<![CDATA[<body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="//connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script>]]>
6. POgLaVlJe
Evo vratili smo se s praznika pa vam nismo mogli uzvraćati komentare...
Pređimo na priču:
"Bello, čuješ li me?" začuh glas Edwardine mame. Ležao sam na peći. Počeo sam vrištati jer sam se počeo pržiti. Brzo sam se ustao i upitao: "A gdje je Edwarda?" "Ona je u drugoj sobi. Pala je na tebe kada si završio na zemlji. To te dovelo u nesvjest. Živo je čudo da si preživio!" začuh glas njenog oca. Da kažem, bio sam u nesvjesti tjedan dana! Kakav je to šok kada padneš sa stabla i još na tebe padne gromada veličine kamiona! Edwarda je ušla u sobu gdje sam ja bio. "Ej, Bello. Znaš, moram ti se djelom zahvaliti. Ublažio si mi pad!" rekla je. Nakon svega to mi ima za reć! "Da,da..." bio sam pomalo ljut. "I još nešto, želiš li ti s mojom obitelji sutra u park igrati bacanje kulena u dalj?" Edwarda me upitala. "U redu." rekao samKući sam se vratio sav u bolovima. "Bello! Pa gdje si tako dugo bio!? Brinula sam se i zvala sam policiju da te traži!!!" derala se moja majka Sara. "Prespavao sam kod prijatelja!" brzo sam smislio laž. "Ako ćeš sljedeći put ići negdje javi mi se!" derala se moja majka. Zaspao sam u bolovima zgražajući se na Edwardinu obitelj. NISAM jedva čekao bacanje kulena u dalj, pa sam sanjao KULEN. Sanjao sam kako me Edwarda naganja po polju i cilja kuljenom.
Jutro je napokon došlo. Nisam mogao doručkovati jer sam još osjećao bolove. U 10 h krenuo sam sa svojim citroenom do Edwardine kuće. Njena obitelj i ja krenuli smo do jednog mjesta igrati bacanje kulena u dalj. Morali smo se dovesti u tri auta jer nismo stali u jedan. Edwarda i njene dvije sestre bile su u jednom timu, a njena mama,tata i brat u drugom. Ja sam bio sudac. Edwarda je svojom trepavicom bacila kulen dalje od 36 metara. Kako je kulen letio brzinom od nekoliko kilometara na sat u zraku usmrtio je jednu pticu. Njen otac je još dalje bacio kulen što je njegovu ekipu dovelo do pobjede. Bio mi je malo čudan taj kulen. Zaudarao je po otpadcima. Kad sam upitao otkud im taj kulen i koliko je star, Edwardina je mama rekla: "Ah, taj kulen potječe iz 1912. od moje je praprabake iz djetinstva.Nakon toga sam se odmaknuo dva metra dalje od tog kulena. Odjednom, Pojavio se oblak prašine. Niotkuda su se pojavila 3 čovjeka. Jedan je bio crnokos, zelenih očiju i plavih zubi. Drugi je bio crvenokos, a imao je crne oči i crvene zube. Treći je bio plavokos i plavook, sa plavim zubima. "Jesu li ovdje Edwarda Kulen i Bello?" upitao je nepoznati čovjek. "Brzo vas dvoje iza nas!" šapnula im je Edwardina mama. "Nisu ovdje!" Javi se Edwardin brat. "Dajte, znam da se skrivate!" kaže čovjek. "Molio bih da oni pođu za nama." kaže drugi neznanac. "Ne će! Znamo što hoćete. Hoćete ih slikati za kuharicu, pored recepta za kulen!
četvrtak , 30.07.2009.
