fotografije
|
pronašla sam ih. nenadano. i ne znam reći da li je to dobro ili nije. u njima moje oko vidi iste one slike koje je vidjelo prvim pogledom, godinama prije. srce vidi drugačije. još ljepše. još mekše. ... jednom davno čuvala sam ih u sebi. njihov oblik spremila sam u malu crnu kutiju, u memoriju njenog nevidljivog diska. kutija je pala. od tada disk više ništa ne pamti. njegova sadašnjost prazan je i sasvim bezbojan trenutak. jednom davno poželjela sam ih obrisati. iz te iste memorije, kao što sam obrisala i sve riječi. činilo mi se da je dovoljno da ih imam spremljene tamo negdje iza zjenica, iza svih misli. da im se ne vraćam dok i najkraći pogled boli. pa ipak nisam. a onda su nestale, u jednom kratkom trenu. i boljelo me još više. i nisam se mogla sjetiti da sam ih u nekom međuvremenu kopirala na vidljivi disk. pospremila u ladicu i tamo zaboravila. sada ih opet imam. one unutar i one izvan mene. tebe nemam. to je jedina razlika. ... ponekad bih voljela da se i unutrašnjost može obrisati. gumicom, krpom, tipkom delete, baš onako kako se briše vidljivo i vanjsko. mada znam da sve što je ikada bilo, ostavi neizbrisiv odjek. kopiju u svemirskoj memoriji. koja traje, bez obzira na nas. |
još je sve prekriveno plahtama
|
i čini se da vrijeme nema značenja. riječ kojom bi se opisala prolaznost nije izmišljena. / hej ponosna, davno si bila dostojna bola..prolazno je sve / crtam prstima po prašini. iza mojih leđa pomiču se zavjese. ovdje nema boja. zamišljam crne kazaljke. i nekako je dobro znati da se sve uvijek može ispuniti školjkama. žmirim. ........................................................................ sanjala sam te, ne tako davno. ostalo je sjećanje kao svježi miris jorgovana u postelji, pod plavim nebom. jednom ću poželjeti da sve izblijedi. unutar spirale bit će samo zvuk. pa onda spasonosno ništa. sanjala sam te. kosu, usne, oči. dok si pričala, ja sam te sivom tintom utkala u papir. ustvari; bila je srebrna. sreća je vrlo osobit pojam. ...................................................................... nema te više niti na jednoj fotografiji. u onim tvojim, mojim - jedan grad. kuće i prozori. kamen. boje. može li srce kucati brže? može li toplo meso ugrijati zidove? htjela sam ti reći / smješiš se ... / da moram krenuti / okrenuti se svemu unutrašnjem / ispod plahti je knjiga, jedno slovo, prejaki zagrljaj / i neću nikada stati / ... dok te ljubim |
s kraja početka
|
vratila sam se. tu je bilo najljepše. i najteže. između je bjelina. ---------------------- stoji ispred mene par trenutaka promatrajući me. / lijepa si / i dalje me promatra. onako kako se prvi put vidi detalj na poznatoj fotografiji. činjenično. sasvim svjesno. i dalje stoji. kažem hvala. smijem se. ---------------------- ljiljani u vazi. miris ispunja sobu, nosnice, mene. režem im stabljike i mijenjam vodu. kasnije me boli glava. --------------------- bjelina odjekuje i dalje se smijem. |