Objavljeno: petak, 03.10.2008.

...ja trebam nekoga da bude kraj mene...

(hmm..zanimljivo...post se po prvi puta ne odnosi na 'Majstora s mora'...izgleda da sam nakon pune 2,5 godine napokon 'krenula dalje'...)

Prazna sam… potpuno prazna, bez bilo kakvih emocija, dobrih ili loših. Ne osjećam ništa, i ne mogu reći da me takvo stanje usrećuje, ali ne znam ni što bi se trebalo dogoditi da me podigne. Čini mi se da sam potpuno emocionalno potrošena… Mr Iceman me zaista tim svojim ponašanjem učinio nekom drugom osobom, osobom koja nema potrebu reagirati. Čak mi je danas kolegica rekla da se iznenadila kako sam neke situacije mirno prihvatila… bez reakcije, samo osmjeh.
I kao što rekoh, ne usrećuje me to… nemam motiv za novi dan, potrebu za borbom, sve mi je ravno… čak ni da Mr Iceman najedanput postane najtopliji čovjek na planeti, ne znam bi li me to podiglo. Da li je to dobro? Nije, znam da nije, ali trenutno si ne mogu pomoći. Dovoljno me puta razočarao...
Jučer su emocije divljale u meni… a danas ništa, potpuna praznina. Da li je to znak da Mr Icemana ostavim svim njegovim strahovima i krenem dalje? Ili je to normalno nakon potpunog emocionalnog pražnjenja? I „svađe sa samom sobom“. Kako da ne? Možda bi se trebala zabrinuti za svoje mentalno zdravlje, ne znam. Ali znam da sam umorna, jako umorna. Od pitanja bez odgovora, od vještog izbjegavanja otvorene komunikacije, od neodlučnosti…


Image Hosted by ImageShack.us

- 18:29 - Angel Pray... (2) - Print Angel Pray... - #

<< Arhiva >>