6. POgLaVlJe

Evo vratili smo se s praznika pa vam nismo mogli uzvraćati komentare...
Pređimo na priču:

"Bello, čuješ li me?" začuh glas Edwardine mame. Ležao sam na peći. Počeo sam vrištati jer sam se počeo pržiti. Brzo sam se ustao i upitao: "A gdje je Edwarda?" "Ona je u drugoj sobi. Pala je na tebe kada si završio na zemlji. To te dovelo u nesvjest. Živo je čudo da si preživio!" začuh glas njenog oca. Da kažem, bio sam u nesvjesti tjedan dana! Kakav je to šok kada padneš sa stabla i još na tebe padne gromada veličine kamiona! Edwarda je ušla u sobu gdje sam ja bio. "Ej, Bello. Znaš, moram ti se djelom zahvaliti. Ublažio si mi pad!" rekla je. Nakon svega to mi ima za reć! "Da,da..." bio sam pomalo ljut. "I još nešto, želiš li ti s mojom obitelji sutra u park igrati bacanje kulena u dalj?" Edwarda me upitala. "U redu." rekao samKući sam se vratio sav u bolovima. "Bello! Pa gdje si tako dugo bio!? Brinula sam se i zvala sam policiju da te traži!!!" derala se moja majka Sara. "Prespavao sam kod prijatelja!" brzo sam smislio laž. "Ako ćeš sljedeći put ići negdje javi mi se!" derala se moja majka. Zaspao sam u bolovima zgražajući se na Edwardinu obitelj. NISAM jedva čekao bacanje kulena u dalj, pa sam sanjao KULEN. Sanjao sam kako me Edwarda naganja po polju i cilja kuljenom.
Jutro je napokon došlo. Nisam mogao doručkovati jer sam još osjećao bolove. U 10 h krenuo sam sa svojim citroenom do Edwardine kuće. Njena obitelj i ja krenuli smo do jednog mjesta igrati bacanje kulena u dalj. Morali smo se dovesti u tri auta jer nismo stali u jedan. Edwarda i njene dvije sestre bile su u jednom timu, a njena mama,tata i brat u drugom. Ja sam bio sudac. Edwarda je svojom trepavicom bacila kulen dalje od 36 metara. Kako je kulen letio brzinom od nekoliko kilometara na sat u zraku usmrtio je jednu pticu. Njen otac je još dalje bacio kulen što je njegovu ekipu dovelo do pobjede. Bio mi je malo čudan taj kulen. Zaudarao je po otpadcima. Kad sam upitao otkud im taj kulen i koliko je star, Edwardina je mama rekla: "Ah, taj kulen potječe iz 1912. od moje je praprabake iz djetinstva.Nakon toga sam se odmaknuo dva metra dalje od tog kulena. Odjednom, Pojavio se oblak prašine. Niotkuda su se pojavila 3 čovjeka. Jedan je bio crnokos, zelenih očiju i plavih zubi. Drugi je bio crvenokos, a imao je crne oči i crvene zube. Treći je bio plavokos i plavook, sa plavim zubima. "Jesu li ovdje Edwarda Kulen i Bello?" upitao je nepoznati čovjek. "Brzo vas dvoje iza nas!" šapnula im je Edwardina mama. "Nisu ovdje!" Javi se Edwardin brat. "Dajte, znam da se skrivate!" kaže čovjek. "Molio bih da oni pođu za nama." kaže drugi neznanac. "Ne će! Znamo što hoćete. Hoćete ih slikati za kuharicu, pored recepta za kulen!

četvrtak , 30.07.2009.

Komentiraj { 12 } - #

Za doručak smo imali punjenu crvenu papriku. To me podsjetilo na
Edwardin osip. Mislim da sam se zaljubio u nju. Nisam mogao dočekati
ponedjeljak da joj čujem glas. Posegao sam za telefonom i nazvao je
bez obzira koliko se ljutila.
Začuo sam duboki glas: "Halo!"
"Halo, jesi li to ti Edwarda?"
"Ne, ja sam njena majka. Tko je to?"
"Bello, ali možete me zvati Labello!"
"Dobro, Bello! Sada ću ti dati Edwardu", rekla je.
"Halo, ej Bello. Što trebaš?" čuo sam njem muškarasti glas
"Samo bih ti se htio ispričati. Oprostiš?"
upitao sam sa strahom
"U redu, ali da mi to više nisi radio!" zderala se na što sam maknuo
slušalicu dalje od uha da ne bih oglušio.
"Ako želiš, možeš navratiti kod mene da te upoznam s obitelji."
rekla je.
"Hmmm ajde u redu." rekao sam premišljajući se.
Sredio sam se za odlazak Edwardi. Zalizao sam si kosu i obukao majicu
boje kulena. Namirišao sam se nekom kolonjskom vodom. Jedva sam čekao
trenutak u kojem ću susresti Edwardu, ali sam se malo bojao njene
obitelji.Tko zna da li i njima zubi mjenjaju boju!
Pozvonio sam joj na golema vrata taman široka kako bi ona mogla
proći. Edwarda me pustila u kuću. Sada je imala plave zube. Povela me
do kuhinje. "Bello, ovo je moja majka Jozefina. Spremila ti je kulen
na bečki način." rekla je na što sam osjetio gađenje. Kako ne bih
kada cijela kuća zaudara po kulenu! "Ne hvala. Nisam gladan." rekao
sam gledajući u zube njene majke. Bili su u duginim bojama! "Bello,
dođi da ti pokažem svoju sobu." reče Edwarda. Penjali smo se po
širokim stepenicama. Na zidovima su bile slike Edwarde kako pozira
pokraj kulena. "Vidim da mnogo poziraš." rekao sam s čudenjem. "Da, a
ja to mrzim!" zderala se i strgnula nekoliko slika s zida pomoću
trepavica i bacila ih niz stepenice. "Kakva je to buka!? Edwarda! Kako
se to usuđuješ bacati nešto tako vrijedno!" derala se njena majka
zbog čega se tresla cijela kuća. Slike su bile razbijene na što je
njena majka dobila infarkt. Edwarda me mrtvo hladno odvela u svoju
sobu i silom zalupila vrata. "Gdje ti spavaš? Ja tu nigdje ne vidim
krevet." upitao sam. Soba je bila vrlo mala s velikim otvorom u zidu
kako bi odmah izašla van. "Ja spavam na peći." rekla je. "Na peći?!
kako je to moguće???" ostao sam začuđen. "Joj! Neda mi se
objašnjavati! No dobro. Gle, podgrijem peć, legnem na nju i tako
zaspim." zagrmjela je, a ja još nisam mogao vjerovati. Dum! Čuo se
snažan udarac ulaznih vrata. "Stigao mi je otac,brat i dvije sestre.
Dođi da te upoznam." primila me na što sam zadobio male opekline.
"Tata,Milica,Štef,Armanda ovo je moj prijatelj Bello." svi u njenoj
obitelji su bili isti. Krupni, a zubi im mjenjaju boju. Nisam se
stigao pozdraviti, a već me Edwarda odvukla u svoju sobu. "A sada ti
nešto trebam pokazati." rekla je i primila me te se krenula koturati
do visokih stabala. Počela se penjati, a ja sam joj bio na leđima.
Došli smo na vrh najvećeg stabla. "Vidš, ovdje ja volim biti kada
zaželim samoću." rekla je tako tihim glasom kao nikada do sada.
Stajali smo na najvišoj grani drveta. Sve mi se činilo da će grana
puknuti. I puknula je. Padali smo s tolke visine da kada sam pao bio
sam u nesvjesti.





Nakon škole, otišao sam u šumu sa Edwardom.Morao sam razrješiti
neke stvari sa njom. "Što hoćeš?" upitala me. Duboko sam udahnuo i
pripremio se na to da izjavim svoje otkriće:
"Imaš nevjerojatne reflekse, imaš jako snažnu trepavicu, kožu toplu
kao štednjak, mirišiš kao kulen, čitaš misli, a zubi ti mjenjaju
boju."
"Znam tko si", rekao sam.
"Reci to! Reci, reci!" podivljala
je i počela me gušiti.
"Dobro, krklj, dobroo, pusti krklj meee!" jedva sam izgovorio. Pustila
me.
"Ti si.. model iz kuharice koji je stajao pored kulena" rekoh.
"Mrzim to", rekla je i totalno poludjela. Podigla je i bacila ogroman
kamen svojom trepavicom, ubila je tvora smradom kulena, zubi su joj
postali rozi, a kad sam je dotaknuo, počeo sam vrištati. Na prstu mi
je ostala opekotina. Primila me na leđa i počela se koturati do vrha
planine, a onda je došla do svjetla i rekla: "Sada ćeš vidjeti kako
zaista izgledam". Odjednom se pretvorila u disko kuglu i svojim
svjetlom počela me topiti kao štednjak. Hvala Bogu, maknula se prije
nego sam se otopio.
Kada sam u večer došao kući, mama me dočekala sa kulenom na stolu
za večeru. Osjećao sam gađenje. Imao sam osjećaj da me kulen
progoni.
Probudio sam se. Došao sam u školu. Bio je dan izleta. "Oh Edwarda!
Kako se veselim izletu!" viknuo sam. "Ja ne idem.". rekla je svojim
glasom kao u opernog pjevača. "A zašto ne?" zanimalo me. "Ne odgovara
mi izgled mjesta. Znam što sad misliš. Bolje ti je da to ne
izgovoriš ili..." "Ili što?" upitao sam podsmjehujući se. "Ja ću,
ja ću..." brzo je izjavila i primila me kobasa-rukom za vrat i digla u
zrak. "Vidiš! Upozorila sam te! Znam da se to spremaš reći na glas!"
vikala je. "Pusti me! Boli me vrat!" vrištao sam na što me pustila.
"Edwarda je profinjena curica i treba biti i izgled mjesta kako ona
zahtjeva da bi negdje išla!" vikao sam iz petnih žila i bježao sam
od Edwarde. Lovila me gađajući me stvarima koje je bacala trepavicom.
Pobjegao sam u autobus da me ne bi pogodila. Sjeo sam na prvo slobodno
sjedalo i krenuli smo. Prošlo je više od 4 sata i vratili smo se.
Legao sam umoran na krevet i zaspao razmišljajući o Edwardinoj
trepavici.
"Napokon subota!" derao sam se iz petnih žila. Znam da sam naljutio
Edwardu i znam da mi lako neće oprostiti. Bolje da joj se ne javim
prije nego se sretnemo u školi.