Objavljeno: ponedjeljak, 20.10.2008.

...čitav svijet mijenja se, zašto ne bi mogli ti i ja?...


ja- izvana hladna, iznutra gorim
on- izvana hladan, iznutra još hladniji...

- 00:13 - Angel Pray... (0) - Print Angel Pray... - #

Objavljeno: ponedjeljak, 13.10.2008.

Mogu... ako sam sigurna u ono što hoću


Koje su nam mogućnosti? Mogućnosti su nam onakve kakve si sami stvorimo, jer u životu jedino, i samo mi, odlučujemo o načinu na koji živimo. Ne postoje okolnosti, okolnosti su izmišljene, samo da se ne bi odrekli sigurnosti radi nesigurnosti.
Postoji put, onaj na kraju kojega nas čeka život o kakvom smo sanjali. Ali da bi stigli do cilja moramo savladati prepreke, ponešto izgubiti. I opet isključivo mi odlučujemo o tome da li su ti gubitci vrijedni konačnog dobitka. Ni tu nema mjesta okolnostima.
Pristati na nešto nametnuto, nešto što nas ne može izraziti kao osobu, nešto što nas udaljava od onoga što jesmo, samo da bi izbjegli dodatne napore, izbjegavajući pomisao na to, da smo u konačnici nesretni, samo dokazuje to da smo slabići koji se ne znaju boriti za svoj cilj. Hrabre nijedna okolnost ne može zadržati negdje gdje ne osjećaju smisao svog postojanja.
Ja mogu… mogu ostvariti svoje snove. Problem je samo u tome da li dovoljno jako to i želim. Jer ako je moja želja čvrsta i jaka, to za sobom vuče činjenicu da sam spremna za te snove ponešto i žrtvovati. To je već dovoljno da ne izmišljam okolnosti koje me udaljuju od mog cilja, već da tražim načine kako da ga ostvarim, uz minimum gubitaka.
Ja mogu… mogu baš sve što hoću. Treba samo željeti i biti siguran da će te ta želja dovesti do sretnijeg života, potpuno drugačijeg od onog kakvim trenutno živiš.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

- 14:49 - Angel Pray... (0) - Print Angel Pray... - #

Objavljeno: srijeda, 08.10.2008.

Tko sam danas?


Tko sam danas? Danas sam netko tko ne zna uživati u bircu punom ljudi, netko tko ne može gledati kroz oblak plavičastog dima i smješkati se, jer to smatra besmislenim.
Smisao ponovo pokušavam naći duboko u sebi, pokušavam biti vođena onim što je unutra, u dubini mene, no to mi donosi muku, gorčinu, borbu, jad.
Danas gledam i ljubav nekim drugim očima, tražim bit njena postojanja. Ponekad mi se čini da ljubav postoji samo da bi se patilo, da bi se čovjek osjećao poniženim i povrijeđenim. Da me je bar nekako mimoišla u svom putovanju, da je bar nikada nisam osjetila, možda bi danas bila sretnija.
Možda nisam bila dovoljno pažljiva, možda sam joj olako otvorila vrata misleći kako će mi donijeti nešto dobro. A sve u svemu, donijela mi je nekoliko lijepih trenutaka, i beskrajne sate, dane i mjesece boli...beskrajno vrijeme u kojem sam se osjećala kao objekt. Vrijeme u kojem se netko igrao sa mnom kao sa teniskom lopticom, prebacujući me čas na jednu, čas na drugu stranu. I istovremeno svu svoju pažnju poklanjao nekome drugom. (O Ana, tugo mojih dana)
Ponekad se zapitam kako sam mu dozvolila da me ponizi, da me učini bezvrijednom. Sve ono što ja jesam, bez maske, poklonila sam, jednostavno darovala, običnom egocentriku. Jer zaista ne znam kako bi ga drugačije nazvala. Možda je prijateljima upravo on izuzetno dobra osoba, no meni je pokazao mračniju, ružniju i bahatiju stranu. Sada puštam vrijeme da prolazi, glumim različite životne uloge, i ne želim priznati sebi koliko me boli.


Image Hosted by ImageShack.us

- 17:28 - Angel Pray... (0) - Print Angel Pray... - #

Objavljeno: petak, 03.10.2008.

...ja trebam nekoga da bude kraj mene...

(hmm..zanimljivo...post se po prvi puta ne odnosi na 'Majstora s mora'...izgleda da sam nakon pune 2,5 godine napokon 'krenula dalje'...)

Prazna sam… potpuno prazna, bez bilo kakvih emocija, dobrih ili loših. Ne osjećam ništa, i ne mogu reći da me takvo stanje usrećuje, ali ne znam ni što bi se trebalo dogoditi da me podigne. Čini mi se da sam potpuno emocionalno potrošena… Mr Iceman me zaista tim svojim ponašanjem učinio nekom drugom osobom, osobom koja nema potrebu reagirati. Čak mi je danas kolegica rekla da se iznenadila kako sam neke situacije mirno prihvatila… bez reakcije, samo osmjeh.
I kao što rekoh, ne usrećuje me to… nemam motiv za novi dan, potrebu za borbom, sve mi je ravno… čak ni da Mr Iceman najedanput postane najtopliji čovjek na planeti, ne znam bi li me to podiglo. Da li je to dobro? Nije, znam da nije, ali trenutno si ne mogu pomoći. Dovoljno me puta razočarao...
Jučer su emocije divljale u meni… a danas ništa, potpuna praznina. Da li je to znak da Mr Icemana ostavim svim njegovim strahovima i krenem dalje? Ili je to normalno nakon potpunog emocionalnog pražnjenja? I „svađe sa samom sobom“. Kako da ne? Možda bi se trebala zabrinuti za svoje mentalno zdravlje, ne znam. Ali znam da sam umorna, jako umorna. Od pitanja bez odgovora, od vještog izbjegavanja otvorene komunikacije, od neodlučnosti…


Image Hosted by ImageShack.us

- 18:29 - Angel Pray... (2) - Print Angel Pray... - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>