Jučer, danas, sutra...
Jučer je bilo
kao svijeća tinjalica.
Danas je sve drugačije,
ti iz mene izvlačiš najbolje,
do zvijezda me nosiš,
i sunce mi skidaš,
usne mi daješ,
i kao da ne staješ,
u extazu me bacaš
i ruke svoje sklapaš.
I čaša je moja puna
ljubavi tvoje,
ispiti se ne da,
taj šećer nježnosti tvoje.
Vjetar u kosi
i crne tvoje oči,
bude mi čežnju,
i nespokoj u noći,
bojim se sebe, bojim se tebe,
da sve ne ode,
i tišina i pustoš srce mi zarobe.
Sutra, ne znam,
dal će sunce prestat sjati,
ali kako ću prestat
voljeti tebe,
kad me ljubav tvoja
u mrežu splela.