3.Poglavlje

3.poglavlje
Sljedeći dan u školi bio je ok. Stajao sam kraj svojeg citroena i
pjevušio pjesmice s glazbenoga. Edwarda je stajala skroz na drugoj
strani i pričala je s drugima. Kad najednom paf! Edwarda je zaustavila
jureći mercedes svojom trepavicom. Bio sam šokiran. Kako je netko u
stanju zaustaviti jureći automobil trepavicom! I to automobil koji je
jurio prema MENIi! Kako ga je uspjela zaustaviti ako je bila na drugoj
strani! Oh! Moje mi trendi odjeće! Bio bih smrskan autekom da ga nije
zaustavila. "Kako si to uspjela???" uzbuđeno sam upitao. "Koristim
Maxfactor. Šminku poznatih svjetskih šminkera" rekla je i otišla.
Bio sam šokiran dulje vrijeme.
Opet sljedeći dan u školi bio je suppp. Krenuo sam školskim hodnikom
prateći Edwardu. U zadnje vrijeme kao da me izbjegava. Primjetila me.
"Uhodiš li me?" upitala je. "Ne, nego samo hodam". Primjetio sam da je
imala smečkaste zube na što mi nije bilo sve jedno. Na stolu su bile
šljive. Pokušao sam uzeti šljivu na što mi je ispala iz ruke. "Uh!
Luckasti ja!" Nekim čudom Edwarda je reagirala brzo i nogom uspjela
otpuknuti šljivu da ne padne na pod ali se šljiva raspuknula i
poprskala je Edwardu i mene. "Uf imam osip! Miči ostatkeao šljive s
mene!" vikala je dubokim glasom. Gadljivo sam joj pomogao skinuti
rasprsnutu šljivu. "Vidi me! Dobila sam osip!" lice joj je bilo
crveno. Podsječalo me na crvenu papriku, a ja najviše volim crvenu
papriku. Pogotovo punjenu crvenu papriku. "Hvala, spasio si me od
gušenja!" rekla je. Da da... počela se gušiti.
Jadnica..
Nekoliko dana kasnije Edwarda se nije pojavljivala u školi zbog osipa.
I eto nje za par dana. Uzviknuo sam glasno: "Edwardo, kako si mi
nedostajala!" Zagrlio sam je.
"Au, pecka me", rekla je svojim dubokim glasom. "Još uvijek imam
pomalo osip", rekla je. Edwarda je imala ružičasti ten i crvenu kosu.
Bila je malo bucmasta, pa sam ja bio trostruko manji od nje. Podsjećao
sam na čačkalicu.
"Podsjećaš me na čačkalicu", reče. Pitao sam se kako zna što
mislim.
"Da, znam. A ti mene na ... kulen. Čak mirišiš kao kulen."
"Ah da. Zato se i zovem Edwarda Kulen", rekla je pomalo tužnim, ali
još uvijek dubokim glasom.
Zapiljio sam joj se u zube. Bili su sivo-ljubičasti.
"Kako postižeš da ti zubi mjenjaju boju?"
"Mjenjaju boju?" Progunđa glasom medvjeda. "Mora da ti se to učinilo."
"Ah valjda", rekoh.
Nakon škole donio sam odluku-skuhat ću meso sa patlidžanom. Ja volim
eksperimentirati. Otišao sam do knjižnice da bih posudio kuharicu.
Baš sam izašao iz knjižnice, kada je Edwarda izašla iz svog
Mercedesa, podigla me svojom kobasa-rukom i stavila me u svoj Mercedes.
"Što ti je došlo?" upitao sam ju.
"Neki frikovi su bili u blizini i htjeli su ti ukrasti tu knjigu. Ja
to nisam mogla dopustiti", rekla je muškasto.
Ja sam je pogledao i pomislio da je luda. "Nisam luda!" Nakon ovoga
počeo sam se pitati da li sam ja lud. "Nisi", rekla je. Dotaknula me
svojom toplom rukom, toplom kao štednjak. "Ah!" viknuo sam jer sam se
opekao. "Oprosti", promrmljala je.
Kad sam te noći otišao spavati, uhvatio sam se kako razmišljam o
Edwardi, o kulenu, Max factoru, o zubima i štednjaku. Otvorio sam
kuharicu i... kojeg li iznenađenja.... vidio Edwardu kako pozira pored
kulena.
Zaspao sam u strahu, a sanjao sam špek.

srijeda , 24.06.2009.

Komentiraj { 16 } - #

Mama mi je poklonila citroen. Žalio sam se da su mercedesi više in, ali mi nije popustila. Nekada mi stvarno ide na živce.
Kad sam se dovezao pred školu, svi su imali mercedese. Koja noćna mora!
Uputio sam se kroz školski hodnik, kada me neka školska novinarka zaustavila i zamolila me da joj poziram. Napravila je desetak prekrasnih fotografija MENE.
Krenuo sam do učionice likovnog. Učitelj me smjestio pored jedne cure. Sjedio sam odmičući se od nje jer je smrdila po kulenu. Prvi zadatak je bio naslikati onoga pored koga sjediš. "Hej, pa nisam tako debeo! Ohladi malo!" viknuo sam."Oprosti", rekla je dubokim glasom kao u muškarca. "Usput, ja sam Bello. Slobodno me zovi Labello", rekao sam na što me pogledala svojim tamnim očima. Napokon se nasmijala, a zubi su joj bili blještavo bijeli. "A ja sam Edwarda Kulen", opet začuh njen duboki glas.
Nakon dugih 45 min zvonilo je. Krenuo sam prema blagavaoni. Uf! Stolice su uprljane tračcima prašine. Izvadio sam svoj rupčić i položio ga na stolicu kako ne bih uprljao svoju trendi odjeću. Kakve li slučajnosti! Edwarda je sjela nasuprot mene s punim pladnjom svakolike hrane. "Zar ćeš sve to sama uspjeti pojesti?" upitao sam. "Da, naravno!" Kesila se pokazujući svoje zube, ali ne više one blještavo bijele, nego zeleno-žute! Fuj! Zadnji put smo se vidjeli na satu prije 5 minuta i evo nje! Kako se nekomu može promjeniti boja zubi sa blještavo bijelih na zeleno-žute u samo 5 minuta?! No dobro. Digao sam se sa stolice i otišao sam po svoj pladanj hrane. Kad sam se vratio za stol, Edwarde više nije bilo, a na njenom su pladnju ostale samo mrvice.
Pomalo šokiran sam se vratio na nastavu.





Zagrizao sam taj sočan sendvič punjen šunkom i krastavcima, preliven majonezom. Ah, kako je to dobar okus. Kaže se da je plemenito položiti život za onoga koga voliš. Sve mi se čini da bih ja položio život za taj sendvič.
Živim u malom kišnom gradiću Norks. Volim tu vlagu, kišu i tuču. Moja maćeha Matilda tjera me mojoj pravoj majci Sari. Nažalost, ona živi u vrućem odurnom gradu čije ime nisam zapamio. Ondje ću morati izdržati svoju napornu majku. Ja sam plavokosi tamnoputi 17-godišnjak. Zovem se Bello, no možetr me zvati Labello. Kad smo već kod labella, najviše volim klasični.
Otac me pozvao: "Bello, ubrzo ti kreće autobus. Jesi li siguran da želiš otići?"
"Naravno", viknuo sam.
Moj otac Albert prilično neobično izgleda s obzirom da ima 50 godina i farba se u riđu boju, ali je prilično dobroćudan. Mislim da je netrendi njegova boja kose...onak...sad je in boja patliđana...njami...
Oprostio sam se od oca i maćehe, krenuo sam na put prema majci. U auobusu je bilo zagušljivo, smrdljivo i ogavno, ali sam se priviknuo. ubrzo sam stigao. Dočekala me majka. Smrdjela je kao autobus. Nije mi se svidjelo što ću sutra krenuti u školu. Čujem da tamo svi furaju netrendi odjeću. Onak...ddd...to je totalno out...
Šteta, jer sam ja totalno trendi. Krećem sutra pa sam si spremio odjeću. Jedva čekam da zablistam u punom sjaju u tom školskom hodniku.