Maglica

Gledam art film.
Hladne se boje preljevaju preko ekrana
tjerajući me na hladan san
u kojem zamišljam tihe pipke umjetnosti
kako se protežu ka stvaranju umjetničkog dijela u trenutku
tihog, mokrog beskraja izgubljenog
u maglicama moje sudbine
iz kojih izvire ekspanzija orgazmičkog vrhunca
kurve s kojom trenutačno spavam
i spaja se u , trenutku, sa mojim stvaralaštvom, stvarajući mjesto gdje
trebam biti – za sada.