SUZU OBRIŠI
Jesenje lišće kad otpadne
i suza kad presahne,
ljubav kad nestane
u tuzi sve ostane.
Dokle ćeš žaliti
i sebe gaziti,
pokreni srce,
nek viče:"raduj se!"
Sjeti se ljubavi
i sunca na zalasku,
suzu obriši,
i mene otpiši.
Ljubav je nestala,
ko rukom uzeta,
srce se slomilo
i bol zatomilo.
Ne dam se više
ljubavi novoj,
živim u bolu
i suzi u oku.
Što mi je radit
u toj tami,
ruke sklopit
i Bogu se molit.
Nisam ti vjeran bio
iz tuđe čaše sam pio,
neću živjeti
i sebe se stidjeti.
SAKUPI MRVICE LJUBAVI
Bila si ponos i nada,
i duši mojoj snaga,
uzela si ljubav
i bacila je u stijene.
Stijena se razbila nije
ali moje srce u parčiće sitne
smrvilo se i prestalo
te voljeti nije.
Sada si u vjetru,
zgažena i polomljena
i kiše te tope,
a bujice nose.
Sagni se i skupi
mrvice ljubavi naše,
u sebi ćeš plakat,
i duša će se od tijela rastat.
Podigni se i uzmi
ovaj ostatak ljubavi naše.
Još jednom suzu pusti
i reci ":NEMOJ VIŠE!"
Ljubi me, ljubi,
jer vrijeme se u beskraju gubi,
slijedi dušu moju, ona će znati
primit ljubav tvoju.
Uzdasi su moji,
sad poljupci tvoji,
napoji me žedna,
sokom ljubavi svoje.