POCEPANI DZEP
20.04.2006., četvrtak
Ne vjeruj u moje stihove i rime
"Ne vjeruj u moje stihove i rime
kad ti kažu, draga, da te silno volim, u trenutku svakom da se za te molim i da ti u stabla urezujem ime. Ne vjeruj! No kasno, kad se mjesec javi i pokrije srmom vrh modrijeh krša, tamo gdje u grmu proljeće ljeprša i gde slatko spava naš jorgovan plavi Dođi! Čekaću te! U časima tijem kad na moje grudi priljubiš se čvrće, osjetiš li draga da mi tijelo dršće i da silno gorim ognjevima svijem. Tada vjeruj meni i ne pitaj više! Jer prava ljubav za riječi ne zna ona samo plamti, silna, neoprezna, Niti mari, draga, da stihove piše!" Aleksa Šantić |
