Bila si ponos i nada,
i duši mojoj snaga,
uzela si ljubav
i bacila je u stijene.
Stijena se razbila nije
ali moje srce u parčiće sitne
smrvilo se i prestalo
te voljeti nije.
Sada si u vjetru,
zgažena i polomljena
i kiše te tope,
a bujice nose.
Sagni se i skupi
mrvice ljubavi naše,
u sebi ćeš plakat,
i duša će se od tijela rastat.
Podigni se i uzmi
ovaj ostatak ljubavi naše.
Još jednom suzu pusti
i reci ":NEMOJ VIŠE!"
Ljubi me, ljubi,
jer vrijeme se u beskraju gubi,
slijedi dušu moju, ona će znati
primit ljubav tvoju.
Uzdasi su moji,
sad poljupci tvoji,
napoji me žedna,
sokom ljubavi svoje.
Post je objavljen 05.09.2011. u 14:22 sati.