Klara - kuća lutaka

Klara je uzela ključeve u ruke. Zaključala je vrata od stana i odahnula. Iznutra se nije čulo ništa. Mora da je već zaspao. Nije mu dugo trebalo. Ili je pao u nesvijest, ili se je ugušio u svojoj rigotini. Klara nije znala što bi joj od toga bilo draže.
Došao je doma s posla pijan, kao i obično. Ručak mu nije valjao. Bacio je tanjur na pod i natjerao ju da ga počisti. Šutke je krenula po krpu i metlu. To mu se očito nije svidjelo. Udario ju je posred lica. Pala je na pod. Koljena su joj utonula u ostatke njegova obroka.
Naslonila je glavu na ulazna vrata od kuće.
Lice ju je boljelo. Nadala se da joj plavica neće nastati. Nije mogla stalno lagati na poslu. Ljudi su već sumnjali.
Začula je iza sebe vrata kako se otključavaju. Susjed je izlazio van. Nije željela da ju ovdje vidi, ovakvu. Krenula je niz hodnik. Pognula je glavu i sjetila se kako je rukom kupila hranu s poda i bacala ju kantu. Morala je puzati do nje jer bi ju Marko svaki put odgurnuo na pod kada bi se pokušala ustati. Nije joj dao niti da dovuče kantu blizu.
Počela je plakati. Došla je do lifta i pristignula puce i stala čekati. Hodnik je bio ispunjen mirisom trava. Netko je od susjeda krenuo sa kulinarskim eksperimentima Pitala se tko. Dizalo se polagano približavalo njome. Suze su joj tekle. Ali, ne više kao prije. Navikla se je na Markovo zlostavljanje. Nije uvijek bio takav. To je sve zbog posla. Previše je stresan za njega. Obećao joj je da će prestati. Već duže vremena nije pio. Ovo je bila samo slučajnost. Već se vidjela promjena. Bio je predivan prema njoj dok nije bio pijan. Govorio joj je slatke riječi, grlio ju i ljubio. Pazio je na nju. Počistio bi za sobom, spustio dasku na wcu, vodio ljubav i izvodio ju van. Odlazili bi u kina, na večere, šetali bi se po parku ili trgu. Bilo im je super, kao što je i uvijek trebalo biti.
Dizalo je došlo. Vrata su se otvorila i zapuhnuo ju je zadah ljudske prljavštine. Ušla je unutra. Bila je sama. Rukom je obrisala suze i čekala da se vrata zatvore. Prestala je disati na nos.
Park ispred kuće je bio prepun djece. Sjela je na klupicu. Izvukla je cigaretu iz torbice i zapalila. Prošlo je nekoliko susjeda. Pozdravili su ju. Ona ih je pozdravila natrag. Pogledom je potražila njihov stan.

: Strah me je da ne postanem poput ovog Marka u Klara - kuća lutaka. To je veoma realan strah. Otac mi je takav, djed mi je bio takav. Stric mi se nedavno rastao jer je mlatio svoju suprugu. Sigurno ima još toga što nisam čuo. Ponekad se hvatam i primječujem da se ponašam kao oni. Prestajem. Ovo nije lažan strah. Veoma je opipljivo i tu je kraj mene svakog dana mog života.