Crni anđeo čuvar

nedjelja, 28.09.2025.

Ne znam jesu li uzrok komarci-krvopije
Koji se legu u ustajaloj vodi pokojnikovog čamca za spašavanje i
Akvariju za ribe što skupljajući kišu u godinama potopa
Postao je prava zelena močvara - kvadar..
Ili je uzaludno i besmisleno plivanje za onima koji plivaju prema ajkulama* krivo
Jer plivači prema ajkulama
Ne traže pojas za spašavanje
Promjenu kursa
Predah, Mir
Nego što brži kraj
Maratonskog mora.
Ili je taj silan napor da se čovjek othrva plivati za plivačima Apokalipse i ulovi svoj smjer
Ruži vjetrova uprkos
Ili je nekakav položaj planeta
u odnosu na nas...
...kriv za košmare...

Na uzglavlju mi leži anđeo čuvar, crni, pokraj glave,
Vidim ga tek po buđenju i pomazim.
Kad osjetio je da je sve u redu, odlazi na vrata i traži van jedva čujnim (mi)jaukom.

Po horoskopu: prizemna

petak, 26.09.2025.

Neobično mi je kad 30+ ljudi potegnu pitanje horoskopskog znaka.
Kao temu za razgovor, za profiliranje sugovornika, smještanje drugih u okvire "zvjezdanih", astroloških kategorija.
Ali da, "prizemna" je prava riječ za mene, mogu se pomiriti u ovih svojih xy godina s tom činjenicom. Realna, realistična, prizemna... jer moram biti.
Sanjariti zapravo nije teško, i to sam itekako znala, i nije potrebno puno: mrvica mašte, zatvaranje jednog ili oba oka, pamtim-samo-sretne-dane shema, i konstrukcija jedne lijepe, iluzorne stvarnosti. Života u oblacima, u magli iluzije, u selektivnom prihvaćanju stvarnosti da bi se uopće...živjelo.
Kaže mi, ova koja mi je dala tu zvjezdanu karakteristiku prizemnosti, da joj se prijatelj ubio jako mlad, i to u trenutku kada je naslijedio ogromnu kuću. A nitko nije znao da je o takvim stvarima i razmišljao jer je na van bio - veseljak.
Klaunovi, kažem, su to: oni najprije uveseljavaju sebe, a potom i sve oko sebe, prikrivajući vješto vlastitu tugu. Ne podnose ni tuđu tugu jer duboko suosjećaju s tuđom, pa su zato i zabavljači drugih, možda sasvim usputno, a možda čak i namjerno.

Vjerojatno je...ne znam ... prizemno ću reći ... osjetio veliku odgovornost i osjetio se ... pretjerano samim u toj velikoj kućerini. Možda...
Ne znam detalje, pa eto, iz prizemnih okvira izmišljam okolnosti koje su dovele do tragedije. Davno je bilo, ali, jednako boli.
U drugom razgovoru dodajem sebi dvije godine, i mladom sugovorniku s mojom bojom očiju isto. Smijemo se. Kažem, pa jako smo ubrzano sazrijevali u proteklom periodu - zato.
Iznenađuje me razmišljanjima.
Ne palimo tv, ne treba nam.
Kažem mu, možda sam na tvu pogledala nekoliko dobrih filmova i to je to. Ne vezujem nikakve pozitivne uspomene, ikakve uspomebe zapravo, uz vrijeme provedeno uz ekran, gutač vremena, zapravo. Uz konzumaciju bilo čega što nam se "besplatno" servira za ubijanje dosade...
Ali se sjećam puno i intenzivno stvari koje smo skupa proživjeli.
Sjećam se kad si jeo travu. Trpao pijesak u usta. Naučio boje. Kad si proplivao...
Sjećam se kako si negodovao zbog načina proslave jednog svog rođendana.
Priča mi o proaktivnijem korištenju vremena. Priča mi o tom svom rođendanu i kako sada zna da je bio razmažen. Priča mi o društvenim mrežama i ljudima koji tamo ponekad jako dobro iskazuju svoja stajališta, ali kako to nisu stvarno oni. To su samo njihova stajališta.
Meni se zjenice šire, upijam, učim, volim... što sam nam dodala dvije godine više, svakome.
Prizemna, nisam pogriješila, zreliji smo, prizemniji, realniji.

Drobljenac

četvrtak, 25.09.2025.

Svašta čovjek nauči u životu, ukoliko je živ i ima kapacitet učenja.
I ukoliko ima sposobnost samorefleksije.
I ponešto zdravih granica prema drugima.

Evo... par definicija koje su zgodne za internet dilanje.

Prva:

Šef je osoba koja gleda kako nešto radiš, i onda on ti on glasno govori da to trebaš raditi tako i tako, odnosno baš tako kako radiš.

Mogu objasniti: on gleda i na glas definira radnju, učeći na tvom radu, istovremeno to izgovara naglas, tako da osratak kolektiva čuje kako je on šef koji pomaže i daje pametne upute, a čovjek samo uči gledajući, i uzima zasluge za dobro obavljen posao. Diže svoju vlastitu vrijednost, pred drugima.

Druga:

Uto ti, uto.

Kad ti kolega da primjedbu, a ti mu argumentiraš zašto je to izvedeno tako, a ne onako kako je ustaljeno. Jer eto, iskrsnuo je problem i potrebna je kolektivna prilagodba.

Kvraguc... ljudi su roboti, zombiji, mahom, sreća da postoji pokoja iznimka.

Danas se ona zove S.
Koja razumije.

I D., jer smo se nasmijale jedna drugoj, od srca.

Rad na sebi

subota, 20.09.2025.

Ne znam jeste li primjetili
-ja jesam-
Da ljudi sve više koriste frazu
"Rad na sebi"
U komunikaciji s drugima.

Ukoliko netko loše stoji sa zdravljem
Susjed, trgovac, će mu preporučiti da radi na sebi.
Netko nikako izbalansirati financije, poštar će mu, dostavljajući nekakvo
Rješenje o ovrsi
Šapnuti da treba raditi na sebi.
Zatim, jednom će poslodavac izjaviti da je najslabija karika i dati mu otkaz, jer čovjeku nije potreban rad, i naknada za rad nego mu je potreban - naravno - po preporuci brkatog šefa: rad na sebi.

Ja. Zamišljam. Skelu.
Koju današnji čovjek podiže oko sebe i
Zatim
Izlazi iz sebe da bi radio na sebi izvana, na svojoj vanjštini,
Potom, kad završi svoju vanjštinu, demontira skelu,
Unosi je skupa sa sobom u svoju nutrinu i tamo opet radi na sebi, sam, samo ovaj puta iznutra.

I kad se zgotovi, sam sebe, izvana i iznutra, taj radnik na sebi,
Spreman je za rad na drugima, i za savjetovanje drugih da naravno: rade na sebi,
valjda. :)