<	studeni, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Moje misli prebačene u digitalni oblik

Cool lista

Luda krava - muke po svekrvi
On/off lutkica
A. the nezasitna
The last broadcast
Playera
Trillian
Yovi
Confetteria-skorz cool cura
Bosonoga
Sonjecka
Ksenche
Trigona
Blindcolor- genijalne fotke
Rudarka
Walking with satie
Baka
Mala Pametna
Teuta
Penellope od Gospodara
Almost poznata
Lu-lu
Angelina
U carstvu melankonije
Zabranjeno voce
Zlatna
Jups mrzi Zjupsa
Ambasadorica lose volje
EBP
Duplerica
Daniela
Daniela 2
Sitna, ali dinamitna
Roxy Fuck
Berlinerica
Regina Elena
Lucija
Smartblond007
RPG blog
Moody Rubia
Slave
Kucanica u Japanu
Nezasitna 13
Keller
Regina Elena
Imaginary
TM - oraspolozitelj trenutka
Anspik
Horror
Frogbros
Kristalni beskraj

Hit Counter

online

Kontakt informacije

Godine starosti: 29
Spol: M
Lokacija: Istra
E-mail: dustwarrior@gmail.com

četvrtak, 16.11.2006.

--------- Povraćao sam jučer. Previše sam pojeo za ručak. Previše i prekasno. Nisam to više mogao podnijeti. Krenuo sam se šetati, ali ni to nije pomoglo. Nakon pola sata koračanja još uvijek sam imao ručak u grlu. Sjeo sam se na obalu. Pod nogama sam imao pijesak. Gledao sam u pučinu i pokušao uživati u svojoj okolini. Bilo mi je vruče i bilo mi je muka. Previše sam jeo. Prekasno sam to shvatio. Nisam to smjeo napraviti. Nagnuo sam na koljena i stavio prst u ruke. Povraćao sam. Bilo mi je odvratno. U ustima sam osjećao kiselinu i komadiće hrane. Trebalo mi je tri pokušaja da dobijem ono što sam želio. Isprva sam dobio sam sok od kruške kojeg sam netom bio popio. Mislio sam da je to to. Da će to biti dovoljno. Ali , nije. Nakon nekoliko dugih trenutaka nabio sam si prst ponovno u usta. Duboko u grlo. I držao sam ga. Ispovraćao sam se opet. Ali, nisam se sav prepsutio tome. Suze su mi navrle na lice, i kiselina mi je opekla usta , ali samo malo mi je izašlo. Očistio sam ruke o kamen na kojem sam sjedio. Kraj mene su se neki ljudi zabavljali. Dovezli su auto na plaži i imali zabavu. Još uvijek sam imao hranu u grlu. Gušila me je , smetala mi je. Trebao sam ju izbaciti van. Nabio sam si prst još jednom unutra. I držao sam ga dokle god se nisam ispovraćao kako treba. Krenulo je samo. I nije stajalo. Izbacivao sam ostatke hrane iz sebe. Pod mojim nogama , na pijesku , se formirala kašasta piramida. Smrdjela je , ali to me u tom trenutku nije smetalo. Mlaz za mlazom je curo iz mene. Bilo mi je odvratno svakog trenutka. Kada sam završio, pokrio sam rigotinu pijeskom. Ustao sam i otišao se dalje šetati. Šetao sam se sve dok mi u glavi nije zavrtjelo. Išao sam više i dalje nego li uobičajeno. Opustio sam se. Izgubio sam kontrolu nad sobom. Ne smijem si više dozvoliti da toliko jedem. Hrana nije dobra za mene. Sa svakim obrokom u kojem uživam , zabijam si jebeni čavao u lijes. Mrzim hranu, mrzim jesti, mrzim ovo što mi radi – ovo što si sam radim.