4. poglavlje
Nakon škole, otišao sam u šumu sa Edwardom.Morao sam razrješiti
neke stvari sa njom. "Što hoćeš?" upitala me. Duboko sam udahnuo i
pripremio se na to da izjavim svoje otkriće:
"Imaš nevjerojatne reflekse, imaš jako snažnu trepavicu, kožu toplu
kao štednjak, mirišiš kao kulen, čitaš misli, a zubi ti mjenjaju
boju."
"Znam tko si", rekao sam.
"Reci to! Reci, reci!" podivljala
je i počela me gušiti.
"Dobro, krklj, dobroo, pusti krklj meee!" jedva sam izgovorio. Pustila
me.
"Ti si.. model iz kuharice koji je stajao pored kulena" rekoh.
"Mrzim to", rekla je i totalno poludjela. Podigla je i bacila ogroman
kamen svojom trepavicom, ubila je tvora smradom kulena, zubi su joj
postali rozi, a kad sam je dotaknuo, počeo sam vrištati. Na prstu mi
je ostala opekotina. Primila me na leđa i počela se koturati do vrha
planine, a onda je došla do svjetla i rekla: "Sada ćeš vidjeti kako
zaista izgledam". Odjednom se pretvorila u disko kuglu i svojim
svjetlom počela me topiti kao štednjak. Hvala Bogu, maknula se prije
nego sam se otopio.
Kada sam u večer došao kući, mama me dočekala sa kulenom na stolu
za večeru. Osjećao sam gađenje. Imao sam osjećaj da me kulen
progoni.
Probudio sam se. Došao sam u školu. Bio je dan izleta. "Oh Edwarda!
Kako se veselim izletu!" viknuo sam. "Ja ne idem.". rekla je svojim
glasom kao u opernog pjevača. "A zašto ne?" zanimalo me. "Ne odgovara
mi izgled mjesta. Znam što sad misliš. Bolje ti je da to ne
izgovoriš ili..." "Ili što?" upitao sam podsmjehujući se. "Ja ću,
ja ću..." brzo je izjavila i primila me kobasa-rukom za vrat i digla u
zrak. "Vidiš! Upozorila sam te! Znam da se to spremaš reći na glas!"
vikala je. "Pusti me! Boli me vrat!" vrištao sam na što me pustila.
"Edwarda je profinjena curica i treba biti i izgled mjesta kako ona
zahtjeva da bi negdje išla!" vikao sam iz petnih žila i bježao sam
od Edwarde. Lovila me gađajući me stvarima koje je bacala trepavicom.
Pobjegao sam u autobus da me ne bi pogodila. Sjeo sam na prvo slobodno
sjedalo i krenuli smo. Prošlo je više od 4 sata i vratili smo se.
Legao sam umoran na krevet i zaspao razmišljajući o Edwardinoj
trepavici.
"Napokon subota!" derao sam se iz petnih žila. Znam da sam naljutio
Edwardu i znam da mi lako neće oprostiti. Bolje da joj se ne javim
prije nego se sretnemo u školi.
ponedjeljak , 06.07.2009.
