21.11.2005. 11:21
The King
Listam po satelitskoj jutros i naletim na Elvisa i heartbreak hotel. Kako ja nisam neki veliki fan (naravno čula sam sve njegove stvari, teško bi bilo doživjeti 25-tu i ne biti upoznat s time..), već sam krenula prebacivat dalje. A onda je zapjevao. Ma, ne radi se o njegovom izgledu, meni osobno nije zgodan. Ne radi se ni o njegovim pokretima, to mi je više smiješno...Naprosto, taj čovjek je zračio nečim, nečim neopisivim. Ima nešto u njegovom glasu od čega mi se naježe dlačice na vratu. A smijala sam se masovnoj histeriji koja je vladala među ženama u ono vrijeme...
Da sam bar živjela onda, da ga samo jednom iskusim uživo! Sad vjerujem da bih možda bila jedna od onih što bacaju grudnjake na stage i padaju u trans na zemlji kojom je on gazio!!
Znam da postoje ljudi koji su u stanju bacati stadione u histeriju. A ne moraju svi ni biti ljepotani i karizmatici. Sjetite se Hitlera?! Mali ružni čovječuljak sa suludim idejama.. a zaveo je milijune. O čemu se tu radi? U čemu je bila njegova tajna? Čula sam mišljenja da je hipnotizirao ljude, da su njegovi govori slušatelje bacali u delirij. Šta to neki ljudi imaju, kakvu moć uvjeravanja ili privlačnosti koja je u stanju baciti ljude na koljena?
Učili smo u školi o slavnim i velikim vođama, gledali filmove, čitali knjige. Za sve kažu da su bili više ili manje karizmatični, ali nigdje nisam čula zadovoljavajuće objašnjenje za taj fenomen zanesenosti nečjim likom, suludim obožavanjem i apsolutnom predanošću.
I ne mislim sad na obožavanje nekog glumca ili pjevača. Postoje fanovi, i ludi fanovi, ali histerija, i to konstantna histerija i uzdizanje neke osobe među besmrtne, to je fenomen koji je meni potpuno stran. Teoretski razumijem, ali kako to funkcionira u stvarnosti?!
I nakon što je King nestao s ekrana i zamjenio ga neki slatki dečko, ostala sam sjediti pred tv još 5 min ,odmahujući glavom i potpuno skrenuvši od glavne teme;), a onda pojurila na komp, podjeliti svoje nedoumice sa širokim masama...
2 Komentara | Print | # | ^
