SRCE ŽEDNO LJUBAVI NJENE
Šećer se otopi,
i ljubav istopi,
druge se ljubavi daju,
al što vrijedi,
sve su u nizu,
a ja ne želim više,
niti jednu previše blizu.
Kriza je kažu, prošla,
al ja još nisam k sebi doša,
nalij još jednu,
prijatelju stari,
jer u vinu se zaborav traži.
Vino pijem i čaša je puna,
prelijeva se tuga,
istina je prava da sam te volio,
i prestao nisam makar me boljelo.
Umirem tiho,
u noćima budnim,
znam da si moja bila,
i ljubav je tvoja ko čarolijom nestala.
Ni čaša više važna nije,
i vino se ispija,
i samo ispija,
i srce je žedno ljubavi njene.
Kasno je...
Život je moj stao
i s tobom nestao,
ljudi su vjerovali
u mene i tebe,
ali pustinja osta,
i pijesak nas zatrpa.
Prašina se diže,
i vjetar je podiže,
u nebeske dvore stiže,
tebi sve bliže.
Što će mi radost kratka,
kad je suza slana
i tuga sve jača.
Slutnja je moja
da nisam bio toliko dobar,
pa me duša boli,
što ti nisam rekao
koliko te volim,
koliko te želim.
Kasno je više,
da ti kažem mila,
sve što nisam,
i koliko se zbog toga
tuge u meni slilo.
Jučer, danas, sutra...
Jučer je bilo
kao svijeća tinjalica.
Danas je sve drugačije,
ti iz mene izvlačiš najbolje,
do zvijezda me nosiš,
i sunce mi skidaš,
usne mi daješ,
i kao da ne staješ,
u extazu me bacaš
i ruke svoje sklapaš.
I čaša je moja puna
ljubavi tvoje,
ispiti se ne da,
taj šećer nježnosti tvoje.
Vjetar u kosi
i crne tvoje oči,
bude mi čežnju,
i nespokoj u noći,
bojim se sebe, bojim se tebe,
da sve ne ode,
i tišina i pustoš srce mi zarobe.
Sutra, ne znam,
dal će sunce prestat sjati,
ali kako ću prestat
voljeti tebe,
kad me ljubav tvoja
u mrežu splela.