|
Prijateljstvo je idealni odnos između čovjeka i Boga, između čovjeka i čovjeka, ozračje nutarnje otvorenosti u kojoj se Bog i čovjek; čovjek i čovjek, najlakše prepoznaju kao bliski.
Prijateljstvo je afinitet dviju osoba, sposobnost da svoje radosti i žalosti, brige i zadovoljstva, uspjehe i neuspjehe rado dijelimo s drugima. Sposobnost da uđemo u život drugoga, da hodamo s drugim na životnom putu. Otvorena vrata svoga doma pred otvorenim vratima doma svoga bližnjega. Suživot osoba. Obogaćivanje drugih života i obogaćivanje svoga života životima drugih. Otvorena vrata u svijet izvan osobnog svijeta. Otvorena vrata prema našem najboljem "Prijatelju" koji je "dao svoj život za nas svoje prijatelje"(Iv 15, 13).
"Vrijednost čovjeka kao čovjeka nadilazi odnos poslodavac - radnik, učitelj - učenik, muškarac - žena. Prije nego li netko u prijateljstvu otkrije drugoga i sebe kao bogata ili siromašna, muškarca ili ženu, učitelja ili učenika, otkriva sebe i drugoga kao čovjeka. Čovjek svjestan svoga bogatstva i svoga siromaštva postaje u prijateljstvu svjestan da mora davati što ima i primati ono što nema..." (Ignace Lepp "Psihologija prijateljstva", str. 136).
Iv 15, 12-16: «Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam. Više vas ne zovem slugama... vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga. Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime.»
Isus želi da između njega i mene bude prijateljska otvorenost. Sa svoje strane učinio je najviše što se može učiniti: dao je svoj život za mene svoga prijatelja. Ali doživjeti njegovo prijateljstvo prema meni mogu samo ako sam mu sličan. Samo ljubav otkriva ljubav. Samo prijateljski stav otkriva prijatelja. Doživjeti Isusa kao prijatelja, ući u njegov svijet mogu ako djelujem, ako činim što On hoće. «Svoj svijet» opisuje riječima: «priopćih vam sve što sam čuo od Oca svoga», dao nam je ono što je najljepše, najbolje, božanski dobro, što mu je najdublje u Srcu: odnos prema Ocu.
Yves Raguin u knjizi "L’esprit sur le monde" («Duh nad svijetom»)govori o izvorima, o srcu svih prijateljskih odnosa: Otac i Sin uronjeni u svoju ljubav, u svoga Duha! Tim Duhom Bog želi zagrliti cijeli svijet, svako ljudsko biće.
Poslanje Crkve, svakoga od nas jest da stalno živimo u Duhu, u otvorenosti Bogu i ljudima, u prijateljstvu, da bismo tako Božji život nosili u sebi i poklanjali drugima, kao što je Isus Očev život poklonio nama. Isus to želi: "Kao što je Otac mene poslao i ja šaljem vas!" (Iv 20,21). Bog je zbog prijateljevanja s ljudima predložio Izabranom narodu Savez. Bog je kroz Isusa Prijatelja sklopio Novi, Vječni Savez sa svim ljudima. Bog želi po meni, po mom prijateljstvu povezati svijet sa Sobom.
No naš Prijatelj nije bio prihvaćen: "K svojima dođe, i njegovi ga ne primiše! (Iv 1,10-11). To je razlog zašto na svijetu tolika osamljenost, osjećaj napuštenosti, izgubljenosti. «A onima koji ga primiše dade moć da postanu djeca Božja; onima koji su rođeni od Boga" (Iv 1, 10-13). Biti dijete Božje - znači biti prijatelj s Bogom i ljudima.
Prijateljstvo između Isusa i mene plod je njegove inicijative: on je mene izabrao. Razlog: da naše prijateljstvo uroditi dobrim djelima, Božjim djelima.
Zbog čega se danas čovjek teško odlučuje za prijateljstvo? Ako kao dijete nije bio prihvaćen pa nosi rane, ako je psihički labilan. Ako ne prihvaća samog sebe, ako ne prihvaća druge, ako se ne izdigne iznad sebičnog mentaliteta u kome živi, ako se ne odluči za nesebičnu ljubav, ako želi sam sebi biti središte...
Isuse, prijatelju! Uvedi me u prijateljstvo sa sobom i ljudima!
|