2. poglavlje- Susret - Edwarda i Bello

2. poglavlje- Susret

Mama mi je poklonila citroen. Žalio sam se da su mercedesi više in, ali mi nije popustila. Nekada mi stvarno ide na živce.
Kad sam se dovezao pred školu, svi su imali mercedese. Koja noćna mora!
Uputio sam se kroz školski hodnik, kada me neka školska novinarka zaustavila i zamolila me da joj poziram. Napravila je desetak prekrasnih fotografija MENE.
Krenuo sam do učionice likovnog. Učitelj me smjestio pored jedne cure. Sjedio sam odmičući se od nje jer je smrdila po kulenu. Prvi zadatak je bio naslikati onoga pored koga sjediš. "Hej, pa nisam tako debeo! Ohladi malo!" viknuo sam."Oprosti", rekla je dubokim glasom kao u muškarca. "Usput, ja sam Bello. Slobodno me zovi Labello", rekao sam na što me pogledala svojim tamnim očima. Napokon se nasmijala, a zubi su joj bili blještavo bijeli. "A ja sam Edwarda Kulen", opet začuh njen duboki glas.
Nakon dugih 45 min zvonilo je. Krenuo sam prema blagavaoni. Uf! Stolice su uprljane tračcima prašine. Izvadio sam svoj rupčić i položio ga na stolicu kako ne bih uprljao svoju trendi odjeću. Kakve li slučajnosti! Edwarda je sjela nasuprot mene s punim pladnjom svakolike hrane. "Zar ćeš sve to sama uspjeti pojesti?" upitao sam. "Da, naravno!" Kesila se pokazujući svoje zube, ali ne više one blještavo bijele, nego zeleno-žute! Fuj! Zadnji put smo se vidjeli na satu prije 5 minuta i evo nje! Kako se nekomu može promjeniti boja zubi sa blještavo bijelih na zeleno-žute u samo 5 minuta?! No dobro. Digao sam se sa stolice i otišao sam po svoj pladanj hrane. Kad sam se vratio za stol, Edwarde više nije bilo, a na njenom su pladnju ostale samo mrvice.
Pomalo šokiran sam se vratio na nastavu.

petak , 19.06.2009.

Komentiraj { 49 } - #

<< Arhiva >>