....:Annabell Lee:.....
utorak, 13.02.2007.
Vivek je zakon!!! Kad narastem,bit ću bicikl! Nda....&Valentinovo
Dakle,sutra je Nacionalni praznik za sve one zaljubljene golupčiće koje će si razmjenjivati sladunjave poklončiće jer je to tako kwel>.
Trebam li biti toliko cinična?
Da.
Na dan zaljubljenih i dan opće ljubavi ja ću bit doma grleći xy objekt i razmišljajući kako imam ljubavnog iskustva ko krepana bogomoljka.Weeee...party!
Imam uganutu nogu.Šepam ko ubogi invalid dok me cure prcaju u mozak govoreći "Run,Tea,run!"...
Sutra se otvara misteriozna crvena kutija koja će spojiti 10000 srca mladih i nadobudnih klasičara koji su si dali za trud napisati nešto na komad papira i poslati xysexy osobi.
Ja ću za to vrijeme biti na dramskoj...Obožavam dramsku,da se razumimo!
Ivana je dalekovidna,a ja kratkovidna...dijelimo text....niti jedna nema naočale...nastane trganje oko texta....rat!....obje se cerimo cijeli sat....anja posustane....ispusti prvi hihot....nastavi dalje....
zabava zajamčena!
Bilo kako bilo...
Svima želim sretno Valentinovo...
Onima nesretno zaljubljenima,želim sreću...
Sretno zaljubljenima želim dugu ljubav i sl.
Sebi želim...hm....nvm
ja napuštam ciber prostore i odlazim u svijet Helenikos glote uživat učeći guturalne osnove.
C'est la (fucking)vie
pusa
ponedjeljak, 05.02.2007.
Dance is the hidden language of the soul
Sve je počelo prije nekog vremena kada sam na satu suvremenog plesa shvatila što on meni zapravo znači. Želim na Akademiju.Svim svojim srcem!Želim plesati cijeli svoj život.Želim u 91.godini života moći napraviti špagu.Želim svaki dan i slobodni trenutak provoditi u dvorani i usavršavati svoje pas de chat-e do bolesnog savršenstva.Plesati pred publikom...ŽELIM!!!Pavle,je li Tebi bilo tako?However,bojim se!Najgora noćna mora mi je da hodajući ulicom izvrnem nogu i pozdravim se sa cijelom karijerom. To ne bi mogla podnjeti! Baš sam razmišljala o tome. Plešem od svoje 2.godine života.Osjećala bih se paraliziranom kad ne bi plesala.Je li to opravdan strah? Jesam li ja kukavica? Imam li ja uopće potencijala?! Toliko toga visi u zraku.Živeći u svijetu rozih papučica,znojnih dresova,baletnih pokreta i funky glazbe,postala sam opsjednuta nekim stvarima koje mi prije nisu ništa značile.Kao npr.cigarete(donekle odoljevam napasti) i težina. Neki su ljudi govorili da su svi plesači automatski i sadisti jer samo umobolni ljudi mogu uživati u nekoj vrsti boli koju ples pruža.U zadnje vrijeme brojim sve što prođe kroz moje tijelo.I kad navečer legnem u krevet izgladnjela,trbuha zalijepljenog do leđa,ojetim čudni ponos i sreću.Uspjela sam....Mogu ja to...Kada se budim sa muskulfiberom,za mene nema ljepšeg osjećaja.ZNAM da sam nešto napravila....
Ovaj post će nekim ljudima biti potpuno beznačajan.
Možda i premelodramičan...
Ili će jednostavno netko pomisliti da živim u snovima...
Bilo kako bilo,više-manje nije me briga.Sada želim neko vrijeme ugođavati sebi,pa makar i maštom da ću jednog dana biti ono što stvarno želim.
nedjelja, 04.02.2007.
Problem?! Don't think so...
Staring at the blank page before you
Open up the dirty window
Let the sun illuminate the words that you can not find
Reaching for something in the distance
So close you can almost taste it
Release your inhibitions
Život je jadan!!!
To potvrđuje okrutni manjak inteligencije nekih određenih ljudi...
Glad nevine djece u Africi...
Nesretna ljubav koja završi tako da ignorirana osoba završi na heroinu 
Nepravda svjetskih razmjera...
Globalno zatopljenje...
Rat...
Ubijanje životinja radi krzna...
Treba li se boriti protiv toga?!
a)ne,ajmo na kavu
b)možda,ali sad je sniženje u D&G
c)ZZZZzzzzzzzz...
Hm..
Zaključak?!
Treba li uopće?
Ma,a-a...
Ajmo u shoping...a nakon toga na pizzu
...sutra ćemo se brinuti o tome....
