

Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.

Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.

Enes Kišević