Probudi se, zoro!
Vidi moje lice uplakano,
tijelo usamljeno,
u krevetu razbacanom
nemirom i čežnjom rastrganom.
Noć je luda,
i u mojoj glavi radi čuda,
sad sam hrabar,
sad sam dijete,
al više od toga, nemam sreće.
Probudi se,zoro,
i noć osvijetli,
bijelim danom
vilu prati.
Probudi se, zoro,
dragu vrati,
sunce
nek joj korak prati.
Otvori joj vjetre vrata,
poljupcem da mi osmjeh vrati,
čarobnim štapom suzu briše,
i tužne noći u dolinu sreće nosi.
Majko, moli za me
Kad se duša sto put slomi,
a srce se drobi,
kad se čaša ispije,
a otrov ostaje,
demoni te opkole,
i život ti zarobe,
koljena pokleknu,
a suze te zagrcnu.
Kako nadu vratit?,
i na svoje noge stati,
otrov odbacit,
i ljubav u srce vratit.
Sin tvoj noćas budan spava
i ponor se otvara,
sreću čuje,
al ona kuca na neka druga vrata.
Majko, ti, jedina moli za me,
blagoslov tvoj da me prati,
dušu život da mi vrati,
i srce da se ne ugasi.
Samo si jedna
Kad mi dušu preuzme mrak,
svijetlo mi pokaže dan ,
ljubav mi pokaže lice
i ja , sletim u njedra sreće.
Lijepa ženo,
obasjala si tminu,
osmjeh si dala
i meni na srce zakucala.
Poljuljala si vjetar,
oblak si obrisala suncu,
pticu si pustila jugu
i ljubavlju svojom odmakla tugu.
Samo si jedna,
od tisuće njih,
što znala si kako
probuditi jutro.
Vjeru si dala,
tugu milovala,
u mene si vjerovala
i zato ti, zlato, HVALA!