komentiraj (31) * ispiši * #
ka bossa nova
srijeda, 22.11.2023.kaa nova
ozdravila
bolilo, gorilo, probadalo, kašljala
udarilo mi po lijevom frontu, tjelesnom
popila sam par šaka tableta
(ne odjednom, naravno)
skoro ko Arsenovi roditelji zajedno
ima taj neki intervju na jutjubu, ne znam, potražite
gdje on govori o tome kako jedan pije zelene i crvene
a drugi plave i žute, kad nestane jednih jednome
ovaj popije par komada od drugoga
kao svejedno, samo da se kvota ispuni
tako sam i ja pila svekrvine voltarene i brufene
svoje klavocine
čajeva na litre i evo me
pomalo san bolje volje (tibief?)
pas mi je zatvorio knjigu prebačenu preko naslona kauča
to je bio zanimljiv trenutak mog bolovanja
knjiga je visjela preko naslona kauča
a on kad je gladan nije svoj
pa skače i udara prednjim šapama po vertikalnim površinama
ili po našim nogama
tražeći tako hranu
tako je naučio da reagiramo
i eto hvalim se da čitam knjigu
malo, da, čitam, napreskokce, pokoje slovce
nije bitno koju
ok, čitam Smoju
bio je na vrhu neke hrpe
pa sam ga uzela s reda, bez beda, dapače.
muž je jučer ispekao kruh i četiri pizze jednim udarcem
ne ženim ga, samo se(be) hvalim
ja ga sve naučila
a ne priznaje mi ni mrvu
kruh je odličan (kao i moj)
pizze su bolje od mojih
(zaboravio je dodati ulje u tijesto pa zaradio komplimente)
jučer sam mu rekla da mi je baš lijepo
bilo mu je drago
bila sam već puno bolje
on je mijesio hrpu tijesta, početnik
a ja, ležeći zamotana, govorim kako je lijepo kada ništa ne moram
a sve se nekako odvija samo od sebe
ok, ne baš samo, podmetnuo je on široka pleća i snažne ruke da tako bude,
kćer ga je nazvala haushusbandom
on je to preveo u "papučar"
bilo je smiješno i lijepo i toplo
ka da će brzo Badnja veče...
ka da ćemo, punoljetni, otplesati
na onu pjesmu koja mi stalno
iskače posvuda
naš osobni ples punoljetnosti veze...
Oprostite, malo sam se zanijela!
Oće to tako, ponekad.
komentiraj (14) * ispiši * #
komentiraj (21) * ispiši * #
Loca coca!
petak, 10.11.2023.
Zahvaljujući sveopćoj histeriji nastaloj zbog masovnog širenja određenih poruka koje su se prosječnom brzinom od 70 Mbps, znači gotovo trenutno, proširile Hrvatskom i završile u mobitelima maloljetnih i punoljetnih, mahom nepovjerljivih, ali šokiranih i preplašenih građana ove napaćene nam zemlje, a sve zbog ozbiljnih slučajeva navodnog trovanja određenim supstancama koji se u zadnjih nekoliko mjeseci povremeno događaju, imamo situaciju da napokon imamo promptnu reakciju institucija i odgovor da multinacionalna kompanija u ovom slučaju nije krivac. Ili, najvjerojatnije nije krivac. Brzinske analize su pokazale (izvještavaju nas hitro mediji) da se u sumnjivim bočicama nalazilo nešto drugo, a ne to što je bilo deklarirano na ambalaži. Dakle, odlično. Situacija je brzo rasvijetljena i ljaga s imena proizvođača gaziranih pića je brzinski skinuta, ne prijete im vjerojatno nikakve kazne, nikakve tužbe, štete ni odštete. Ali, tko je kriv? Ajmo, brzo, brzo! Prvi slučaj je bio u svibnju, prema nekim medijima čak i u ožujku, a još nitko nije "obješen", čak niti Pedro! Ne zna se što se događa, a kada se ne zna, javlja se panika, građani se pokušavaju samozaštititi širenjem "glasina"...
Nevjerojatno je kako hrvatske institucije ipak mogu brzo odreagirati ponekada, kada situacija to zahtijeva, kao na primjer tek sada!
Zašto se u početku, kod prvog slučaja nije promptno odreagiralo, zašto javnost nije upoznata da se uopće još tada odreagiralo, ako se uopće odreagiralo, jer moguće je da ovoga sada ne bi ni bilo.
Ovaj slučaj ipak ulijeva nadu da je država brza i efikasna i kada se radi i o zaštiti građana i o zaštiti ugleda i poslovanja moćnih kompanija, ali ne nužno tim redoslijedom.
Živjeli mi svi skupa! Dugo i sretno!
Long and prosper! S mjehurićima ili bez njih.
komentiraj (23) * ispiši * #
komentiraj (7) * ispiši * #
Na tromeđi
utorak, 07.11.2023.
Često se u zadnje vrijeme upitam što sam ja to Višim silama nečistima skrivila kad su mi u neposrednu blizinu donijele svu silu ogromnih građevinskih strojeva, mahom bagera, koji već godinama dižu asfalt, melju kamen na razne načine i rade kanale za kanalizaciju, mijenjaju vodovodne cijevi, zatrpavaju sve i opet kopaju taj novi asfalt da bi proveli struju do neke novo/kupo/prodane parcele.
Moguće je da je moja obitelj jednom i živjela mirnim životom, a onda smo se samo preko noći probudili usred gradilišta.
Trenutno odmaram uz zvuke pikamera, koji raskapa cestu prema moru, usput je srušena i jedna starija kuća, što znači da ćemo mjesecima još slušati kamione i ostale građevinske strojeve kako prevoze tone betona i ostalih materijala na gradilište nove zgrade.
Jednom kad ta kanalizacija bude gotova, pitam se tko će dobiti koncesiju na naše fekalije, inače sve ovo ne bi niti imalo smisla. Kapitalizam samo gleda gdje će zaraditi, ništa drugo njega ne zanima. Jedino ga može biti briga da ne dobijemo opstipaciju mi, i sve ostale nacije koje ovdje dokaze ljeti vršiti nuždu i kupati svoje guzice poslije u bazenima s pitkom vodom.
Treba riješiti infrastrukturu za one koje dolaze u velikom broju, a mi se trebamo strpiti. I tako godinama, desetljećima već...
Neko jutro iznosim smeće baciti u kantu i ispred dvorišta mi prolazi neka nepoznata gospođa sa štapovima za hodanje i ulovi mi pogled. Eye-contact. Pa joj kimnem na pozdrav kako ovdje još uvijek imamo taj atavistički običaj.
A gospođa hodačica samo okrene glavu i produži, a ja ostadoh kao posrana, da prostite, ali tako se u nas kaže. Koje i kakve su to sorte što dolaze, od koga bježe, to mi ne ide u glavu...
Možda su to neki hladni kiborzi sa sjevera, hodajući procjenitelji nekretnina, tojest onoga što smo arhaično nazivali domovima?
Odavno sam se se zarekla da takvima više neću kimati i opet mi se taj pozdrav otme.
Morat ću to nekako proraditi, uvježbati.
I-dont-see-U-look.
Ovo gore je moja fotografija mog psa (detalj).
On je puno bolja osoba od mene: laje na sve nepoznato, na sve što šeta, njuška, dolazi, odlazi i prolazi.
komentiraj (12) * ispiši * #