vrijeme radnje: ovo doba godine Mjesto radnje: promjenjivo Glavni glumci: standarni
pljusak se spustio putem pa nismo svi stigli istovremeno…U trku ulijećemo u konobu…kad tamo gazda igra karte…svi stolovi puni…svi kartaju… - treba li Vam šta?
- ma nismo svi stigli, može kava dok čekamo?
- a nećeš jednu s ljubavlju? – kaže razočarano - ma di ću tražit ljubavi od tvog sina???
…i nije nam dugo trebalo da i mi počnemo kartat - ….samo pazi da ide 3 – 2 – 1…
-ok..ok – odgovarala sam…i uredno ašem ubijala tricu! - a šta mi niste rekli da da je trica jača? kojem je budali pao na pamet da je trica jača od asa? – grintala sam do besvjesti - a da ti možda nije trebalo reć 1-2-3?
- a koju sam ovu igru igrala? Recite mi da znam poslije ispričat!
- trešetu!
- yes! trešeta (pamtim)
…. onda ide konobing…. i idemo opet….briškula u šestero!
- ovdje dvica ne igra! – pitam znatiželjno i tiho - NEEEE!!!! Ovo je briškula!
presječem karte, izvadim zadnju i okrenem je ispod špila. 3 baštona
- kako si to presjekla karte? to se tako ne radi? – napad od kolege iz Splita prodane duše Zadru
- ti ćeš meni reć da se tako ne radi.
- ma ne sijaće se tako
- ma dobro je presjekla, može i tako! – glas sa strane me pravda
- nemoj ti meni govorit kako ću sjeć, ja iz pokeraške obitelji!
- ma ne sijeće se tako – i uzima tricu da je stavi u kup
- ostavi tricu di je, dobro je presjekla – opet se bore za moje stavove Šibenčani
- ma kad se tako ne sijeće
- neš ti meni govorit kako ću presjeć karte kad su me ka malo dite dizali iz postelje da presjećem špil jer bi tu odma bio đoker
- ok ok – i podjeli on karte
- šta imaš? pita me suigrač s druge strane stola…a ja vrtim niječno glavom...nemoćno sliježem ramenima
- šta sad imaš???
- nemam pojma
…odjednom on počne dizat obrve i oblizivat usne vrhom jezika…ja ga pogledam i skrenem glavu
- Elice, psttt…pssst – zovne me i opet mrda ramenima…namiguje…i oblizuje se jezikom
- hoćeš da te trisnem? – vrisnem bijesno
- šta ti je? – gleda me u čudu i ponavlja
- ma prestani jer ću te trisnit – sad sam već na rubu da izazovem incident
- ma ovo su ti mote za karte
- a kako se motira As?
- pošalješ mi pusu
- Boris….pusaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa– raširim ja ruke i dreknem preko cijelog stola
- DAJ sakrij te karte u dekolte gledaju ti karte oba dvojica
- ma šta mi imaju gledat karte kad sam im glasno rekla
…i cijelu sam večer Borisu izjavljivala ljubav…samo 2 puta nisam imala asa…što je on tužno prokomentirao
- samo čekam da mi Elica pusu pošalje, a ono ništa
naši protivnici zvani: MI…nisu imali šanse protiv nas „VI“…kao što se vidi iz priloga …a ja idem na kondicione pripreme za idući susret
…jel dobro vježbam mote za briškulu????
…samo da još naučim strane riječi: konj, fanat, briškula…
Zanimljivo je igrat briškulu u šestoro...nisi ni podijelio karte, a već je kraj igre...ipak...toliko je tu dogovaranja...motanja....kibiciranja....svađanja...uvjeravanja.... da jedno dijeljenje traje pola sata.
Na kraju je Boris bacio karte na stol i rekao.. - bacite karte! Izgubili ste.
- nismo, igraj tamo - vikali su protivnici - ma oni vam imaju 62 punta - rekao je gazda koji je sve to "ubrao" u prolazu
...uživajući u svađanju...nisam ni znala da muški, automatski zbrajaju punte...čak i u igri koju ne igraju
Ujutro za doručkom...dok je pio kavu...Boris je sretno skočio i rekao mi: - ajme je smo ih lipo dobili. Onaj tvoj kralj bio je dobitna konbinacija. Kad si bacila kralja....bla bla
...ja sam mislila da je večer prije malko popio...al koliko god vina da je popio...on je točno znao tko je imao koju kartu u preko 10 partija???...ljudi moji ...jel to moguće???
"Onome tko je izmislio blog treba dat Nobelovu nagradu! Svi su našli misto di mogu srat do mile volje, a ja ih ne moram ni slušat ni čitat!" moj sin, 26.4.2009. u 13,13 sati
....
...priznajem!...:-))
"...to platit će netko
ni kriv ni dužan
kad ruku mi da....
Moja zabrinuta mama
"Ajme dite moje, gledala sam na TV-u kako u Engleskoj varaju dicu i odvode ih u sotoniste..."
"Ma mama, po tome su sve babe kod nas sotonisti! Nose samo crninu, kolju kokoše i deru se za mladima "Đava te lipi nosaaa!"
Mala Vještica: Moja mama kasni tako sa stilom, da to nisu istine!
Svjetlo sa tamom,
oblak sa modrinom,
vatra sa križem što se ruši,
suza sa okom koja plače
ti spavaš sa mnom,u mojoj duši.
Čamac sa morem,
kruh sa vinom,
pjesme sa grlom presječenim,
ruža sa sjenom u tvom krilu
ti spavaš sa mnom,negdje u meni.
Jedro sa vjetrom,
snijeg sa planinom,
jesenje magle s nespokojem,
trava sa rosom,otok sa morem,
ti spavaš,spavaj milo moje.
Usna sa usnom,
srebro sa zlatom,
usnula ptica ispod granja.
Probudiš li se,probudit ću se
i zato sanjaj...da te sanjam...
Zvonimir Golob
....waaaaaaaaaaaaaa...
I ništa te kao ne boli
Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.
Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.
I ti si kao sretan.
Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.
Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.
Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.