Mrak

Obožavam se šetati noću i gledati kroz otkrivene prozore hotela ljude kako se svlače, jebu ili možda samo stoje razodjeveni sred sobe i dive se svojem tijelu.
Svaku se večer šečem po mraku i prolazim kraj velikog hotela. Sada je pun, u ovo doba godine uvijek je, i prepun je ljudi koji su došli ovdje slaviti novu godinu. Svakog puta kada prođem ispred njega nagradi me pogled na neko nago žensko, ili muško tijelo. Muškarci me ostavljaju indiferentna, ali žene ne. Obožavam to raditi. Kada pogledom uhvatim nekog da se tako svlači, obavezno stanem, sakrijem se u mrak i promatram te nabrekle dojke, neobrijane stidne dlake i ispupčene stražnjice. Sviđa mi se to. Obožavam nenadanu erotiku i uzbuđujeme me mogućnost da me netko otkrije. Naravno ne pentram se po zidovima, niti zvjeram ljudima u sobu direktno sa njihova prozora niti ne upotrebljavam neko sredstvo za poboljšanje vizualizacije. Stojim na ulici , na nekih stotinjak metara udaljenosti i gledam. I uživam u tome.
Mislim da sam izgubio dio sebe od kada sam se zaljubio u Crvenokosu. Više toliko ne pišem, ne istražujem samog sebe niti se ne analiziram toliko puno. Držim stvari u sebi, i ne iznosim ih na otvoreno. Toliko stvari o meni ostaje neizrečeno, imam toliko misli koje umjesto da ih stavim na papir , ja ih podijelim s njom i ona ih ne shvati, niti iz ne cijeni niti ih zapamti, i tako ih izgubim za sva vremena.
Prestao sam kontaktirati sa ljudima. Nemam pojma kada sam se zadnji put čuo sa Princezom od Žada, ne znam da li je uopće živa, da li je završila u nekoj instituciji opet i kako joj napreduje ljubavni život. Moj je stao, i ostao blokiran u trenutku. Nestajem u ljubavi, i mislim da mi se to možda i ne sviđa. Crvena je postala dio mog života, ali ne smije postati cijeli moj život. A, to polagano postaje . Moram imati dio za sebe, ne smijem se cijeli dati njoj. Trebam se potruditi da ju malo odmaknem od sebe ili ću biti nesretan s njom kao i sa Danielom, a to nitko ne želi, ponajmanje ja.
Daniela mi se je jučer javila. Poslala mi je poruku u kojoj me obavješćuje da ima kozice, i da, budući da joj je dosadno , obavješćuje i mene kada je to javila i svima u svojoj okolice. Nisam joj ništa odgovorio. Previše je zlobna. Ako me misli gurati u koš sa svima, i kada se javlja eto cjelokupnom poznanstvu i mene omalovažava onda joj se i ne želim javljati više. Rekla je da će me zauvijek voljeti. Sada vidim da kod nje zauvijek traje nekoliko mjeseci. Kako tipično ljudski. Dobro sam naučio da nikome ne treba vjerovati, i da me na kraju svi napuste i povrijede ili izdaju. I ne to, u onom djetinjstvom aspektu koji toliko prevladava u emocionalno rastresenim adolescentima, već u onom ozbiljno, bjelosvjetskom smislu gdje partner uzme drugome novac, stan, djecu, prenese mu neku jebenu bolest, ševi se sa drugim u njegovom krevetu i onda sve napravi da ovaj drugi bude kriv za to. Ne smijem nikome vjerovati u potpunosti, svi na kraju gledaju svoje interese.
Npr. Crvenokosa je dobila ponudu za posao za koju bi se trebala preseliti u Zadar ili u Osijek. To, mi naravno nije rekla, već sam ja do nedavno mislio da će ona morati samo par puta tjedno putovati gore i da će zadržati svoj stari posao. Rekla mi je to dok smo bili sa prijateljima na kavi, pred njima, tako da je ne bi pizdio. Do malo prije sam mislio da se neću morati seliti, i da ako to budemo radili da ćemo se zajedno dogovoriti, a sada mogu ili otići s njom na kraj jebene Hrvatske ili prekinuti. Jer ona ide.
Naravno, stvari ne završavaju tu. Ja nemam nikakve volje i želje završiti faks. Rekao sam joj to. Ona je visoko obrazovana, sada dobiva magisterij i kreće na doktorat. Rekla mi je da je uvijek hodala sa visoko obrazovanim likovima, i da ako lik nije imao faks završen da ga nije fermala niti pet posto i da joj je najviše godilo kada je hodala sa doktorom zanosti. Ali, rekla mi je da joj to ne smeta kod mene. Lagala mi je. Nahuškala je mojeg najboljeg frenda da me ide ispitivati za faks i da me natjera da ga završim, kao njega ću slušati. To me je naljutilo. Rekao sam mu isto ono što sam rekao Crvenokosoj. Istinu. Ne želim to, i ne želim da me se tjera. Idem na ispite svojom brzinom, i dajem ih kako se meni sviđa , a ne kako si je netko to odredio. Kada sam bio na FOI završio sam dva tjedna u bolnici zbog alergijskog napada kojeg sam dobio zbog užasnog napada panike i stresa. Zabadali su mi injekcije da mi to prođe, i kljukali me svakakvim tableta. Svaki put kada je došlo vrijeme ispita, urtikarije bi mi preplavile cijelo tijelo, svrbjele bi me, bile bi jako velike i bilo bi mi zlo. Gušio bi se , i sve bi me boljelo iznutra. Uzimao bi lijekove za alergiju koji su skomirani sami po sebi, a ja patim od skoro svih mogućih nuspojava na njima. Ne želim si to više, ne želim da me netko tjera na to, da mi netko radi presing. Cijelu su me osnovnu školu tukli i derali se na mene ako ne bi imao samo najbolje ocijene, isto i tijekom srednje. Nisam imao socijalni život niti prijatelje, sve dok nisam otišao na faks. Bio sam debel od ne kretanja, i omražen od sviju. Mrzim to razdoblje svojeg života. Škola, škola, škola, samo mi je to bilo, i sve ostalo je odlazilo kvragu. Vidim sada srednjoškolce, oni imaju od života stvari koje ja nikad nisam imao. Ostao sam zakinut. Bio sam među najboljima na svojoj generaciji, i upisao sam faks dvadeset i pet na listi. Ali, što mi je to dalo? Ništa. Ništa nisam postigao s time, ništa nisam dobio. Posao kojeg radim sam naučio raditi sa svojih dvaneast godina kada sam po prvi put sjeo kod starog u ured. Svoje računalne vještine sam stekao sam, kao i znanje jezika. Želim se baviti pisanjem i za to mi ne trebaju škole. Nitko pisca ne traži rezime i diplomu kada on predaje rukopis. Od njega samo traže da je rukopis dobar. Ali, naravno kada sam želio otići studirati književnost to mi nisu dali. Rekli su mi da ju neću nikada završiti jer, ja eto nemam pojma Hrvatsku gramatiku i zašto bi se ja onda zajebavao s time. I , od čega bi živo nakon završetka tog faksa. Nitko ne zapošljava ljude sa završenom književnosti. Što naravno nije istina, jer sam preko Crvenokose upoznao dosta ljudi koji imaju taj faks završen i rade dobro plaćene poslove, i to samo pokazuje kako moji nisu bili u pravu, da su govorili iz guzice i da su mi pomogli da samog sebe sjebem. Što mi je naravno specijalnost.