<![CDATA[<body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="//connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script>]]>
3.Poglavlje
3.poglavlje
Sljedeći dan u školi bio je ok. Stajao sam kraj svojeg citroena i
pjevušio pjesmice s glazbenoga. Edwarda je stajala skroz na drugoj
strani i pričala je s drugima. Kad najednom paf! Edwarda je zaustavila
jureći mercedes svojom trepavicom. Bio sam šokiran. Kako je netko u
stanju zaustaviti jureći automobil trepavicom! I to automobil koji je
jurio prema MENIi! Kako ga je uspjela zaustaviti ako je bila na drugoj
strani! Oh! Moje mi trendi odjeće! Bio bih smrskan autekom da ga nije
zaustavila. "Kako si to uspjela???" uzbuđeno sam upitao. "Koristim
Maxfactor. Šminku poznatih svjetskih šminkera" rekla je i otišla.
Bio sam šokiran dulje vrijeme.
Opet sljedeći dan u školi bio je suppp. Krenuo sam školskim hodnikom
prateći Edwardu. U zadnje vrijeme kao da me izbjegava. Primjetila me.
"Uhodiš li me?" upitala je. "Ne, nego samo hodam". Primjetio sam da je
imala smečkaste zube na što mi nije bilo sve jedno. Na stolu su bile
šljive. Pokušao sam uzeti šljivu na što mi je ispala iz ruke. "Uh!
Luckasti ja!" Nekim čudom Edwarda je reagirala brzo i nogom uspjela
otpuknuti šljivu da ne padne na pod ali se šljiva raspuknula i
poprskala je Edwardu i mene. "Uf imam osip! Miči ostatkeao šljive s
mene!" vikala je dubokim glasom. Gadljivo sam joj pomogao skinuti
rasprsnutu šljivu. "Vidi me! Dobila sam osip!" lice joj je bilo
crveno. Podsječalo me na crvenu papriku, a ja najviše volim crvenu
papriku. Pogotovo punjenu crvenu papriku. "Hvala, spasio si me od
gušenja!" rekla je. Da da... počela se gušiti.
Jadnica..
Nekoliko dana kasnije Edwarda se nije pojavljivala u školi zbog osipa.
I eto nje za par dana. Uzviknuo sam glasno: "Edwardo, kako si mi
nedostajala!" Zagrlio sam je.
"Au, pecka me", rekla je svojim dubokim glasom. "Još uvijek imam
pomalo osip", rekla je. Edwarda je imala ružičasti ten i crvenu kosu.
Bila je malo bucmasta, pa sam ja bio trostruko manji od nje. Podsjećao
sam na čačkalicu.
"Podsjećaš me na čačkalicu", reče. Pitao sam se kako zna što
mislim.
"Da, znam. A ti mene na ... kulen. Čak mirišiš kao kulen."
"Ah da. Zato se i zovem Edwarda Kulen", rekla je pomalo tužnim, ali
još uvijek dubokim glasom.
Zapiljio sam joj se u zube. Bili su sivo-ljubičasti.
"Kako postižeš da ti zubi mjenjaju boju?"
"Mjenjaju boju?" Progunđa glasom medvjeda. "Mora da ti se to učinilo."
"Ah valjda", rekoh.
Nakon škole donio sam odluku-skuhat ću meso sa patlidžanom. Ja volim
eksperimentirati. Otišao sam do knjižnice da bih posudio kuharicu.
Baš sam izašao iz knjižnice, kada je Edwarda izašla iz svog
Mercedesa, podigla me svojom kobasa-rukom i stavila me u svoj Mercedes.
"Što ti je došlo?" upitao sam ju.
"Neki frikovi su bili u blizini i htjeli su ti ukrasti tu knjigu. Ja
to nisam mogla dopustiti", rekla je muškasto.
Ja sam je pogledao i pomislio da je luda. "Nisam luda!" Nakon ovoga
počeo sam se pitati da li sam ja lud. "Nisi", rekla je. Dotaknula me
svojom toplom rukom, toplom kao štednjak. "Ah!" viknuo sam jer sam se
opekao. "Oprosti", promrmljala je.
Kad sam te noći otišao spavati, uhvatio sam se kako razmišljam o
Edwardi, o kulenu, Max factoru, o zubima i štednjaku. Otvorio sam
kuharicu i... kojeg li iznenađenja.... vidio Edwardu kako pozira pored
kulena.
Zaspao sam u strahu, a sanjao sam špek.
srijeda , 24.06.2009.
