Limunnada

srijeda, 16.11.2022.

-Znaš, ja ću ove godine ipak ukrasiti limun lampicama, i ti nemaš o tome pravo glasa.
Uzdahnula sam, gledala ga dugo, i šutjela još duže.
Nas dvoje oko tih lampica svake godine vodimo pravi ekonomsko-političko-religijski rat. Ne pretjerujem uopće ;).
Kupio je odavno ne znam koliko metara tih ledica koje bi trebale doprinijeti božićnom ugođaju u našem dvor(c)u, a meni je to sve skupa pomalo djetinjasto i kičasto. Priznajem, bude to na trenutak lijepo i efektno, ali to svjetlucavo oduzimanje daha kod mene traje svega nekoliko trenutaka i - gotovo. Svjetla žmirkaju, titraju, svjetlucaju u nekom svom ritmu koji me više ne dodiruje. Mislim, na stranu sva ta simbolika svjetla i ti specijalni efekti i prigode, meni je sasvim dovoljno da na tom stablu, koje smo zajedno posadili, a koje sam mu kupila za jedan rođendan davno - meni je dovoljno da na njemu ima plodova i mirisnih cvjetova, često u isto vrijeme. Dovoljno mi je da naslonim nos na te mirisne pupoljke i da upijem jedan od najljepših mirisa koji poznajem. Dovoljno mi je da je živo i da rađa, i da smo još uvijek tu svi skupa, prekrasno mi je takvo kakvo je, bez te dodatne elektrifikacije, bez tih kerefeka, kako ja to volim reći. Zapravo, to stabalce je toliko lijepo, mirisno i ukrašeno, da mu nikakvi dodaci ne trebaju. Izgleda mi tada umjetno i bespotrebno napirlitano.
Draže mi je kad ga pred jaku buru omotava mrežama, da ga spasi od mraza i posolice, nego kad mu pred Božić padne na pamet da ga uresi baš kao svaki susjed.
E, pa kako sad to pomiriti, mislim taj brak, mrak i svjetla?
Pa lijepo, ja ću ipak biti sretna jer je sretan on, koji pamti taj efekt svjetlucanja još iz djetinjstva, i priziva ondašnju sreću i bezbrižnost; ja ću biti sretna jer su dječaci i djevojčice oko mene, ali neću sebi odreći pravo da budem Grinch (who the fuck is Grinch?) koji će u svitanje čupati kabel iz utičnice i dopuštati limunu da bude kao i prvo: Obično, jadno, malo drvo.. Onda ću brati limune, dugo ih mirisati, ribati koricu, i praviti fritule.
On će navečer ukopčati kabel, a ja ću se smijati i napokon mu reći: Koje si ti dijete!
Ako bude mudar, odgovorit će: Tvoje!