20.04.2006. 12:33
Dajmo im Priliku/ Give them a Chance
Da, znam da već letimičan pogled na moj naslov odaje da sam (opet) ostala bez satelitskog prijema. Naime, isključivo u takvinm prilikama sam u stanju dobrovoljno se izložiti napadu na vlastiti razum i inteligenciju, te prebaciti na "naše" programe.
Pred koji dan sam prvi put vidjela epizodu serije zvane "Balkan"... Prvi dio sam odgledala šutke i grizući se za jezik. Naime, vjerujem u onu da svatko treba dobiti svoju
priliku.
Ono što nisam znala je da će to biti tako doslovno.
Dakle, odgledala ja tu epizodu, i prvo mi čak bilo drago što su konačno uvrstili
ulični govor u neki hrvatski uradak. Doista me nervira kako svi likovi iz naših filmova/serija/kvazi drama i sapunica govore prečistim književnim jezikom kakav ne bi bio u stanju koristiti ni sam Vladimir Anić (
autor rječnika hrvatskoga književnog jezika).
Prosječni građanin Lijepe Naše se recimo nimalo ne libi koristiti koju psovku s vremena na vrijeme. A sočnost dotične samo je mjerilo njegovog emocionalnog barometra.
Zato kažem, iako sama nisam pretjerano sklona istome, doista me oduševilo što sam po prvi put čula slobodnu interpretaciju nesputanog izričaja prosječnog Hrvata...
Bar u prvih petnaest minuta trajanja serije. A onda su mi počeli vrijeđati uši. I oči. I inteligenciju.
Ajde, molim vas. Složimo se oko nečega, može?!
Inspektor Prilika je amerikanizirana verzija hrvatskog policajca.
Neka, može proć; ta američke se krimi serije tako finu prodaju u našem podneblju, pa žašto nebi malo zasolili isprobani recept? Nikog nije ubilo. Dosad.
On psuje i pije kao pravi američki Prljavi Harry. A psuje na hrvatskom, što ga čini i izvornim hrvatskim proizvodom. A i nadimak mu je naravno Chance (mora da se scenaristi ubiše od muke dok nisu našli nešto što zvuči dovoljno američko, a da ima i pokriće u našem jeziku...)
I šmrče koku, i to ko veliki; baš je ispo faca zbog toga jel´te da da??
Al pretjeraše brate u jednom. Jeste vidjeli facu tog lika?! Da, izgleda vrlo drotovski, i dovoljno prljavo i zarašteno za američki pojam detektiva. Al ma nemojte to ovdje prodavat... I onda se sve ženske u krugu 25 kilometara lijepe na njega ko blesave. A on ih troši ko da sutra neće doći... I kurvu, i cajku, pa zatim malo sutkinju... Da, baš je tip univerzalnog playboya, tako izdašnog rječnika i zadaha koji bi i profesionalku srušio pod stol.
Dakle za moj ukus, malo su pretjerali u tipizaciji, jer čovjek je mješavina apsolutno svakog junaka iz svih trećerazrednih krimića koje sam pogledala u zadnjih 5 godina (a vjerujte mi, bilo ih je
MNOGO).
Dok o scenariju, odnosno radnji, ilitiga "zapletu" neću ni započinjati. Ma, nije li to malo prenaivno čak i za postojeće standarde??
Mrvicu preklišejzirano? Čak i za njihov pojam tipičnog hrvatskog gledatelja koji otkida na humoristične serije tipa
Bitange i princeze??
E, a Bibin svijet? Jel tko gledao?
Imam osjećaj da će me oduševiti...
8 Komentara |
Print |
# |
^
07.04.2006. 14:09
da li je Freud bio gay?
Znate onaj tako često citirani dio iz Biblije – “žena se pokorava mužu”, “u mukama ćeš rađati”... Tradicionalna psihoanaliza, a što se ženske seksualnosti tiče, u svojih sada već više od stotinu godina postojanja i djelovanja, nije bila ženina osloboditeljica, nego ju je ponovno okovala – doduše laganijim, nevidljivim, ali vrlo djelotvornim okovima.
Agresivna, autonomna, eksplozivna seksualnost žene ne postoji u sklopu psihoanalize. Kod Junga ona se naziva
opsjednutost animom, a kod Freuda
nimfomanijom, kod Reicha
faličko-narcističkom ili
histeričkom karakternom strukturom.
Alexander Lowen, utemeljitelj bioenergetike, kaže:
U većini seksualnih situacija reakcija žena uvjetovana je muškarčevom čežnjom za ženom … Žena želi biti trebana, uzimana, željena, žuđena.
Antitezu tome nudi jedna zanimljiva žena, naravno vrlo aktivna feministica, Heidemarie Krolak.
Agresivnu žensku seksualnost možemo otkriti u pornografiji, dakle, na jednom od “opasnih” mjesta. Muškarci kod pornografije konzumiraju ženu pasivno, poput predmeta kukavički, te tako u mraku izbjegavaju stvaran “susret”, “suočenje” s njom. Svakako, nuditeljice ili protagonistice nisu zastupnice aktivne ženske seksualnosti, one kompenziraju socijalno ili psihički manjkave situacije. One prodaju čisti seks – bez osjećaja, bez duha. A gledano sa suprotne strane, kod takvih susreta i muškarac postaje objekt i jedino mu činjenica što plaća dodjeljuje ulogu onog aktivnog, onog koji potiče i djeluje. Muškarci kod žena priželjkuju nedomesticiranu seksualnost, no oni takvu seksualnost ne uključuju, dapače protjeruju je iz partnerstva koje podrazumijeva obostranost kad je o obvezama riječ.
Prevladavajuća predodžba i dalje je: žena aktivna kao majka, pasivna kao partnerica
Postavke o ženskom seksualnom razvitku već su jedno stoljeće pod utjecajem Freudove teorije. Ali malo manje je poznato da je Freud je svoje rasprave o seksualnoj teoriji pisao u vrijeme kad je već završio s vlastitim seksualnim životom.
Čini se kako je u početku Freudovog braka sa Marthom Bernays vladala gotovo pa idila, ali Sigi je bio gotovo dosadan muškarac zbog svoje pretjerane organiziranosti. Svaki je dan "štucao" bradu i brkove kod istog brijača, svake subote kartao s istim društvom i, nakon 11 godina braka, u koji je ušao poslije petogodišnjih zaruka, više nije bilo intimnosti. Martha se posvetila odgoju šestero djece, a Freud je danonoćno radio na svojim "slučajevima". Tako dosadno? Čini se da ipak nije. Martha je, tvrde neki proučavatelji, bila strastvena žena, tvrdila je da ljubav mora biti ekstremna ili je uopće nema. Kao da je imala dva života, onaj kućanice i majke i onaj žene koja je slutila i "mračne" ženske želje. Freud je pak bio ljubomoran, isključiv, uvjeren da su žene ograničene svojim spolom i bez imalo želje da u tom dijelu nadiđe svoje vrijeme. Moja je majka vjerovala u moga oca, a ne u psihoanalizu, rekla je jedna Freudova kćerka jer je Martha očito bila tu kad je trebalo pa je čak, navodno, i izvukla Freuda iz moguće kokainske ovisnosti dok je tom drogom eksperimentirao ne znajući (
ipak je to bilo 19. stoljeće) da može izazvati ovisnost.
Pitanje koje se mnogo kasnije postavilo, a zatim navodno i potkrijepilo nekim pismima koja su Freud i njegov "prijatelj" izmjenjivali, jest - da li je slavni psihoanalitičar sam bio - gay?
Freud je uz sve ostalo, naravno, analizirao i uzroke homoseksualnosti. Psihoanaliza je bila prva škola mišljenja koja se je sustavnije bavila uzrocima homoseksualnosti. Sam Sigmund Freud brzo je shvatio da nema smisla govoriti o prevenciji homoseksualnosti, odnosno o "izlječenju", ali je vjerovao kako homoseksualnost ima svoj uzrok povezan s ranim fazama života, odnosno sa traumatskim događajima u djetinjstvu. Kasniji razvoj psihoanalitičkih, ali i drugih psiholoških teorija interpretirao je homoseksualnost kao bolest koja nije urođena već je posljedica nekog poremećaja u razvoju osobe. Metode liječenja bile su različite, ali redovno iz psihijatrijske prakse i gotovo s nikakvim rezultatima. Ukoliko nije pomogao psihoanalitički tretman pribjegavalo se i elektrošokovima.
Freud kao polazišnu točku
ženskom seksualnom razvitku postavlja socijalno uvjetovanu tezu zavisti zbog penisa. On smatra da djevojčice, čim postanu svjesne svojih spolnih organa, osjećaju određen gubitak, nedostatak. Budući da imaju samo prorez, možda su, tako misle, nešto izgubile, možda im je nešto odrezano na mjestu gdje dječaci imaju šiljčić, repić – nešto za što se može povući.
(Oduševila me ova rečenica)
Jedina mogućnost ponovno doći u posjed tog navodno izgubljenog penisa jest identifikacija s ocem, i poslije, kad postanu žene, nezaobilazna udaja: žene postaju pasivnim objektom muškarčeve želje ne bi li tako došle do penisa kao izraza društvene moći. Freud zatim kaže da djevojčice ništa ne znaju o svojoj vagini, koja je, s biološke strane gledano, u području neshvatljivog, nedokučivog i nesvjesnog, te se stoga i odlikuje pasivnošću. Zbog toga se, prema Freudu, događa manjak ili nedostatak seksualne samosvijesti žena, koji se nadoknađuje tek preko veze s muškarcem.
Razvijanje i širenje vlastite ženske erotike moguće je tek u zrelom obliku kroz muškarca. U Freudovo vrijeme živio je i liječnik Georg Groddeck koji je u svojem praktičnom radu u jasan odnos dovodio tijelo i dušu i drži se ocem psihosomatike. On je 17 godina komunicirao s Freudom, preuzeo njegova učenja, proširio ih, radio vrlo uspješno sa svojim pacijenticama. Njegova terapija predstavljala je mješavinu dijete, balneoloških tretmana (tretiranje pacijentica ljekovitom mineralnom vodom, blatom i morskim kupkama) i psihoanalize. Groddeck je stvorio pojam Ono (Es), koji Freud preuzima uz priznanje njegova rada. Groddeck od raka oboljelom Freudu nudi svoju terapiju, no on ju odbija.
Zanimljivo je kod Groddeckova rada što on razvija teze o muškarčevoj zavisti zbog trudnoće i dojenja, teze koje ipak nisu naišle ni na kakvo društveno priznanje i koje su zbog toga pale u zaborav. (
Iako sam u poslijednjih par godina čula nekoliko rasprava na tu temu, uglavnom su sve bile potegnute od strane feminističkih pokreta, i kao takve bile smatrane ekstremnim i nepotkrijepljenima). I ostala njegova djela (napisao je devet knjiga, među ostalima i romane) poznato je samo još upućenijima. Sav je njegov rad bio pod geslom: Natura sanat, medicus curat (Liječnik liječi, priroda iscjeljuje) i još je i danas od velike važnosti.
To da se Freudov model tako uvjerljivo probio, a da je Groddeckovo djelo dugo ostalo u pozadini, povijesno je shvatljivo, ali nije prihvatljivo. Znanost nikada nije potpuno objektivna, o njoj možemo suditi samo uzimajući u obzir određen socijalni kontekst, obraćajući pozornost na svjesne i nesvjesne poglede istraživača. I unutar znanosti postoji uglavnom ona stvarnost koju želimo vidjeti, koja može stajati u službi sustava, a ne ona koja je objektivna.
Freudov model ženske seksualnosti izraz je kolektivno nesvjesnog. Time bi se žena trebala domesticirati unutar našeg kulturnog kruga.
Još nisu - politički gledano - postignuti svi ciljevi, a uvjet za to je da žena razvije autonoman seksualni identitet (kažnjavanje zločina provedenih nad ženama, uznemiravanje i maltretiranje žena na radnom mjestu, spolna diskriminacija). Feministička literatura i ženske skupine utiru i šire putove k ženskom samorazumijevanju; ali ne i
vanjskom razumjevanju, ako shvaćate sto mislim reći.
Težnja za vezom s muškarcem izraz je gubitka ili pomanjkanja identiteta kod žene
Heidemarie Krolak
Freudov prozaični opis ženske seksualnosti ne odgovara realnosti žene, no to je ipak prikladan i uspio, čak izvanredan opis procesa otuđenja i eksproprijacije ženske erotike.
Freudova teorija objašnjava i uobičajeni ili običajni čimbenik želje i strasti u odnosu između muškarca i žene. Ako žena na području seksualnosti nema vlastitu samosvijest, već je stječe preko odnosa s muškarcem, tad ona postaje ovisna o muškarcu koji nadahnjuje njezinu seksualnost, koji s njom živi, koji joj se možda čak i divi ako odgovara aktualnom katalogu ljepote. Ženi je uvijek iznova potrebno zrcaljenje, odjek kako bi mogla zadržati konture, kako joj se ne bi dogodilo da napusti vlastite granice, kako bi uspjela ostvariti
Ja u potpunoj predanosti drugom čovjeku, svejedno radi li se o porodu ili o spolnom činu.
To je situacija bezuvjetnog predavanja ili povjeravanja vlastitog tijela drugom čovjeku – ma trajalo to zbivanje samo nekoliko minuta, kao kod spolnog čina – pokloniti srce, no pritom ne izgubiti vlastitu dušu, otvoriti duh za drugačiju osobnost partnera ili partnerice, no ne proždrijeti ga (ili nju), a ne podrediti sebe. Svaka simbiotička stopljenost ili ujedinjenost partnera, žene i muža, djeteta i majke, sina i majke, sina i oca , kćeri i majke, kćeri i oca, ako predugo traje, može biti destruktivna, može štetiti životu. Ti fenomeni stapanja – čim se uspostave partnerske veze – društveno su savršeno prijemčivi ili prilagodljivi, i sasvim je svejedno jesu li konzervativne ili progresivne naravi.
Freudov model kod žene podrazumijeva razvojni nedostatak koji se može nadoknaditi samo heteroseksualnim sudioništvom. No u tom smislu mogu nastajati samo simbiotičke, a ne zrele veze. Muški seksualni identitet, gledano šire, još je nažalost premalo ispitan, iako se danas mnogo od onog što se smatralo uzorno muškim preokrenulo u nešto što se otvoreno deklarira kao bolno i patničko, trpno i pasivno.
Ženska seksualna potraga za identitetom, koja se reducira samo na muškarca, nužno rezultira unutarnjim i vanjskim manjkavostima kod veza, te neumjerenom težnjom ili strašću za vezom, jer nešto bitno nikada ne može biti namireno ili zadovoljeno preko muškarca. Zadovoljenje se može pronaći samo preko identifikacije s vlastitom majkom ili s drugim ženama kao erotskim subjektima, preko uspostavljanja i učvršćivanja vlastite erotske kulture sa sestrama, prijateljicama, učiteljicama.
Seksualnost žene, a prema tom mitu nije nešto što je automatski i primarno njezino, već je on arhetipski, sociološki, psihološki imanentan oblik muškarca. Žena je u svako doba na raspolaganju, bilo silom ili milom. Izgleda kako unutar naše civilizacije ne postoje ni granice, a ni osjećaj stida što se tiče bilo koje vrste seksualnog nasilja spram žena.
Mnogi ljudi, nažalost, još vjeruju kako se tu radi o pojedinačnim slučajevima, iako se u Švicarskoj svakog sata nad nekom ženom ili djevojkom provodi seksualno nasilje – u rasponu od seksualnog uznemiravanja do silovanja. U SAD-u to isto zbiva se svakih 11 sekundi. U Europi, u ratu u bivšoj Jugoslaviji, jezovita okrutnost prema ženama dio je ratne strategije; silovanje nije popratna ratna pojava, nego oružje koje se sustavno primjenjuje: znamo za postojanje logora u kojima se žene siluju, sto tisuća hrvatskih i muslimanskih žena silovanjem je bilo zlorabljeno i mučeno. Nije li to oblik genocida usporediv s nacističkim koncentracijskim logorima, čije smo ludilo smatrali davnom prošlošću i nečim što smo prerasli?
Heidemarie Krolak
Lako je reći kako je sve to dio "zastarjelog" pogleda na seksualnost i žensku ulogu u društvu. Ali meni se čini da je to zapravo smišljena i dobro provedena teorija relativno novijeg datuma. Jer ako ćemo govoriti doista povijesno - poznato je da prema shvaćanjima indijskih i tibetanskih tantri koje govore o seksualnim pitanjima – predajama iz taoističke medicine,
starim više od 5000 godina, koje i danas vrijede – žena ima nedvojbeno snažniju seksualnu energiju. Muškarcu se stoga preporuča krijepiti se višestrukim meditacijskim postupcima kako bi se na primjeren način mogao susresti sa ženom.
Meni ne zvuči kao da su oni prikrivali "žensku moć" ili svoje žene doživljavali kao kućanice i manje vrijedne dijelove društva?!
I još jednom ću citirati H.Krolak:
Smatram da je životno važna stvar svaka razmjena iskustava među ženama. O ženskoj seksualnosti postoje tolika neizgovorena iskustva, recimo od žena koje su svoju seksualnu snagu snažno razvile tijekom terapije, ali su ih zatim partneri potpuno neočekivano ostavili na cjedilu, jer su jednostavno bili preopterećeni ženskim potrebama i potencijalima. Teškoća se tad ne ogleda samo u tome da se nešto razvrgava, propada ili slama u ženinoj individualnoj vezi, već da joj se izokreće ili joj se više ne slaže i ne poklapa slika svijeta: “Nešto sam u sebi oslobodila, a to nije dobro: ako sam slobodna gubim svoju ljubavnu vezu”. To je, dakako, pogrešan zaključak jer se jednostavno razotkriva da je dosadašnji partner slijedio stari , tradicionalni uzorak te da se sad sam mora pokušati razvijati dalje. Ako se to ne dogodi, pomoć može donijeti samo razvrgavanje veze, a u smislu kako su to činile stare velike svećenice: one su svoje ljubavnike povremeno slale daleko od sebe kako bi stekli nova iskustva, kako bi mogli izdržati nove kušnje, jer njihovo svakodnevno Ja više nije zadovoljavalo visoke svećenice. I samim svećenicama trebalo je vremena kako bi ritualima s drugim ženama obnovile snagu, osnažile svoja sakralna znanja, što je bilo na dobrobit svim ljudima. Tako njihova snaga nije bila blokirana isključivošću individualnih veza. Visoke svećenice živjele su u braku isto kao i u zajednici, služile božici i male djecu. Iz svoje blizine uklanjale su one muškarce koji su ih neposredno vrijeđali svojom manjkavom tjelesnom, duševnom ili duhovnom sviješću.
Ta mitska slika sadrži golemu količinu energije. Nadam se da će se mnoge žene njome osnažiti.
Pa, eto, i ja se u ovom čisto neočekivanom i nenadanom napadaju feminističkog duha, nadam istome!
I samo da vas uvjerim, otvorena sam za sve vrste komentara, i nimalo agresivno nastrojena usprkos malo neortodoksnom načinu izlaganja gore spomenute teze.
Tako da ću obećati da ni jednom muškarcu, (
na mojem blogu barem), neće pasti ni dlaka s glave bez obzira na to šta ima za izjaviti...
12 Komentara |
Print |
# |
^
