još je sve prekriveno plahtama
|
i čini se da vrijeme nema značenja. riječ kojom bi se opisala prolaznost nije izmišljena. / hej ponosna, davno si bila dostojna bola..prolazno je sve / crtam prstima po prašini. iza mojih leđa pomiču se zavjese. ovdje nema boja. zamišljam crne kazaljke. i nekako je dobro znati da se sve uvijek može ispuniti školjkama. žmirim. ........................................................................ sanjala sam te, ne tako davno. ostalo je sjećanje kao svježi miris jorgovana u postelji, pod plavim nebom. jednom ću poželjeti da sve izblijedi. unutar spirale bit će samo zvuk. pa onda spasonosno ništa. sanjala sam te. kosu, usne, oči. dok si pričala, ja sam te sivom tintom utkala u papir. ustvari; bila je srebrna. sreća je vrlo osobit pojam. ...................................................................... nema te više niti na jednoj fotografiji. u onim tvojim, mojim - jedan grad. kuće i prozori. kamen. boje. može li srce kucati brže? može li toplo meso ugrijati zidove? htjela sam ti reći / smješiš se ... / da moram krenuti / okrenuti se svemu unutrašnjem / ispod plahti je knjiga, jedno slovo, prejaki zagrljaj / i neću nikada stati / ... dok te ljubim |