Duše dvije duša jedna

07.09.2017., četvrtak

Poginulim na spomen ploči s amblemom HOS-a

Dva puta su vas ubijali i ponizili vaše ideale. Jednom oni krvnici što duše nemaju ni srca ni doma ni obraza podržani sljedbenicima lažljivcima,sakrivena obraza.
Danas drugi puta uz one što su na čelu države i trebali bi je graditi a ne poštuju ni vašu žrtvu ni ambleme od prijašnjih vlasti države ozakonjene.
Biti će i oni u povjesnom sjećanju naroda nećasno zapisani što u ploču vašu su dirali.
I ispod nećasnih ploča i spomena krvnika u koje se ne usude dirati zemlja ova natopljena je krvlju naroda ljubljene nam domovine.
Vi ste se pridružili njima, spremno život ste dali za svoj dom slobodu i domovinu. U sjećanju naroda i vječnosti uvijek biti ćete zapisani. Na svakom milimetru domovine za vas je mjesto.

Možda da se svi podsjetimo i sebe preispitamo što je davno Matoš zapisao:

Stara pjesma

O, ta uska varoš, o ti uski ljudi,
O, taj puk što dnevno veći slijepac biva,
O, te šuplje glave, o, te šuplje grudi,
Pa ta svakidašnja glupa perspektiva!
Čemu iskren razum koji zdravo sudi,
Čemu polet duše i srce koje sniva,
Čemu žar, slobodu i pravdu kada žudi,
Usred kukavica čemu krepost diva?
Među narodima mi Hrvati sada
Jesmo zadnji, robovi bez vlasti,
Osuđeni pasti i propasti bez časti.
Domovino moja, tvoje sunce pada,
Ni umrijeti za te Hrvat snage nema,
Dok nam stranac, majko, tihu propast sprema.

Antun Gustav Matoš

Nakon duge šutnje i izazova evo me još malo uz vas .
IŠ-M

Oznake: razmišljanje


<< Arhiva >>