"Ne vjeruj u moje stihove i rime
kad ti kažu, draga, da te silno volim,
u trenutku svakom da se za te molim
i da ti u stabla urezujem ime.
Ne vjeruj! No kasno, kad se mjesec javi
i pokrije srmom vrh modrijeh krša,
tamo gdje u grmu proljeće ljeprša
i gde slatko spava naš jorgovan plavi
Dođi! Čekaću te! U časima tijem
kad na moje grudi priljubiš se čvrće,
osjetiš li draga da mi tijelo dršće
i da silno gorim ognjevima svijem.
Tada vjeruj meni i ne pitaj više!
Jer prava ljubav za riječi ne zna
ona samo plamti, silna, neoprezna,
Niti mari, draga, da stihove piše!"
Aleksa Šantić
Post je objavljen 20.04.2006. u 13:21 sati.