< | lipanj, 2008 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
design by Tincha
Ovaj blog je kao i prethodni napravljen iz zabave. Evo za početak jedna slika.
Bok! Ja sam Sandra, (rođena 16.1.1994, što znači da sam jarac u horoskopu), uskoro ću 15 godina i idem u 1. a Matematičke gimnazije u Osijeku. Počet ću od glazbe... Inače volim alternativnu glazbu, od koje su mi najdraži bendovi Evanescence, Tool i System of a Down. Osim njih mi neke super pjesme imaju i Pearl Jam, Lacuna Coil, London after midnight , Marilyn Manson i His Infernal Majesty. Osim slušanja glazbe volim pjevati, svirati, čitati i pisati pjesme (na engleskom). Negdje oko 2 godine sviram gitaru u Ars Novi (inače imam 2 klasične i 1 električnu) i pjevam sopran u crkvenom zboru. Ustvari mi je velika želja upoznati par ljudi koji znaju super svirati, pa osnovati bend, nekako se tješim da će sve to možda doći u srednjoj školi. Dosta me zanimaju teme o magiji, tzv. nadnaravnim bićima, mitologijama, SF-u, tako da najviše i čitam takve knjige. Najdraži pisci su mi J.R.R Tolkien, J.K Rowling , C.S Lewis i Agatha Christie, najdraži glumac .Johnny Depp., a najdraže knjige i filmovi Harry Potter, Hobit, Gospodar prstenova, Narnijske kronike, Čarobnjaštvo, Slavenska mitologija, Mali Princ, Zvjezdani ratovi i Peti elemenat. Jako volim životinje, inače imam jednu, zlatnog Engleskog Cocer Spaniela, zove se Luna. Od predmeta najviše volim kemiju, engleski i povijest. Inače sam dosta društvena osoba, a najbolji prijatelji su mi Dominik, Dora, Lule, Andrea, Miha, Nora, Ana i Tajana. Što se tiče izgleda, imam dugu smeđu kosu i zelene oči. Evo još par stvari o meni:
Volim: palestinke, marte, starke, crnu i tamno ljubičastu boju, kaktuse, bijelu čokoladu, duge crne suknje, neobičan nakit, korzete, viktorijansku odjeću, broj 7, .Johnny Deppa.
Ne volim: arogantne i zločeste ljude, mrcvarenje životinja, snobove, fanatike, zatucane.
.......NAŠE SLIKE.......
Dei i ja
Part two haha
Ja
Dei i ja
Ja
Dora
Lule
Ja
Dei
Dei na nevidljivoj klupi
Like Valo haha
Nora fora
Tajana i Miha
Dora i Miha
LUNATIC - MALI PAS VELIKOGA SRCA
Mentalci na okupu
Ana
Moje oko
Zanzolina
Moje klasične gitare
...Na putu za Rab...
Top secret ...bwaha...
Moje marte
Ivana, Ana i ja
Dabar i ja
Tin i ja
Jopa i ja
Tin i Jopa
Dabar
Carči
Nera i Luka
Prošli put sam vam pisala kao član 8.b razreda Osnovne škole "Tin Ujević", a sada vam pišem kao budući član prvog razreda Matematičke gimnazije. Nevjerojatno je kako kada razmišljate o tome, shvatite koliko je prethodnih osam godina prošlo brzo. Od onih malih nestašnih kukuljica smo se pretvorili u velike leptire od kojih su mnogi potpuno izgrađeni i spremni poletjeti. Ja vam naravno neću opisivati ništa od toga, već ću napisati samo jedan kratki monolog, jer mislim da niti jedan sastav, niti jedna riječ i niti jedna slika ne mogu opravdati ono što sam ja zaključala u sebi. Znam samo da sam posljednjih par dana bila u iscrpljujućoj fazi u kojoj su mi se miješali osjećaji sreće, uzbuđenosti i želje za nečim novim, te osjećaji tuge, nostalgije i ljutnje što sve tako bezbrižno blijedi (tome je možda i pridonijela mala nervoza pred nastup u Ars Novi, koji je na kraju prošao super). Nemojte me krivo shvatiti, meni je naravno drago što se poglavlja moje knjige nastavljaju i oplemenjuju, ali kada razmišljate općenito i kada postanete sjetni, strašno vas ljuti činjenica što niste mogli malo zauzdati vrijeme. Pošto je ovaj post posvećen završetku Osnovne škole, svakako moram pozdraviti sve osmaše iz Tenje, s kojima mi je u četvrtak bilo stvarno predobro, ne samo zato što su organizirali super zabavu, već i zbog njih samih, jer su super osobe! Znam da smo djelomično ludi što se nismo maksimalno veselili praznicima, ali nam je teško palo pozdravljanje sa dragim ljudima, rastanak od škole kao mjesta koje je bilo središtem puno puno stvari, te nastavnika za koje sada slobodno mogu reći da su meni postali poput starih prijatelja. Mogu slobodno reći da je život poput knjige u kojoj su usponi i padovi, sreća i tuga, svađe i razmirice, a sada je došlo vrijeme da ja prebacim ovih par strana, i ne bojte se, neću dopustiti da na njih ikada padne prašina, jer ću se uvijek sa zadovoljstvom vraćati na moj prvotni Elizijum, na početak moje knjige.
Dei i ja
( Pregledavajte box kad god vam se da, jer redovito nešto nadopisujem u Nešto o meni, i stavljam nove slike. )